Klausu zbog Lisabona zaprijetili i smjenom

Nakon subotnjega potpisa poljskoga predsjednika Lecha Kaczyńskoga na ratifikacijsku ispravu novoga temeljnoga spisa Europske unije, češki predsjednik Vaclav Klaus našao se u položaju koji nije očekivao: sam s isukanim mačem pred Lisabonskim ugovorom, iza kojega se zbilo ostalih 26 zemalja članica.

U redovima jedne od njih čuje se, doduše, mrmljanje protiv ujedinjene Europe, no ni glavno gunđalo, čelnik Konzervativne stranke i vjerojatni novi britanski premijer nakon izbora u ljeto 2010. David Cameron ne želi se zapravo odreći gospodarske dobrobiti koju članstvo u EU donosi; tek podilazi euroskepticima, računajući na njihove glasove.

Iza Klausa ne stoji ni njegova vlastita vlada. Iz Praga dopiru glasovi da mu se priprema pokretanje postupka – ili mu se njime bar namjerava zaprijetiti – za smjenjivanje zbog neobavljanja predsjedničke dužnosti. Klaus, naime, nije izabran na općim izborima, nego u parlamentu, koji je Lisabonski ugovor već ratificirao. Odbijanjem potpisivanja ratifikacijske isprave Klaus bi se okrenuo protiv svoje izborne baze.

Tek nakon što češki Ustavni sud, na zahtjev 17 Klausu odanih senatora, presudi je li Lisabonski ugovor u skladu s ustavom, doznat ćemo odgovor na pitanje hoće li se beskrupulozni prgavac, koji je ipak ponajviše častohlepan, biti spreman prinijeti kao žrtvu na euroskeptički oltar. Ili će možda ipak, u interesu svojega jedinoga prijatelja među svjetskim političarima ruskoga premijera Vladimira Putina, nastaviti igrati ulogu kremaljskoga trojanskoga konja i otežavati da utjecaj EU u svijetu poraste.

A Lisabonski bi ugovor upravo potonje trebao omogućiti: EU bi mogao jednim glasom nastupati na međunarodnoj sceni. Postavio bi i temelj za daljnje širenje EU, pa bi jednoga dana na čitavoj zapadnoj granici Rusije s druge strane stajao EU.