Za jedne on je osoba koja je izdala interese hrvatskih branitelja te se stoga traži njegova neopoziva ostavka, dok je za druge oličenje morala i hrabrosti koje je dokazao u Domovinskom ratu. Riječ o Predragu Matiću Fredu, umirovljenom brigadiru Hrvatske vojske, vukovarskom branitelju i logorašu koji već tri godine sjedi u “vrućoj” fotelji na čelu Ministarstva hrvatskih branitelja.
Tražeći njegovu ostavku, najteži invalidi Domovinskog rata već gotovo tri tjedna prosvjeduju ispred zgrade Ministarstva. Predbacuje mu se da ne radi u korist branitelja, da radi na smanjivanju njihovih prava, da ih je izdao… Ide se toliko daleko da se tvrdi da je lažirao niz podataka iz svoje biografije, pa i do toga da mu se spominju roditelji i supruga, prijatelji iz djetinjstva… Matić je, što je malo poznato, zapravo rođen u Požegi, a završio je dvogodišnji studij na Pedagoškom fakultetu u Osijeku te je od 1988. do 1990. godine radio kao nastavnik u osnovnim školama na području Vukovara, poslije čega se počeo baviti poduzetništvom. Nekoliko je njegovih bliskih prijeratnih prijatelja poginulo, a oni koji ga se sjećaju, govore o dečku koji nije pravio probleme i koji je uvijek bio među najboljim učenicima. Ne sjećaju se, primjerice, da se ikada potukao.
"I život bih dao za njega"
– Fred je branitelj koji je prošao kroz tri logora i tamo sa svima nama, dijeleći dobro i zlo, proveo devet mjeseci. Tjednima je bio u Stajićevu, gdje je stara staja pretvorena u logor, a onda i u Srijemskoj Mitrovici i Nišu. Do rata sam Freda znao onako iz viđenja, a danas bih, ako treba, i život za njega dao. Osam mjeseci zajedno bili smo u logorima u Srijemskoj Mitrovici i Nišu, gdje sam vidio kakav je on zapravo i koliki je čovjek. Meni je u logoru spasio život, što je učinio i za mnoge od ovih koji ga danas prozivaju. Volio bih da su u Vladi svi kao Fred jer bi nam onda svima bilo bolje – kaže Vukovarac Josip Kiš.
Prisjećajući se vremena u logoru, kaže da su u Nišu bili smješteni u sobi broj 11, kao i da je Matić dobivao batine. U logoru je bio smješten s bratom Antonijem, koji je također vukovarski branitelj. – Ubrzo je on u logoru pokazao sav svoj intelekt, što je spasilo mnoge od nas. Izmanipulirao je stražare kojima je pričao viceve da bismo mi ostali mogli biti mirni. Mnogo nas je tako ostalo čitavo i živo, i to je činjenica. Samo ljudi iz naše sobe, zahvaljujući upravo njemu, imali su pravo u TV sobi zapaliti tri cigarete – tvrdi Kiš. Prisjeća se i dana kada je bio u samici, a kada su mu stražari, koji su ih inače redovito tukli, ubacili čarape i cigarete. – Bila je zima i vani minus 26 stupnjeva. Smrzavao sam se kada mi je jedan od stražara otvorio vrata i ubacio čarape i cigarete rekavši da mi je to poslao “onaj naš”, misleći na Freda – kaže Kiš.
Na Trpinjskoj cesti
Iako danas mnogi osporavaju i Matićevo sudjelovanje u obrani Vukovara, branitelji s kojima smo razgovarali kažu da su njegova uloga u obrani Vukovara i vrijeme provedeno u logorima nesporni. – I Matić je, kao i svi drugi branitelji, imao svoju ulogu u obrani Vukovara. Svoje zadatke dobro je odradio – kratko je o ulozi Matića u obrani Vukovara progovorio Branko Borković, zapovjednik obrane grada. Matićevi suborci iz Vukovara kažu da je on bio angažiran na punktu Kiwi na čuvenoj Trpinjskoj cesti u Hercegovačkoj ulici gdje su se odvijale neke od najžešćih borbi. Kažu da je zadužio ručni bacač i njime pogađao oklopna vozila JNA.
– Njegova je uloga u obrani Vukovara neosporna i iza toga stojim i ja i svi mi koji smo bili s njim. Svi mi koji smo bili tamo znamo što je radio i koliko nam je značio tih dana. Kada je riječ o Fredu kao ministru, to je druga priča. Mislim da mu se najviše zamjera zbog njegovih suradnika koje štiti, zbog čega je toliko i napadan. – Prema mome mišljenju, imao je kao ministar dobrih poteza, ali bilo je i pogrešnih. Pitanje je u cijeloj toj priči i koliko je on zapravo samostalan u odlučivanju – kaže vukovarski branitelj Ivan Lukić.
Sva ta događanja i optužbe na svoj račun Matić teško prihvaća. Nedavno je u posjetu Vukovaru novinarima rekao da se zbog svega razbolio, da ima i drugih privatnih problema, ali i da nikada više ne bi pristao biti ministar. – Nikada više. Nikada više, to je sigurno. Dao sam im srce, dao sam im dušu. Javnost to ne mora znati, ali zbog rada s braniteljima imam i obiteljskih i zdravstvenih problema. Nikada više – rekao je tada Matić.
>>Matić o prijetnjama branitelja: Jesu li to čuli na misi?
>>Josip Klemm o prosvjedu branitelja: Šator i na Markov trg!
I opet bez odgovora na ključna pitanja: 1.od kojeg datuma je Matić bio u HV-u? 2. Ako je točno što piše u Matićevoj knjizi "Ništa lažno" da je ljeto 1991. godine proveo u Crikvenici i na Krku kako je moguće da mu je to vrijeme upisano u staž? 3. Po kojoj osnovi je dobio čin brigadira? 4. Po kojoj osnovi je dobio Spomenicu domovinske zahvalnosti i Red hrvatskog križa kad ne ispunjava uvjete za dobijanje tih odličja? 5. Po kojoj osnovi je imao 80% invalidnosti? Po kojoj osnovi je dobio stan s onolikom kvadraturom? Ima još pitanja ali prvo je potrebno rješiti ono najosnovnije a to je datum ulaska u ZNG/HV. Ovdje se stalno radi inverzija i sve nas branitelje su uporno proglašava i smatra bu-dalama jer nitko od nas ne tvvrdi da Matić nije bio u Vukovaru nego da nije bio od 15. lipnja kao što mu piše u registru nego tek od listopada, kao što to tvrdi i s jedne strane Vinko Mažar a s druge strane i Zoran Šangut. Ja osobno prije nego sam stupio u HV bio sam pripadnik onih dragovoljačkih skupina po mjesnim zajednicama, bio sam u civilu. dobio sam neku lovačku pušku i nikad u životu nisam tražio da mi se to upiše u staž (kao što je to napravio Ranko Ostojić i još sva sila ljudi) i to iz razloga jer mi nismo bili ni propisno zavedeni, niti smo zadužili odoru i naoružanje od države, a osim toga tu je bilo tipova koji bi se pojavili, pa nestali, pa bi se opet pojavili, a bilo je tipova koji tu uopće nisu bili ali su kasnije onom tko je bio zapovjednik (ako se to tako može nazvati) takve skupine iz mjesne zajednice platili piće-dva i dobili potvrdu. Tu mjesnu zajednicu stoga bi svima valjalo izbaciti van iz staža, jer tu nije vođena nikakva službena i vjerodostojna evidencija i tu je mogućnost zloporabe bila u tolikoj mjeri golema, da ja nipošto nisam htio to upisivati i hvatati "zapovjednika" za rukav da mi to potpiše i danas mi je bar savjest potpuno čista što se toga tiče.