Možda najspornija među pričama o vojnim stanovima ona je predsjednice Vlade Jadranke Kosor. Premijerka, naime, živi u stanu iz kojega su 1995. godine iseljena braća Momo i Branislav Drobac.
U svom jedinom javnom istupu do sada Momo Drobac optužio je MORH da ga je nepotrebno deložirao, bez potrebnih papira te da je to učinjeno uz maltretiranje i prijetnje. Za tu deložaciju bio je zadužen Tomislav Klanac, šef potkomisije za dodjelu vojnih stanova. Ekskluzivno za Večernji list Klanac je odlučio odgovoriti na optužbe te ispričati svoju stranu priče o spornoj deložaciji braće Drobac.
Neadekvatni kvadrati
Na izravno pitanje Večernjeg lista je li doista braću Drobac trebalo deložirati, Klanac je odgovorio: “Jest, bili su u neadekvatnu prostoru, njihov je stan imao višak kvadrata u odnosu prema broju stanara jer su im u međuvremenu umrli otac i majka. To je bilo tako prema pravilniku i zakonu.”
>>M. Drobac: Prisilili su nas da s D. Severinom zamijenimo stan
K tome, Klanac je odbacio optužbe da im je prijetio kako će, ako se ne isele, u njihov stan useliti još dvije osobe te kazao: “Ma kakvi, pa to je laž. Službeno smo ih pozvali u moj ured u Vlaškoj 87 i ondje sam im objasnio o čemu je riječ, kakav je zakon i da jednostavno žive u preveliku stanu koji ne mogu otkupiti. Nisu se protivili.”
Klanac je dodao da su ga braća Drobac jedino zamolili da se ne sele daleko od četvrti u kojoj su živjeli. Ponudili su im nekoliko stanova, od kojih je onaj u Ivanićgradskoj bio najbliži.
“Složili su se. Rekli su mi i da nemaju novca te da će to biti problem kad se budu selili. Nazvao sam u vojarnu Borongaj, gdje je bila autobojna koja nam je pružala logistiku za deložacije i zatražio da pomognu”, tvrdi Klanac.
Uvjerio je, kaže, braću Drobac da neće ništa morati platiti. Djelovali su mu, sjeća se, prestrašeno i nepovjerljivo kad su došli.
“Zamislite dva mladića koji znaju da će se morati iseliti. Pa tko ne bi bio prestrašen... Čini mi se da su se tijekom razgovora malo smirili, valjda su shvatili da ih nitko neće prevariti”, objašnjava Klanac.
Obećao im je da će, kad uđu u novi stan, dobiti sve potrebne papire na temelju kojih će ga moći i otkupiti. Klanac kaže kako je neosporno da su imali pravo na stan i na otkup jer je njihov otac legalno, kao vojna osoba, dobio stanarsko pravo od JNA.
“Jedini je problem bio u kvadraturi”, dodaje Klanac.
Za tvrdnju Mome Drobca kako im je dan rok od samo tri dana da se isele te da im MORH nije dao službene papire za novi stan, Klanac kaže da nije istinita.
“Imali smo uobičajen rok od dva tjedna za sve deložacije, pa tako i ovu. Prije preseljenja otišao sam osobno u taj stan. Dali smo im sve potrebne papire za stan i ugovor za otkup. Svu smo imovinu popisali i ukrcali na kamione. Svi su potpisali zapisnike što je ukrcano i što je iskrcano”, navodi Klanac.
Nije bio u Ivanićgradskoj
Za tvrdnju Mome Drobca prema kojoj je stan u Ivanićgradskoj bio u vrlo lošem stanju Klanac kaže da ne zna ništa o tome jer tamo nije bio. U stan u Šeferovoj smjestili su, nastavlja Klanac, ratnog vojnog invalida sa suprugom i djecom. Smatra da u tome nema ništa ilegalno jer je toliki stan prema propisima zaslužio.
“Nikakva izbacivanja nije bilo, nitko tko nije imao pravo nije se uselio umjesto Drobaca, ništa nasilno, spektakularno ili ilegalno nije se dogodilo. Ali, eto, ja sam Klanac – istjerivač Srba, prema Ivanu Zvonimiru Čičku ili Miloradu Pupovcu. Zadirkivali su me i moji ratni prijatelji, da sam Onaj koji je uselio Kosoricu. Stavite se u moj položaj”, žali se Klanac.
Žao mu Branislava
I tu je Klanac malo zastao. Djelovao je više žalosno ili povrijeđeno nego bijesno. Uopće, izgledom odudara od zamišljenog lika uz kojeg bi se vezivali epiteti “zloglasan” ili “istjerivač”. Srednje visine i građe, ničim se nije izdvajao iz mase ljudi u kafiću. Pomalo odsutno nastavio je: “Žao mi je što je od ovoga napravljen skandal. Čini mi se da je sve u tome što je sada ondje Jadranka Kosor, pa je to, eto, pogodan teren da bi netko dobio svojih pet minuta slave. Užasno mi je žao Branislava Drobca koji se ubio.”
Spreman i za tužbu
Naime, Branislav Drobac obolio je od shizofrenije pa je život okončao 1999. godine bacivši se sa zgrade u Ivanićgradskoj ulici.
“Pa ja sam tog čovjeka upoznao, za razliku od onih koji ga sada medijski iskorištavaju i žale”, nastavlja Klanac i dodaje da, dok je on bio u komisiji, nikad nikoga nisu maltretirali.
Brojne deložacije bile su odgađane, sjeća se Klanac, tko zna koliko puta jer prilike nisu bile najbolje da se to obavi. Recimo, kad bi u stanu bila djeca.
“Pa neću iseljavati malu djecu. Pri svakoj bi deložaciji s nama bila vojna i civilna policija i netko iz gradskog poglavarstva. Pa eto, ako sam ja doista nekakav zlikovac, sve tamo piše pa neka me tuže”, ljutito će Klanac.
Tako je umirovljeni bojnik Tomislav Klanac, koji je sa svojih dvadesetak godina bio jedan od onih koji su pokušali probijati obruč oko Vukovara, zaključio svoju priču o famoznom “slučaju Drobac”.
cuj ovo,\"stan s viskom kvadrata\",heheheheh,koji si ti idijot go.Klanac a zar Jaci samoj treba stan od toliko kvadrata,a familiji Drobac bio je s viskom kvadrata,fuj dokle vasa svinjarija ide,u nedogled izgleda.