"Dana 4. veljače 2002. godine poslodavac je izvješćen da se posloprimac Dijana Čošić nije javila na radno mjesto niti u restoran "Verica" u Pitamači, a niti u restoran "Klara" u Križevcima." Šokirana tim obrazloženjem otpuštanja s posla u restoranu "Verica", Dijana Čošić iz Bušetine borit će se, kaže, do posljednjeg atoma snage da dokaže neistinitost tvrdnje bivših poslodavaca. Ponoseći se upravo svojom predanošću poslu, nedolazak na radno mjesto naveden kao razlog otpuštanja, najviše ju je povrijedio i uvrijedio.
- Za nekoga tko godinu i tri mjeseca radi bez i lipe obećane naknade od petsto prekovremenih sati, takav je navod u najmanju ruku smiješan. Nijedan sat od odrađenih 29 svadbi i "fešti", odnosno za 29 vikenda nije mi plaćen. Pritom, prekovremene sate odrađene u četvrtak i petak, kao pripreme pred svadbe, nisam ni računala. Trebam li isticati da sam s drugim zaposlenicama obavljala ujedno i poslove čistačice, a nakon toga i dijeljenja gableca u restoranu, što svakako nije bilo u opisu mog posla konobara. No, predanost poslu bez pogovora kućni je odgoj što ga se teško riješiti - priča razočarano 23-godišnja Dijana Čošić.
Odluci poslodavca o premještaju na novo radno mjesto, u restoran "Klara" u Križevce, udaljeno stotinjak kilometara od mjesta stanovanja u Bušetini, uz najbolju volju, nije mogla udovoljiti.
- Otkud da smognem novac za gorivo za svakodnevno putovanje od Bušetine do Križevaca?! Osim toga, kako su me uopće i mogli poslati na novo radno mjesto, a da prije toga nisu ukinuli postojeći ugovor o radu u kojemu je točno definirano mjesto rada: restoran "Verica" u pitomačkoj poslovnici Križevačkog trgovačkog centra - pita se bivša zaposlenica KTC-a. Prave razloge otpuštanja ipak bi trebalo potražiti, uvjerena je Dijana, u događajima otprije dva mjeseca, točnije, nakon novogodišnjeg dočeka.
- Nakon obavljene inventure, koju sam radila s još dvije kolegice, a koja je pokazala uredno poslovanje, završni je obračun, obavljen dan kasnije bez moje nazočnosti, pokazao odjednom - manjak. Točnije, prema optužbi šefa pitomačke poslovnice Tihomira Turka - nedostatak robe u vrijednosti od otprilike 1000 kuna. Nakon suočenja s radnicima u skladištu, ipak se pokazalo da roba, za koju sam prozivana, uredno stoji u kutijama. No, dan poslije, ponovila se ista priča. Spomenuti šef Turk ostao je pri mišljenju da nedostaje robe, ali sada u vrijednosti od 350 kuna. Iako se nisam s time složila, uredno sam podmirila navodni manjak. Istog sam trenutka nazvala direktora ugostiteljstva Darka Horvata u središte tvrtke u Križevce i upoznala ga s cijelim događajem. Na veliko iznenađenje sljedećeg sam dana pozvana na razgovor sa Sinišom Katavićem, članom Uprave KTC-a, i Anom Janjić, zamjenicom direktora. Bez ikakva obrazloženja, rekli su mi da sam dobila sporazumni otkaz, koji istog trena stupa na snagu. Pritom su me upozorili da ne trebam više dolaziti na posao u Pitomaču. Samo dan kasnije na moje su mjesto zaposlili drugu djevojku. Prema savjetu odvjetnika, kojemu sam se u šoku obratila, svejedno sam se tjedan dana javljala na posao - opisuje Dijana Čošić.
Svjesna da se bivše kolegice, pozvane kao svjedokinje na skoro ročište, iz straha od iste sudbine, možda neće usuditi iskreno progovoriti o zbivanjima u KTC-u, Dijana se nada kako će njezina priča spasiti od slične budućnosti mlade djevojke. Ponukana gorkim iskustvom svoju je priču, kaže, jednostavno morala iznijeti u javnost, kako bi upozorila na samovolju poslodavaca i nezaštićenih radnica.
Kornelija Arapinac