Pod međunarodnim pritiskom kineske su vlasti na slobodu pustile umjetnika Ai Weiweija, koji je u zatvoru bio od travnja kada su vlasti pojačale pritisak na disidente u strahu od širenja arapske revolucije i na Kinu. Od veljače uhićene su stotine ljudi. Ai Weiwei (54) je na uvjetnoj slobodi, a kao dio dogovora postignutog s vlastima mora se suzdržavati od javnih istupa. U roku od godinu dana postupak protiv njega može u svakom trenutku biti obnovljen. On je na slobodi, ali su vlasti zadržale njegove putne dokumente i tako mu onemogućile odlazak u inozemstvo.
Znamenitog disidenta vlasti su 3. travnja uhitile na aerodromu u Pekingu prije ukrcavanja za Hong Kong i odvele ga na nepoznatu lokaciju, a njegov studio u Pekingu je zapečaćen. Službeno obrazloženje za njegovo privođenje bilo je da nije plaćao porez, ali vjerojatnije je da su željeli ušutkati tog kritičara kineske Komunističke partije.
Kao razlog za puštanje iz pritvora navedeno je da se “dobro vladao te da je priznao svoje zločine”. Odluci o puštanju doprinijelo je i njegovo zdravstveno stanje (boluje od dijabetesa i visokog tlaka).
Istraga o Sečuanu
Iako nisu poznati detalji, zapadni mediji nagađaju da su ga vlasti odlučile pustiti uoči puta kineskog premijera Wen Jiabaa u Njemačku i Veliku Britaniju. Premijer je vjerojatno želio izbjeći pitanja o ljudskim pravima u Kini. Ai Weiwei je svestrani umjetnik koji se bavi arhitekturom, filmom, fotografijom. Švicarski arhitekti uzeli su ga kao umjetničkog konzultanta pri gradnji Nacionalnog stadiona u Pekingu za Olimpijadu 2008. godine.
Vlastima ovaj svestrani umjetnik smeta prvenstveno zbog svog aktivizma. Poslije potresa u Sečuanu 2008. godine na svom blogu započeo je istragu o stradanjima školske djece i učitelja u školama koje su se srušile zbog loše gradnje, odnosno korupcije u graditeljskom sektoru.
Objavljivao je sve informacije o stradalima do kojih je dolazio, što je vjerojatno isprovociralo vlasti da u svibnju 2009., gotovo godinu dana nakon tragedije, izađu sa službenim brojkama stradalih u školama. Agencija Xinhua objavila je da je poginulo 5335 učenika, a 546 ih je postalo invalidima. Pretpostavlja se da su stvarne brojke i puno veće od toga. U Sečuanu ga je pretukla policija kada je pokušao svjedočiti u korist kolege koji se također bavio istragom tragedije u školama.
Nisu mu dali u Oslo
U rujnu 2009. godine u bolnici u Münchenu podvrgnut je hitnoj operaciji mozga zbog krvarenja uzrokovanog premlaćivanjem. Vlasti su protiv njega upotrijebile i hakiranje interneta te su mu pretražile bankovne račune u potrazi za “nespecificiranim zločinima”. Potkraj prošle godine bio je u kućnom pritvoru jer se bunio što su mu vlasti srušile novosagrađeni umjetnički studio u Šangaju. Kao i brojnim drugim disidentima, vlasti su mu onemogućile put u Oslo na dodjelu Nobelove nagrade Liu Xiabou.
Zalosno da kineske vlasti nisu nista naucili od povijesti. Dovoljno je da se covjek sjeti SSSR i njihovog postupanja prema disidentima pa da svi razumiju da se sloboda rijeci i misljenja ne moze sprijeciti zatvaranjem intelektualaca, umjetnika i drugih ljudi koji jednostavno zele da kazu ono sto misle. Zatvaranje nevinih ljudi samo ce se osvetiti jednog dana kineskim vlastima kao sto se to desilo u bivsim komunistickim zemljama. Covjek je rodjen slobodan i nitko nema pravo da mu tu slobodu uzima. A kineska komunisticka partija samo nanosi stetu svom vlastitom narodu.