Da li vam nedostaju isluženi političari, Darko Milinović, Željko Kerum, možda Milan Kujundžić? I hoće li vam nedostajati "kumek" Milan Bandić nakon što pogledate istoimeni film i kad izgubi na izborima u Zagrebu? Ili možda ipak neće izgubiti? Možda treba krenuti tako, projicirati lošu budućnost, pa preplašiti se onoga što će nam se dogoditi, naučivši iz onoga što nam se događalo zadnjih dvadesetak godina. Da ne ponavljamo greške. Jer, nije to više ona Bregovićeva pjesma u kojoj milicija trenira strogoću, ako volim da ponavljam greške.
Danas se greške plaćaju puno duže, pa i dvadesetgodišnjim mandatom Bandića i sličnih koje niti istek roka trajanja ne može maknuti ili povući s polica javne upotrebe, a još nema niti cjepiva protiv njih. Postoji ona strara izreka da se povijest svaki puta ponavlja u sve gorem obliku, i evo opet njih trojice s novim "projektima", kako se to uljepšano zove; Milinovića sa LiPO u Likalandu, Bandića sa novim Dinamovim stadionom i Keruma s javnim radovima po Splitu. Doduše, Bandić nije nikud ni odlazio otkad se vratio iz Remetinca, ali to su čini se svi zaboravili, a nti gafovi sa žičarom ili navodi iz filma "Kumek" čini se mnoge ne zanimaju previše. Je li moguće da će ga zagrebački HDZ udomiti pred skore lokalne izbore i podmetnuti nekog falš-špilera kandidata, ili će ipak, kako je Plenković neki dan najavio, ići s ozbiljnom samostalnom pričom i razvrgnuti incestuozan brak iz interesa?
Stara poslovica veli da pametan čovjek uči na tuđim greškama, a glup na svojim. Jesmo li kao glasači doista toliko glupi da ćemo sljedećih par mjeseci protratiti na kojekakve planove i obećanja proljeća populističkih kandidata kojima čak i najskuplje žičare u EU, poput sljemenske, možda prođu bez posljedica? Korona jest pošast, ali ova trojica ekonomski su isisali puno više novaca nego će ga država uplatiti za sanaciju gospodarstva u pandemiji. Zdravko Milinović veli da je s LiPO (Lika, Primorje i otoci) i 1500 članova već najjača regionalna snaga desnog centra. I Kerum sinoć u RTL-ovom Direktu veli "Nemam ja konkurencije, ja sam s narodom, sve ono što narod odluči ja ću prihvatiti", pa spominje javne radove i slične floskule, ceste i tunele po Splitu, sve ono o čemu prije nije vodio računa, kao glavni stručnjak za infrastrukturne projekte koji su glavni mamac i o njima ćemo slušati trabunjanja sljedećih par mjeseci pred lokalne izbore.
S druge strane, Kerumov brat blizanac Milan Bandić kreće u izgradnju Dinamovog stadiona, tog glavnog mamca naivnima koji misle da će se s njim ponoviti Dinamovo proljeće, dok nam godinama traje zagrebačka magla i jesen, pogotovo ova nakon potresa. I je li to moguće, pitao bi Mladen Delić, da bi netko nasjeo na ovakve mamce kojima se jedino može usprotiviti struka rušenjem rugla od stadiona u Maksimiru i njegovog izmještanja negdje izvan grada, gdje ga nitko normalan neće morati gledati? Bandić čak nije naučio niti starorimsku lekciju s planovima poput stadiona i igara bez kruha, u trenutku kad većina potresom poharanih građana Zagreba još nije riješila pitanje gdje narezati kruh, jer živi u oštećenim zgradama, ili na "neodređeno vrijeme" negdje izvan njih. Je li ovo zaista post-korona scenarij koji nas očekuje od proljeća na dalje, ili možda ipak ima šanse da ljudi shvate koliko je ta njihova pandemija opasnija od COVID-a 19? Jer, cjepivo protiv njih još nije na vidiku.
Nisu opasni Kerum i Bandić nego oni koji takvim likovima daju svoj glas. A još su gori oni koji stalno kukaju protiv takvih likova i onda kad dođu izbori ostaju domu.