Kći pitala Dragu Prgometa: Otkud ti pravo tražiti da ostanem u ovoj zemlji?

– "Otkud ti pravo tražiti od mene da ostanem u ovoj zemlji?" – bile su riječi moje kćeri, koja nije skidala pogled s TV ekrana dok su se izmjenjivale scene sukoba na Markovu trgu – napisao je u svojoj najnovijoj kolumni naslovljenoj "Državu dobili, ostalo izgubili" predsjednik HRID-a Drago Prgomet.

U njoj piše da se trebamo "pogledati u oči" i iskreno reći da "nismo uspjeli", odnosno da "ovakvu državu nismo željeli".

U nastavku prenosimo cijelu kolumnu Drage Prgometa s bloga "Razmišljanja i sjećanja":

– Nismo uspjeli! Pogledajmo se u oči i recimo iskreno: ovakvu državu nismo željeli! Izborili smo državu, a izgubili previše toga. Jesam li pregrub u ovom pretprazničkom raspoloženju? Nisam.

"Otkud ti pravo tražiti od mene da ostanem u ovoj zemlji?", bile su riječi moje kćeri, koja nije skidala pogled s TV ekrana dok su se izmjenjivale scene sukoba na Markovu trgu. Večer prije, uvjeravao sam je kako se isplati ostati živjeti u svojoj zemlji. Sada sam odšutio. Vjerojatno bi i mnogi drugi roditelji ostali nijemi ne vjerujući, ili ne želeći vjerovati što se događa u Hrvatskoj. Slike poput onih s Markovu trga nisu neuobičajene u zrelim demokracijama, ali su s obzirom na aktere, pozadinu sukoba i posljedice, razgolitile našu surovu stvarnost: u ovoj zemlji nema dijaloga i nisu svi jednaki pred zakonom. U ovoj zemlji postoje države unutar države.

U ovoj zemlji postoji samo crno i bijelo. Ako to ne želite prihvatiti, nemate pravo na drugi ili drukčiji izbor. Ne daju vam. Mi ili oni nije fikcija, to je stvarnost. Jedan je to rekao, a drugi to živi. Ima li što između ova dva paralelna svijeta koja se hrane i opstaju zahvaljujući jedan drugome? Skoro ništa. Jedino puno apatije i želje za odlaskom. A što bi drugo i preostalo ljudima koji ne rade ili strepe pred otkazima gledajući neumoljivu statistiku koja nas svrstava među najsiromašnije europske zemlje? Ljudima koji na vlastitoj koži osjećaju svu nemoć i neznanje aktualne vlade i strepe pred samoproglašenim čistokrvnim domoljubnim jurišnicima. Doista, što preostaje ljudima čiju budućnost bi trebali graditi političari praznih životopisa, ili životopisa koje skrivaju?

Jesam li pregrub? Nisam!

Teško je ne biti apatičan živite li u državi  u kojoj moć političara raste s brojem dana provedenih u istražnom pritvoru, u kojoj osuđeni kriminalci (p)ostaju lokalni dužnosnici i državni službenici. Teško je ne biti apatičan u državi u kojoj se diplome kupuju, a pitanja iz mature možete naći na internetu dan prije ispita; u državi u kojoj izraz „uhljeb“ nije postala tek novohrvatska riječ, nego način života. U državi koja je od predziđa kršćanstva postala predziđe licemjerja. I naravno da će se u takvoj državi papa Franjo doimati kao biće s drugog planeta, a njegove poruke odbijati od nas kao od teflona. Naravno da se u takvoj državi čudacima smatraju ljudi koji drže do svojih  načela, kojima je poštenje temelj života, a odgovornost način rada. Čudaci su oni koji svoje domoljublje dokazuju poštivanjem zakona.

U takvom raspoloženju dočekujem(o) još jedan Dan državnosti. Naravno, taj dan je praznik samo za jedne. Druga polovina ga slavi neki drugi dan. Umjesto državnih zastava,  pročelja će i dalje biti „ukrašena“ sveprisutnim  grafitima. No, barem će u nečemu Hrvatska biti skoro jedinstvena: povezat će nas mogućnost produljenja slobodnog vikenda i neznanje koji praznik slavimo. Ponovno se pitam, jesam li bio pregrub o sadašnjem hrvatskom trenutku?  I ponovno isti odgovor: Nisam! Nisam, jer želim i vjerujem da možemo bolje. Nisam, jer ne želim nikome da ostane živjeti u prošlosti. Vjerujem da Hrvatska ima budućnost, kao što sam siguran da većinu naših sugrađana čine upravo „čudaci“ koji žele isto!

Treba pokazati hrabrost i dići glavu

Hrvatska ima budućnost ako nam cilj bude normalna, pametna i civilizirana zemlja. Zemlja međusobnog uvažavanja i stvarnog dijaloga, ne dijaloga kao predizborne floskule. Zemlja vraćenog suvereniteta u kojem vladavina prava i liberalna demokracija predstavljaju civilizacijske vrijednosti za koje smo se borili prije četvrt stoljeća. Koliko god u ovom trenutku takva Hrvatska izgledala nestvarno, ona je moguća. Rješenje nije u tome da ju se napusti.

Treba pokazati hrabrost i dići glavu, čak ako ih većina spušta. Treba biti spreman voditi bitke i za one koji to sami ne mogu ili nemaju hrabrosti. Trebamo se boriti za ono što se ponekad čini nemogućim promijeniti i protiv onih koji najradije ništa ne bi mijenjali. Možda je u njihovim rukama moć, ali je istinska snaga upravo u rukama čudaka iz ove priče – napisao je u blogu Drago Prgomet.

>>Drago Prgomet: Očigledno je u našoj Hrvatskoj previše država u državi

>>Drago Prgomet: Nema potrebe nastavljati s prosvjedom branitelja u Savskoj