Je li Kim lutka na uzici Kine i Rusije kojom se testira američko strpljenje

U posljednjih 50 godina svijet se više ili manje naučio na nepredvidljivost gotovo suludih prijetnji koje su redovito dolazile iz Sjeverne Koreje, ali s dolaskom Kim Jong-una na vlast one su dobile puno žešći i oštriji oblik.

Nakon cijelog niza nuklearnih i raketnih testova u kojima je pokazao da je Sjeverna Koreja razvila tehnologiju kojom može nuklearnim projektilom napasti ciljeve udaljene po nekoliko tisuća kilometara, Kim Jong-un sada je zaprijetio i testom u kojemu će četiri dalekometna projektila preletjeti preko Japana i pasti u more 30 kilometara od američkog otoka Guam sa 170 tisuća stanovnika na kojemu se nalazi velika baza ratnog zrakoplovstva.

Dobar smisao za humor

Ovakav test gotovo bi sigurno izazvao pun vojni odgovor SAD, što bi vjerojatno bio i uvod u otvoreni rat između Sjeverne i Južne Koreje. Gotovo je nesumnjivo da bi konačan rezultat bio pad sjevernokorejskog režima, no hoće li Kim to i napraviti, nemoguće je reći. Pogotovo jer se o njemu zna tek vrlo malo.

Rođen je 8. siječnja, ali ne zna se koje godine, 1982., 1983. ili možda 1984. Majka mu je bila Ko Yong-hui, ljubavnica Kim Jong-ila, s kojom je on imao još dvoje djece. Kim Jong-un rano djetinjstvo proveo je mahom u društvu majke i nije bio predviđen da jednoga dana preuzme vodstvo Sjeverne Koreje. No ispunjavana mu je svaka želja i odrastao je u ogromnom luksuzu i bogatstvu. Već sa sedam godina dobio je svoj automobil, piti votku počeo je s 14, a tijekom cijele svoje mladosti bio je, između ostalog, i okružen djevojkama koje su njegovu ocu služile za “zabavu”.

– Za obitelj Kim ja sam imao dva posla. Bio sam im glavni kuhar za sushi, ali ujedno sam bio i pazitelj malom Kim Jong-unu dok je odrastao. Bio sam mu više od dadilje, odnosio sam se prema njemu kao prema vlastitom sinu. Kada mu je bilo sedam godina, počeo je voziti automobil, bio je to Mercedes. Stavili su ga na neku kutiju da bi mogao dosegnuti pedale, netko mu je dao instrukcije. Od tada obožava Mercedese – kaže Kenji Fujimoto koji je pobjegao iz rezidencije Kimovih, ali i iz Sjeverne Koreje prije nekoliko godina.

Nakon osnovnog školovanja u Sjevernoj Koreji, Kim Jong-un srednju školu pohađao je u Švicarskoj, u Gümligenu nedaleko od Berna. Bio je tamo prijavljen pod imenom Pak Un, kao sin jednog od sjevernokorejskih diplomata u tamošnjem veleposlanstvu. Njegovi prijatelji iz razreda nisu imali pojma da klupe dijele s budućim sjevernokorejskim diktatorom niti se on po ičemu izdvajao.

– Imao je dobar smisao za humor, uklapao se sa svima. Nije često izlazio u grad, ali je volio sport i bio je zabavan – rekao je Marco Imhof, njegov bivši kolega iz razreda. Završiviši školovanje u Bernu, Kim Jong-un vratio se 2007. u Sjevernu Koreju gdje je nastavio školovanje na vojnoj akademiji.

Miče sve s puta

U to je vrijeme i njegov polubrat, koji je bio predodređen da preuzme vodstvo Sjeverne Koreje, pao u nemilost vlastitog oca pa je Kim Jong-un određen da postane novi vođa zemlje. Dobio je čin generala, počeli su ga uvoditi u sve tajne. A potom je njegov otac Kim Jong-il 2011. umro u vlaku na putu do Rusije. Kim Jong-un postao je lider najzatvorenije zemlje svijeta.

U previranjima tijekom prvih nekoliko mjeseci smaknuo je cijeli niz generala i visokih sjevernokorejskih dužnosnika koji su predstavljali prijetnju za njegovu vlast, uključujući i vlastitog tetka. Stabilizacijom vlasti, počeo je s ubrzanim razvojem sjevernokorejskog nuklearnog i raketnog programa koji danas predstavlja gotovo nerješiv problem.

Veliko je pitanje je li Kim Jong-un u stvari samo pijun Pekinga i Moskve kojim oni testiraju SAD da vide do koje se granice može ići, je li on samo svojevrsni lakmus kojim bi se provjerila odlučnost Trumpove administracije. Može biti, ali i ne mora.

– Nikada Kimovi nisu bili do kraja alat Moskve ili Pekinga, a posebno sada kada je na vlasti Kim Jong-un koji je manje racionalan nego njegov otac ili djed. Kim pomiče granice, ali ne toliko da bi došlo do pucanja cijele situacije. I ne znači da to radi po nalogu Kine ili Rusije – kaže analitičar Tvrtko Jakovina.