Svaki peti kafić u Milanu u vlasništvu je Kineza. Po tom prosjeku Milano oslikava svijet jer je svaki peti stanovnik svijeta Kinez. U 2007. godini u Milanu je u vlasništvu Kineza bilo samo 120 kafića, a sada ih je 522 od ukupno 2300. Riječ je o kafićima ili barovima, kako ih Talijani nazivaju, u što nisu uračunati kineski restorani, kojih u Milanu ima 450, a japanskih 250. U šest godina broj kafića u vlasništvu Kineza povećao se 335 posto. Zašto su Kinezi počeli kupovati kafiće? Na to pitanje novinara lista Repubblica odgovorila je savjetnica milanske udruge trgovaca Kineskinja Huang Suping, koja je u Milano stigla iz pokrajine Zhejiang, južno od Šangaja.
Kaže kako u Kini ne postoje kafići kao u Italiji, u koje se obvezno odlazi na kavu. Za kafić je potreban mali ulog, a i malo osoblja, pa je otvaranje kafića poslovno izazovno.
Sve je jeftinije
– Kinezi na semaforu ne gledaju je li crveno ili zeleno, već se kreću ako vide i druge, a tako čine i u poslovima. Ako neka aktivnost ostvaruje dobar poslovni rezultat, onda slijede tu aktivnost – objašnjava Huang Suping kinesko ponašanje. Prema podacima milanske gospodarske komore, svaki sedmi poduzetnik u tome gradu je Kinez. U kafićima vlasnici kojih su Kinezi kava je uvijek jeftinija za najmanje 10 centi, odnosno iznosi od 60 do 80 centi, ovisno o položaju, dok je u talijanskim kafićima espresso od 80 centi naviše. Kafići ne mijenjaju izgled, ne poprimaju ništa kineskoga, jer u takve na svoj jutarnji espresso Talijani ne bi odlazili, već im je sve jeftinije, od kave do sendviča, uz ostalo zato što manje plaćaju osoblje.
Imigranti u Italiji preuzimaju i druge poslove. U čuvenoj Ulici Dante, sada pješačkoj zoni, koja povezuje Castello Sforzesco s trgom milanskog Duoma, jedan kiosk s novinama drži Kinez, drugi Ekvadorac, a novine im u zoru donosi Albanac. Egipćani imaju pizzerije, Rumunji građevinske male tvrtke, dok tvrtke za čišćenje stubišta i stanova drže useljenici iz Šri Lanke i Filipina.
List Repubblica prenosi priču Giuseppea Gissija (57) iz mjesta Barletta na jugu Italije. S ocem vozačem kamiona doselio se u Milano kad mu je bilo sedam godina. Gissi je, svojim i očevim radom, uspio otvoriti kafiće, pa restoran...
Obnovili restoran
U Ulici Dante, u kojoj ima još tri kafića, priča novinaru, krvavim radom ostvario je svoj san, postao vlasnikom kafića i restorana koji je sada prodao Kinezima. Za restoran je tražio milijun eura, ali se zadovoljio sa 600 tisuća. Kinezi su obnovili restoran materijalom koji je došao iz Kine, dakle mnogo jeftinijim, te se u njemu "možete najesti za samo 20 eura", priča Gissi. Ali ako su oni zadovoljni... A je li on zadovoljan?
– Bio sam jako zadovoljan. Milano je bio grad snova koji su se ostvarivali ako se radilo naporno. Otvarale su se brojne mogućnosti. Sada je sve gotovo. Ali za to nisu krivi Kinezi, oni samo sada koriste situaciju koja je nastala – kaže Gissi, sin vozača kamiona koji je u Milanu ostvario svoj san. Možda će prodati i tri kafića...
No, Kinezi ne kupuju samo male kafiće ili restorane. Kupuju sve što je na prodaju, od tvornica tekstila do vinograda u Toskani. Ujedno su najveći ulagači u Svjetsku izložbu koja će se u Milanu održati 2015.
>>Kinezi nisu isporučili dva broda, Dubrovčani traže povrat novca