Kinezi investicijskom ofenzivom lagano osvajaju Europu. Kupuju sve – od robota do tekstila. Kina je 2015. bila treći globalni investitor s 28 milijardi dolara uloženih diljem svijeta. Već sljedeće, 2016., ta je suma narasla na 170 milijardi.
Samo u Europsku uniju istočni je gigant uložio 30 milijardi dolara 2015., a 2016. ta je svota dosegla 35 milijardi. Na tri najveće ekonomije – njemačku, britansku i španjolsku, otpalo je 44 posto. Cilj im je, kažu Kinezi, do 2025. postati neovisni o zapadnoj tehnologiji.
Na meti i C&A iz 1841.
No Kinezima nije neatraktivna ni južna Europa. U Italiju, Portugal, Španjolsku i Grčku otišlo je 28,3 posto investicija. Posljednja je meta kineskog kapitala i nama poznata tvrtka, njemački prodajni lanac tekstila, C&A, osnovan 1841. godine. Ta obiteljska tvrtka u 18 europskih zemalja ima tisuću i pol trgovina te zapošljava 35.000 ljudi. Godišnji joj je prihod blizu tri milijarde eura. No, u portfelj tvrtki koje Kinezi žele kupiti spadaju i one visokotehnološke, pogotovo iz sfera zračne i svemirske industrije.
No, čini se kako su, počevši od kraja prošle godine kineske investicije u Europi pomalo počele gubiti svoj jaki ritam. Za to postoje dva glavna razloga. Agresivno kinesko investiranje u europske visokotehnološke tvrtke bez skrivanja kako je namjera te velike svjetske sile nadići Njemačku u toj sferi nije prošlo neopaženo od Bruxellesa. Krajem prošle godine Jean-Claude Juncker proglasio je stvaranje novog europskog okvira za kontrolu investicija.
– Ako strana državna kompanija želi kupiti europsku luku, dio naše energetske infrastrukture ili tvrtku iz sfere obrambene tehnologije, to se može dogoditi samo uz transparentnost, propitkivanje i javnu raspravu – rekao je Juncker, dodajući kako Europa uvijek mora braniti svoje strateške interese.
Detalja prijedloga tog novog okvira još nema, no plan je da se uspostavi bolja koordinacija između nacionalnih vlasti, pri čemu bi se komisija i države članice mogle protiviti eventualnim preuzimanjima tvrtki unutar EU od neke strane sile. Navodi se kako iza te inicijative stoji Francuska uz jaku potporu Njemačke i Italije. Poznato je da 15 europskih zemalja imaju agencije za kontrolu stranih investicija na svojem teritoriju. Jasno je da ima onih koji su skloni takvoj regulativi, no i onih koji zaziru da bi se tako mogla narušiti njihova slobodnotrgovinska tradicija.
S druge strane, siromašnije zemlje EU jako ovise od velikih stranih investicija.
Hrvatska do sad po strani
Doista, u posljednjih 17 godina u nama susjednu Mađarsku slilo se više od dvije milijarde eura kineskog kapitala, u Portugal gotovo šest milijardi, u Grčku 840 milijuna. To je malo u odnosu koliko je prispjelo u Njemačku, gotovo 19 milijardi, Italiju, gotovo 13 milijardi, Francusku, 11,5 milijardi, Veliku Britaniju, više od 23,5 milijardi. Za usporedbu, u Hrvatsku je u istom periodu investirano tek četiri milijuna dolara kineskog novca. Sada bi Kinezi trebali graditi Pelješki most.
U Njemačkoj su Kinezi samo 2016. kupili 68 tvrtki, od čega su za proizvođača robota Kuku platili 4,4 milijarde eura.
Drugi je spominjani razlog usporenja kineskog investiranja u Europi regulacija same kineske vlade. Kinezi nastoje strože kontrolirati odljev njihova kapitala u inozemstvo. Sada prije konverzije juana u euro i dolar postoji i određena procedura koja je ipak malo narušila povjerenje potencijalnih europskih partnera.
No, iako je lani bilo preuzimanja važnih njemačkih visokotehnoloških tvrtki od Kineza, ni jedna transakcija nije zabranjena. I to još od 2004. otkako je uvedena kontrola kineskih investicija u njemačko gospodarstvo. No, u jednoj analizi Deutsche Wellea napomenuto je i kako najveći investitori u Njemačku još nisu Kinezi. Ispred njih su Amerikanci, Britanci i Švicarci. Također, dosta je tvrtki koje su kupili Kinezi imalo nesigurnu perspektivu, neke kupljene visokotehnološke tvrtke trebale su kapital.
Made in China u Njemackoj je tajna