Kada nešto što govori hoće naglasiti, Slobodan Ljubičić Kikaš podići će kažiprst i zamahnuti vam njime ispred nosa. Kratkim i brzim pokretima mašući kažiprstom po zraku, baš kao kad se djeci grozimo da ne smiju gurati prste u utičnicu, rastumačit će vam neki svoj stav ili pogled na život.
Mobitel mu non-stop zvoni
Ta gesta popraćena je osmijehom i zapravo simpatična. Kikaš je u biti duhovit sugovornik sa smislom za autoironiju. Pomalo je hiperaktivan. Ako ne popravlja kragnu košulje, onda se češka po koljenu, meškolji u stolcu. Mobitel mu stalno zvoni. Neki su, kažu nam upućeni, toliko dosadni da moraju zvati s nepoznatih brojeva kako bi im se javio. Već traže da ih zaposli u Holdingu, dodaju, a još nije ni sjeo u ured predsjednika uprave tog gradskog komunalnog diva u kojemu novih zapošljavanja ionako neće biti jer je velik broj ljudi jedan od glavnih problema.
Kikaš sa sobom uvijek ima kožni fascikl. Prepoznatljiv je po šiltericama i francuskim kapama kojima čuva ćelavu glavu, a pada li kiša, u rukama će imati valjda najveći mogući kišobran u gradu. Iznimno voli pričati i magnet je za novinare. Dok je bio član zagrebačkog Poglavarstva, nakon sjednica baš je on bio taj koji je držao "još jednu sjednicu" na hodniku okružen novinarima. Zna se našaliti da ga u poslu nitko ne može zeznuti, ali da novinari uvijek nađu načina da ga preveslaju.
I na sjednicama Skupštine bio je čest gost u novinarskoj sobi. Zabavljao je šalama na vlastiti račun. Za razliku od ostalih "Bandićevih dečki", Milanovih najbližih suradnika u Gradu, koji se mahom predstavljaju kao veliki zavodnici i ne štede komplimente na račun žena, Kikaš je zapamćen po pričama o svojoj navodno bolesnoj prostati i navodnoj spolnoj nemoći. Ipak, sam je sebe demantirao kada je 2008., u 50. godini, drugi put postao otac, i to sinova blizanaca.
Kada Milan Bandić, novi-stari zagrebački gradonačelnik, bude imao 26 ruku u Skupštini, a to možda bude i u trenutku izlaženja ovog teksta, formalno će se znati je li Slobodan Ljubičić zaista novi-stari šef Zagrebačkog holdinga. Ljubičić je i ustrojio Holding, objedinio 23 gradska poduzeća u jedno, i vodio ga dvije godine dok 2008. nije bio prisiljen otići zbog afere s premlaćivanjem Igora Rađenovića. Pogreškom je tada na stranicama Holdinga objavljeno anonimno pismo u kojem se napada Rađenovića, tada šefa Zagrebačkih cesta. No, to je bio samo povod da Zoran Milanović, šef SDP-a, od Bandića, koji je tada još bio član partije, zatraži Kikaševu smjenu.
Ljubičić je u to vrijeme bio osumnjičen da je naručio premlaćivanje Rađenovića, a naknadno se pokazalo da s tim nije imao veze. On je pak od Milanovića i Bandića tada tražio samo jednu stvar: da dobije priliku za častan odlazak. Da iz Holdinga ne odlazi obilježen i ponižen optužbama za koje nije bilo čvrstih dokaza. Kikaš je tražio da kao razlog njegova odlaska bude navedena obiteljska situacija, odnosno činjenica da mu je supruga trudna. Milanović je bio neumoljiv. Preko Kikaša želio je rušiti i Bandića koji je nedugo poslije izbačen iz SDP-a jer se protivno volji partije kandidirao za predsjednika Republike. Iako se ni Bandić tada nije previše trsio za svog druga Ljubičića, oni koji poznaju Kikaša kažu da mu on to ne zamjera jer da zapravo nije imao drugog izbora.
Nedugo nakon Holdinga, Kikaš napušta i zagrebačko Poglavarstvo. I ponovno se posvećuje privatnom biznisu. Taj Dalmatinac rodom iz Runovića u Imotskoj krajini biznisom se bavio i puno prije nego što se s Bandićem ulovio gradske politike. "Export-import" bila je njegova deviza 90-ih, a jedan od većih poslova bila mu je prodaja voki-toki Motorola MUP-u. Onaj tko ne radi ili je lud ili mrtav, kaže Kikaš koji je već kao dijete u Runovićima brao duhan s roditeljima u samu zoru, u pet ujutro.
Svoju političku karijeru u socijalizmu započeo je u Općini Trnje. Iako po obrazovanju nije ekonomist, Kikašu je biznis u krvi pa se i kroz politiku držao – ekonomije. Bandića je upoznao 1992. Zajedno su, kaže, stvarali SDP u Zagrebu u godinama kada je bilo opasno biti član partije. Kada je SDP prije 13 godina došao na vlast u metropoli, Kikaš je postao direktor Robnih terminala dok 2006. nije osnovan Holding. A kada je bio prisiljen otići iz Holdinga 2008. godine, posao mu je ponudio Ivica Todorić. Njih dvojicu povezuje i poznanstvo njihovih očeva, starog Todorića i Ljubičića, budući da su Todorići porijeklom iz istog sela kao i Kikaševi. Ljubičić je odbio tu ponudu i osnovao konzultantsku tvrtku koja ima sjedište u jednom od ureda u zagrebačkom hotelu Westin.
S Bandićem od odlaska iz Holdinga nije imao pretjerano kontakta. Njihovo intenzivnije druženje započelo je prije šest-sedam mjeseci, kada se Kikaš uključio u tim ljudi koji su stvarali Bandićevu pompoznu listu za Skupštinu. Prije toga Kikaš je vodio tešku zdravstvenu bitku. Prvo mu je od karcinoma pluća umrla majka, zatim sestra. Dok je sa sestrom obilazio liječnike po Zagrebu, upoznao je specijaliste za plućne bolesti koji su za zbog genetske sklonosti nagovorili na pregled. PET CT pokazao je nešto što je po jednom liječniku bilo zanemarivo, ali drugi ga je nagovorio na operaciju koja mu je spasila život.
Dopisivao se sa Špremom
Pokazalo se da je to nešto na plućima, otkriveno na vrijeme, bio karcinom. Iako se bolest nije proširila, prošao je pet preventivnih kemoterapija koje su ga "ubile", ali danas je zdrav. Rak mu se dogodio u vrijeme kada je od karcinoma bolovao i sada pokojni Boris Šprem, bivši šef Sabora. Razmjenjivali su poruke i bodrili jedan drugoga. Šprema je tada pogodio gubitak kose zbog kemoterapije, a Kikaš ističe kako se njegova ćelavost pokazala odličnom. Nakon kemoterapije nije mu imalo što otpasti. Od operacije kojom mu je uklonjen dio plućnog krila prošlo je dvije godine.
Upravo zbog zdravlja Kikaš se ne bi u Holdingu dulje zadržavao. Želi pokrenuti poduzeće koje je u četiri godine akumuliralo 1,3 milijarde kuna gubitka. Poznata je njegova parola da od političara ne treba tražiti poštenje, nego rezultate. Sam Kikaš u svojim je kombinacijama isposlovao razne zamjene zemljišta s Gradom, bio je umrežen u tvrtkama koje je vodila njegova sadašnja supruga, njezin sin iz prvog braka ili pak njegov sin iz prvog braka... Sumnja se da su te tvrtke jeftino dolazile do atraktivnih gradskih zemljišta i potom ih lijepo unovčile. Kikaš je autor i zamjena zemljišta s fantomskim tvrtkama čiji su vlasnici bili studenti bez prebijene kune. Puno je toga Ljubičić kombinirao, ali uvijek je, čini se, plesao na rubu ili pronalazio rupe u zakonu i prolazio lišo.
Njegovo bogatstvo nije zanemarivo. On sam tvrdi da je većinu stekao prije nego što se počeo baviti politikom. Najveće kombinacije očekuju ga u prezaduženom Holdingu...