Naglo otopljavanje odnosa između Sjeverne i Južne Koreje koje su u manje od mjesec i pol dana prošle put od zakletih neprijatelja do, ako ne prijatelja a ono partnera, donosi i korak kojemu se malo tko još potkraj prošle godine nadao. Na južnokorejsko tlo prvi put stupio je neki od članova sjevernokorejske diktatorske obitelji Kim.
U sklopu sjevernokorejske vladine delegacije koja se nalazi u Južnoj Koreji zbog Olimpijskih igara je i Kim Yo-jong, sestra sjevernokorejskog vladara Kim Jong-una, ujedno i jedna od najvažnijih ličnosti sjevernokorejskog režima.
Iako službeno delegaciju vodi devedesetogodišnji Kim Yong-nam, predsjednik sjevernokorejskog parlamenta, upravo je Kim Jong-unova sestra najjača i najvažnija osoba prilikom tog posjeta, te velika medijska zvijezda na OI u Južnoj Koreji.
Naime, nakon što je Kim Jong-un došao na čelo Sjeverne Koreje, njegova je sestra, u koju očito ima bezgranično povjerenje, prerasla u jednu od vodećih osoba u zemlji. Tridesetogodišnja Kim Yo-jong zamjenica je direktora Odjela za propagandu i agitaciju vladajuće Radničke partije, što je ključno mjesto u režimu koji se uvelike oslanja na propagandu kao jednu od bitnih poluga opstanka.
Ona je jedini član obitelji Kim koji se u javnosti pojavljuje s Kim Jong-unom, prateći ga na državnim svečanostima, ali i tijekom posjeta tvornicama, školama i zadrugama koji se uvelike prate u sjevernokorejskoj javnosti. Ona je najčešće jedina u njegovoj pratnji koja se otvoreno smješka dok su svi ostali zaleđenih, ozbiljnih lica. Pri tome upravo ona nosi nacrte njegovih govora koje Kim Jong-un u takvim prilikama izlaže.
Prije samo nekoliko mjeseci postala je članica Politbiroa, glavnog tijela koje donosi odluke u zemlji. Iako je najmlađa od svih članova, tijekom sastanka u prosincu snimljena je kako sjedi u prvom redu, ispred svih ostalih, što uvelike pokazuje njezin status među sjevernokorejskom političkom elitom.
- Iako je Kim Yong-nam službeno najviši dužnosnik i vođa delegacije, Kim Yo-jong vodit će glavnu riječ. Uostalom, uključivanjem svoje sestre u delegaciju, Kim Jong-un pokazuje koliko mu je stalo do poboljšanja odnosa s Južnom Korejom. To su potezi na koje analitičari jako paze, kaže Cheong Seong-chang iz instituta Sejong u Seulu.
Kim Yo-jong jedina je javno eksponirana članica obitelji Kim Jong-una, jedina koja ima politički utjecaj u zemlji. Kim Jong-un ima i starijeg brata Kim Jong-chola kojega sjevernokorejski mediji nikada ne prikazuju niti spominju. Posljednji put prepoznat je u javnosti kada je slučajno snimljen na koncertu Erica Claptona u Londonu 2015. godine, no o njemu je vrlo malo podataka iako je, kao i Kim Jong-un, svojedobno školovan u Švicarskoj.
Sjevernokorejska Ivanka Trump
Kim Jong-un imao je i polubrata Kom Jong-nama, no on je prošle godine smaknut na aerodromu u Kuala Lumpuru. Tada su mu dvije djevojke prišle s leđa i natrljale mu lice krpom koja je bila natopljena bojnim otrovom. Djevojke su nakon uhićenja tvrdile da su im nepoznati ljudi dali krpu i platili im stotinjak dolara da zaskoče putnika kojega su im pokazali, tvrdeći da se radi o skrivenoj kameri.
Odnos Kim Jong-una prema sestri dijametralno je suprotan, a Kim Yo-jong ima vjerojatno najjači utjecaj od bilo koga na odluke koje Kim Jong-un donosi. Toliko da su je južnokorejski mediji već prije nekog vremena prozvali sjevernokorejskom Ivankom Trump, aludirajući na utjecaj kakav kći ima na američkog predsjednika Trumpa.
Dolazak Kim Jong-unove sestre na otvaranje Olimpijskih igara stvorio je i logističke probleme južnokorejskim domaćinima. Naime, i Sjeverna Koreja i Sjedinjene Države najavile su da se njihovi predstavnici ne namjeravaju susresti i razgovarati tijekom Igara, a na otvaranje ZOI došao je američki potpredsjednik Mike Pence. I to ne sam, nego u pratnji oca Otta Warmbiera, američkog studenta koji je u Sjevernoj Koreji bio osuđen na zatvorsku kaznu zbog kidanja propagandnog plakata. Sjeverna Koreja vratila ga je prije isteka kazne u SAD, ali u komi, a Otto Warnbier umro je nakon nekoliko dana. Upravo u kreiranju rasporeda sjedenja i ulaska u svečanu ložu protokol je imao prilično veliki problem na koji način uvesti dužnosnike dviju zemalja tako da se ni u jednom trenutku ne sretnu niti dođu u priliku da progovore ijednu riječ.
Prisutnost Kim Yo-jong u sklopu delegacije koja dolazi u Južnu Koreju posljednji je i vjerojatno najjači adut Pjongjanga u toj prvoj rundi sportske diplomacije kojom Sjeverna Koreja želi postići nekoliko ciljeva.
Prije svega, primarni je cilj poboljšati svoj imidž u međunarodnoj zajednici. U posljednjih nekoliko godina Kim Jong-un ubrzano je radio na razvoju svoga nuklearnog i balističkog programa. Pri tome je na sebe navukao bijes ne samo Zapada nego i svojih tradicionalnih saveznika poput Rusije ili Kine. Kim Jong-un razvijao je nuklearni arsenal i interkontinentalne rakete kao svojevsrno osiguranje da nitko izvana neće silom pokušati skinuti njegov režim, da ga ne snađe sudbina koja je zadesila Sadama Huseina ili Moamera Gadafija. Pri tome je Sjeverna Koreja u relativno kratkom vremenu zapljusnuta cijelim nizom međunarodnih sankcija pri čemu je njezino gospodarstvo opasno narušeno. Sada kada je cilj postignut, kada je prilično jasno da u sjevernokorejskim vojnim skladištima postoji nekoliko nuklearnih bombi, a u raketnim silosima projektili koji mogu dosegnuti SAD, Kim Jong-un kreće u saniranje štete.
Drugo, približavanjem Seulu i normalizacijom odnosa s Južnom Korejom, Sjeverna Koreja nesumnjio slabi utjecaj SAD-a u istočnoj Aziji. Unatoč svem rastu kineske vojne sile, SAD je bar u mornaričkom dijelu najjači vojni igrač u tom dijelu svijeta, no približavanjem Sjeverne i Južne Koreje utjecaj SAD-a na Korejskom poluotoku slabi. Vidjelo se to i na samom početku godine kada je Kim Jong-un najavio da bi mogao dopustiti sjevernokorejskim sportašima nastup na Zimskim olimpijskim igrama.
Gotovo u nekoliko dana na neodređeno su vrijeme odgođeni veliki, tradicionalni američko-južnokorejski manevri koji su godinama bili kost u grlu sjevernokorejskog režima.
Nekoliko puta posjetili smo Korejski poluotok, i jedna je stvar potpuno jasna, Južnokorejci, uključujući i stanovnike Seula, prijetnju sa sjevera ne doživljavaju akutno kao što se to prikazuje na Zapadu. Doživljavaju je na isti način kao što stanovnici San Francisca, koji se nalazi na rasjedu San Andreas, doživljavaju opasnost od katastrofalnog potresa. Znaju da opasnost postoji, ali uvjereni su da se ništa opasno neće dogoditi. Na vijesti o ispaljivanju raketa iz Sjeverne Koreje prema moru gotovo nitko od stanovnika Seula nije reagirao, niti je ikada itko potražio bilo kakav zaklon. Doživljavaju sve kao diplomatsku igru mačke i miša koju igraju političari i koja ih se ni najmanje ne tiče.
– Samo je jedan pokazatelj koji prate prosječni građani Seula. Stanje u američkom veleposlanstvu. Dok god se američki diplomati ne evakuiraju, dok god je veleposlanstvo otvoreno, to im je znak da se ništa dramatično ne događa – rekao nam je jedan od diplomata dok smo sjedili u njegovu uredu u Seulu, tridesetak kilometara udaljeni od oko 17 tisuća komada sjevernokorejskog artiljerijskog oružja koje je u svakom trenutku spremno vatrom zasuti glavni grad Južne Koreje.
Odnosi toplo-hladno
Situacija je danas drukčija nego 1988. godine, u vrijeme kada je Južna Koreja organizirala Ljetne olimpijske igre u Seulu. Tada je Sjeverna Koreja pokušavala među komunističkim zemljama organizirati bojkot tog sportskog događaja, a kada joj to nije uspjelo, izvela je rušenje južnokorejskog putničkog zrakoplova. Dva su agenta sjevernokorejske obavještajne službe uspjela unijeti u avion koji je letio iz Seula u Bagdad eksploziv i postaviti ga u putničkoj kabini. Bomba je eksplodirala u vrijeme dok se zrakoplov nalazio iznad mora, nedaleko od Tajlanda. Nitko od 115 putnika i članova posade nije preživio.
Unatoč tom terorističkom napadu, tadašnji južnokorejski predsjednik Roh Tae-woo pokrenuo je diplomatsku inicijativu kojom je predložio stvaranje “korejske zajednice”, u obliku svojevrsne konfederacije, kada je stvorena i zastava pod kojom su sportaši Sjeverne i Južne Koreje zajedno nastupili na otvorenju ovogodišnjih Zimskih olimpijskih igara.
U proteklih tridesetak godina, odnosi između Sjeverne i Južne Koreje kretali su se od ledeno-hladnih do blago toplih i obratno. U nekoliko su navrata pokrenuti pregovori o normalizaciji stanja, mahom vođeni u Panmundžomu u demilitariziranoj zoni. Otvoren je svojedobno i Kaesong, industrijskla zona u Sjevernoj Koreji, a ondje je organizirana proizvodnja tekstila i tehnoloških proizvoda koje je potom Seul otkupljivao. No sve su te inicijative prije ili kasnije padale u vodu, sve su one korištene kao svojevrsni žetoni u igri nadmudrivanja Pjongjanga i Seula. Teško je trenutačno procijeniti što će na Korejskom poluotoku donijeti sljedeći mjeseci. Kakva će se politika povesti nakon što se olimpijski plamen ugasi, a sportaši vrate kući. Postoji, doduše, mala nada da će odnosi i dalje ići nekim blagim, uzlaznim putem, da će se situacija između dviju zemalja koje su tehnički još u ratu ipak koliko-toliko normalizirati.
A svojevrsnu nadu u takav ishod daje i dolazak Kim Yo-jung, prve članice dinastije Kim, u Južnu Koreju. Jer Seul su i dosad povremeno pohodili visoki sjevernokorejski političari, no ne i bilo tko čijim žilama teče krv Velikog vođe.
Vuk mijenja...