Kina će 2030. biti najkršćanskija zemlja na svijetu

Protekli su Uskrs tisuće vjernika ispunile svaki kutak crkve u Liushiju, gradiću na kineskom jugu, i tiho molile u zalog svoje odanosti... ne Partiji, već Kristu. Golemi hram sa 60-metarskim raspelom, vidljivim kilometrima uokolo, jedan je od najvidljivijih simbola vrtoglavog preobraćenja komunističke Kine u jednu od najvećih kršćanskih zajednica na svijetu.

Službeno, Narodna Republika Kina je zemlja ateista, no taj se stav rapidno mijenja, skupa sa sve većom potrebom 1,3 milijarde njezinih stanovnika za duhovnom utjehom, zbog silne praznine koju ni komunizam, ali i ni brzorastući kapitalizam nisu uspjeli ispuniti. Službeni Peking priznaje 25 milijuna kršćana, no zapadni promatrači govore o mnogo većim brojkama, od 60 do čak 100 milijuna vjernika.

Ne žele promjenu

Uspon kršćanske zajednice na tim prostorima započeo je nakon smrti vođe Mao Ce-tunga 1976. godine, koja je označila i kraj Kulturne revolucije. Danas, gotovo četiri desetljeća kasnije, neki analitičari vjeruju da je Kina na putu da postane ne samo prva ekonomska sila svijeta nego i najbrojnija kršćanska nacija.

“Prema mojoj računici, to će se dogoditi relativno brzo, unutar generacije. Međutim, mnogi ljudi u Kini nisu spremni na tako dramatičnu promjenu”, kaže Fenggang Yang, profesor sociologije na američkom sveučilištu Purdue, u razgovoru za britanski Telegraph. “Do 2030. godine Kina će doseći brojku od 247 milijuna kršćana pa će po tome preteći Meksiko, Brazil i SAD i imati najveću kršćansku zajednicu na svijetu”, predviđa profesor Yang.

Zvuči nevjerojatno? Rezultati opsežnog istraživanja koje je nedavno proveo online magazin Tea Leaf Nation otkrivaju da je jedan od vodećih svjetskih eksperata za kinesku religiju na pravom tragu. Ta studija pokazuje da su na Weibou, kineskoj inačici Twittera, pojmovi “Isus” i “kršćanstvo” puno traženiji i popularniji od pojma “komunizam”. Pojam “Biblije” izbacuje 17 milijuna rezultata, a “kršćanska zajednica” spomenuta je čak 41,8 milijuna puta. Usporedbe radi, pojam “komunističke partije” nudi “tek” 5,3 milijuna rezultata. Ni aktualni kineski predsjednik Xi Jinping kod kineske omladine nema šanse u srazu s Isusom Kristom: 4 milijuna u odnosu na više od 18 milijuna za Sina Božjeg.

Također, mladi ljudi tri su puta više komunicirali o “Božiću” nego o “kineskom nacionalnom prazniku”, a proklamiranom ateizmu usprkos, termin “Bog” na kineskom Twitteru spominje se 165 milijuna puta! Premda je međunarodna udruga Open Doors svrstala Kinu na nepopularnu ljestvicu najgorih globalnih progonitelja kršćana, neki izvještaji navode da se svaki dan u toj zemlji između 3000 i 10.000 ljudi obrati Isusu. Neki analitičari tvrde da religijske skupine mogu omogućiti “društveni servis” kakav Vlada ne može: osnažujući duhovnost, usporavaju rastuću moralnu krizu u zemlji gdje keš, ne komunizam, postaje kralj. Shi Xiaoli, propovjednik crkve u Liushiju, inzistira da njegova misija nije ništa do služenja narodu. “Kršćanstvo može igrati ulogu mira i stabilnosti u društvu. Bez Boga, ljudi mogu raditi što im padne na pamet”, poentira propovjednik.

Vlada u Pekingu, međutim, ne misli tako. Novo širenje kršćanstva natjeralo je Partiju na ozbiljnu zabrinutost. Kinesko vodstvo pokušava predvidjeti kako će rastuće religijsko raspoloženje u narodu oblikovati političku budućnost zemlje i utjecati na stabilnost vladajuće Partije, usprkos klauzuli iz Ustava iz 1982. koji građanima jamči pravo na angažman u “normalnim religijskim aktivnostima”.

Rezultat takve strepnje je neprekidan nadzor vjernika, osobito svećenika, koji su već rutinski pod prismotrom kako bi se osiguralo da propovijed ne odstupa od onoga što Partija smatra prihvatljivim. Misa u Liushiju i za ovaj je Uskrs održana pod budnim okom kamere s crkvenog svoda, precizno montirane iznad oltara. Diljem Kine, stoga, milijuni slijede katolički ili protestantski nauk u tzv. ilegalnim crkvama, koje održavaju mise bez ikakva nadzora, najčešće u domovima vjernika, trudeći se izbjeći radoznale oči Komunističke partije. “Vlasti žele da svećenik propovijeda na komunistički način”, kaže jedan od vlasnika kuće u kojoj se mise održavaju tajno: “Posljedica je strah i autocenzura za oltarom, pa mnogi svećenici izbjegavaju potencijalno subverzivne dijelove Biblije. Stari zavjet u kojem prorok Danijel odbija izvršiti naredbu i štovati kralja radije no svog Boga, smatra se vrlo opasnim”.

Jezgra misionarstva

Magazin Christian Today spominje vojsku od 100 tisuća vladinih cenzora koji ne sjede besposleni: svaka potraga za “ilegalnom crkvom” na spomenutom kineskom Twitteru okončat će neuspjehom, s porukom preko ekrana koja korisnika upozorava “da rezultat nije pronađen zbog važećih zakona i propisa”. Stoga se lokacije ilegalnih crkava mogu pronaći samo usmenom predajom. Međutim, takve crkve jezgra su misionarskog pokreta koji jača diljem zemlje. Upravo suprotno od dosadašnje, višedesetljetne prakse tijekom koje su Kinu posjećivali kršćanski misionari iz cijelog svijeta, upravo ta zemlja danas postaje ishodištem iz kojega svećenici kreću u misije potrebitima, najčešće vjernicima u Sjevernu Koreju. “Vlast ne vjeruje Crkvi, ali mora je tolerirati i prihvatiti jer njezin rast i popularnost među narodom ne može zanijekati. Broj kršćana stalno raste, protiv toga se vlast ne može boriti, a nitko ne želi 70 milijuna ljudi za neprijatelja”. Mnogi visoki dužnosnici Vlade pritom religiju smatraju bolešću koju treba liječiti, slaže se i profesor Fenggang Yang, u čemu vidi potencijalnu prijetnju. “Komunistička partija još nije sigurna može li kršćanstvo postati opozicijska politička snaga, pa strahuje od mogućnosti da takvu snagu ne iskoriste zapadne sile za rušenje komunističkog sustava”, mišljenja je ekspert za kinesku religiju koji Crkvi u Kini predviđa barem desetljeće intenzivne borbe za opstanak.

>> Kina do kraja 2014. prestiže SAD i bit će najveća ekonomija