Dr. sc. Ines Sviličić Petrić mikrobna je ekologinja u Institutu “Ruđer Bošković” gdje istražuje kako ublažiti negativne posljedice klimatskih promjena proučavanjem kompleksnih mikrobnih zajednica u njihovu prirodnom okolišu. Proučava i kako sve češći negativni vremenski ekstremi, poput poplava, negativno utječu na proizvodnju hrane.
Kako kaže, Hrvatska spada u skupinu tri europske zemlje s najvećim kumulativnim udjelom šteta od ekstremnih vremenskih i klimatskih događaja u odnosu na bruto nacionalni proizvod. Prijeti li nam zbog toga i dalje povišenje cijena hrane, hoćemo li u budućnosti proizvoditi manje hrane nego danas, hoće li se generacije koje sada odrastaju suočavati s nestašicama na policama i kakve veze sa svim tim imaju mikroorganizmi.
Proučavate mikroorganizme i njihovo djelovanje na klimatske promjene. Kako je to dvoje povezano?
Klimatske promjene zasigurno su jedan od najvećih globalnih izazova i prijetnji u 21. stoljeću. Iako su ljudi osvijestili da one negativno utječu na raspodjelu i bioraznolikost različitih organizama na našem planetu, kao i na gubitke i promjene u njihovim staništima, mikroorganizmi se vrlo rijetko spominju u kontekstu klimatskih promjena, iako upravo oni reguliraju klimatske promjene. Skupina međunarodnih znanstvenika je već 2019. godine u časopisu “Nature” izdala upozorenje “Scientists warning to humanity” kojim ukazuje na nužnost uključenja mikroorganizama u globalne projekcije i modele vezane uz klimatske promjene. Kako bismo potpuno razumjeli kako će mijenjanje klime utjecati na život na našem planetu ključno je uključiti spoznaje o onoj mikrobnoj “nevidljivoj većini”. Moramo produbiti spoznaje ne samo o tome kako mikroorganizmi utječu na klimatske promjene, već i kako će klimatske promjene utjecati na njih te time i na druge ljudske aktivnosti. Naime, svaka promjena na mikrobnoj razini mogla bi izravno utjecati na ranjivost viših karika u hranidbenom lancu odnosno na nemogućnost njihove prilagodbe na klimatske promjene.
VEZANI ČLANCI:
Mikroorganizmi se gotovo nikada ne spominju kada se govori o klimatskim promjenama. Zašto se tako važna tema još nije probila do šire javnosti?
Mikroorganizmi odnosno zajednice u kojima žive u prirodnom okolišu vrlo su kompleksne, heterogene i prilagodljive zbog čega se oni stalno mijenjaju u okolišu, pa ih je i dosta izazovno proučavati. Pritom valja spomenuti da su nam tek moderni molekularni alati dali uvid u to koliko zapravo malo znamo o mikroorganizmima. Naime, manje od 10 posto bakterija iz okoliša moguće je uzgojiti u laboratoriju. Sve drugo što znamo o njima proizlazi iz molekularnih tehnika te je još uvijek teško povezati prisutnost nekog mikroorganizma s njegovom ulogom u okolišu. Sve navedeno u kombinaciji s njihovom iznimnom prilagodljivosti na promjene u okolišu čini mikroorganizme izazovnim faktorom za uključivanje u razne klimatske projekcije.
Tvrdite da proučavanjem kompleksnih mikrobnih zajednica možemo ublažiti negativne posljedice klimatskih promjena. Kako?
Kada razmišljamo o biljkama, moramo razmišljati o njima kao o jednom superorganizmu koji funkcionira zahvaljujući svojim mikroorganizmima, naročito onima koji žive u tlu i u blizini korijenja biljaka. U tom kontekstu, odlučili smo se posvetiti proučavanju utjecaja jednog od klimatoloških ekstrema s kojima ćemo se sve više susretati u budućnosti - ekstremnim oborinama praćenim poplavama na mikroorganizme u tlu, odnosno na promjene u zdravoj interakciji između biljaka i mikroorganizama. Ta interakcija nužna je za uspješan rast i razvoj biljke te plodnost i produktivnost tla. Bez nje bi uspješnost poljoprivrede u budućnosti bila upitna.
Nadamo se stoga da ćemo projektom PERSPIRE čije ćemo rezultate predstaviti javnosti na završnoj konferenciji tog projekta koja će se održati 1. rujna 2023. u Institutu “Ruđer Bošković” dobiti odgovor na pitanja kako poplave utječu na tu pozitivnu interakciju s ciljem predlaganja konkretnih agrotehničkih mjera za ublažavanje posljedica poplava. Konkretnije, mjere se odnose na prijedlog korištenja mikroorganizama kao cjepiva za bakterizaciju usjeva u budućnosti koja bi se mogla koristiti za oporavak i pomoć kulturama u vrijeme poplavnih incidenata. Nadalje, predložit ćemo i određene mjere koje bi poljoprivrednicima pravodobno mogle ukazati na promjene u kvaliteti tla i na povećani stres kod biljaka koji se događa kao rezultat poplave.
Istražujete i utjecaj klimatoloških ekstrema na proizvodnju hrane, pogotovo u dijelu koji se odnosi na poplave. Možete li nam dati neke konkretne brojke o tome koliko hrvatski poljoprivrednici novca gube zbog poplava, ali i drugih ekstremnih klimatskih događaja? Hoćemo li u budućnosti proizvoditi manje hrane nego što proizvodimo danas?
Prema izvješću UN-ova ureda za smanjenje rizika od katastrofa iz 2020. godine, ekstremni klimatološki događaji postat će dominantni tipovi katastrofa u 21. stoljeću. Prema navedenom izvješću, od 2000. do 2019. zabilježeno je 7348 velikih katastrofa koje su odnijele 1,23 milijuna života i rezultirale globalnim ekonomskim gubicima od oko 2,97 milijardi dolara. Razlike uočene između tog i prethodnog razdoblja, od 1980. do 1999. godine, povezuju se upravo s porastom broja klimatoloških katastrofa, i to oluja i poplava kao prevladavajućih događaja.
Što se tiče Hrvatske, u Sedmom nacionalnom izvješću RH prema Okvirnoj konvenciji UN-a o promjeni klime, jasno je navedeno da je RH, uz Češku i Mađarsku, u skupini tri zemlje s najvećim udjelom štete od ekstremnih klimatskih događaja u odnosu na bruto nacionalni proizvod. To izvješće navodi upravo poljoprivredni sektor kao onaj koji će u RH pretrpjeti najveće štete od posljedica klimatskih promjena, uz podatak da gubici od 1980. do 2013., u 33 godine, iznose oko 2,25 milijardi eura, tj. u prosjeku oko 68 milijuna eura godišnje. Suša u ljetnim mjesecima prouzročila je od 2013. do 2016. godine štetu poljoprivrednicima u RH od tri milijarde kuna. Kao izravna posljedica klimatskih promjena, u RH očekuje se smanjenje prinosa u poljoprivredi, konkretnije, do 2050. u RH će se smanjiti prinos poljoprivrednih kultura za 3 do 8 posto.
VEZANI ČLANCI:
U posljednjih godinu i pol poskupjelo je gotovo sve, ali nekako najviše upravo prehrambeni proizvodi. Kada znamo da klimatske promjene otežavaju proizvodnju hrane, moramo li se bojati toga da će hrana biti sve skuplja?
Što se proizvodnje hrane tiče, ona će se svakako smanjiti ne učinimo li nešto u prilagodbi na nadolazeće promjene jer će u novim uvjetima biti teško osigurati dovoljnu količinu hrane za deset milijardi ljudi, koliko će nas, pretpostavlja se, biti na Zemlji 2050. godine. Gotovo trećina usjeva i pašnjaka u svijetu bit će neprikladna za proizvodnju hrane do kraja ovog stoljeća, dok su u posljednjih 60 godina klimatske promjene već obuzdale rast proizvodnje za više od 20 posto. Ono što već danas jasno vidimo u proizvodnji hrane su pomaknuta vegetacijska razdoblja, a kao ugroze za poljoprivredni sektor u RH spominju se sve dulja i češća sušna razdoblja, kao i prateći toplinski stres te učestalije poplave i stagnacija površinske vode. Klimatske promjene donose nam i veće probleme s oprašivačima, ali i štetnicima, zaraznim bolestima i invazivnim vrstama u poljoprivredi, a utječu negativno i na kvalitetu i funkcioniranje tla, a time i na kvalitetu hrane koju jedemo. Sve to dovest će do znatnih smanjenja prinosa u poljoprivredi u RH uz više cijene hrane. Dodatno, kako je RH dobrim dijelom u Sredozemlju, klimatskoj vrućoj točki u kojoj je već dosegnut prosječan porast od 1,5 °C, u tom području ćemo zasigurno prvo osjetiti, i već osjećamo, utjecaj klimatskih promjena na proizvodnju.
Kako pomoći poljoprivrednicima u proizvodnji?
Oni su više od nas ostalih svjesni klimatskih promjena jer njihove negativne posljedice vide na svojim usjevima svake godine, i to sve više i sve češće. Smatram da s poljoprivrednicima treba izravno razgovarati jer nam oni mogu dati puno više odgovora nego što mislimo, ali i konkretnih podataka o utjecaju klimatskih promjena na poljoprivrednu proizvodnju. Nadalje, svakako ih treba educirati o problemu klimatskih promjena, ali s jasnim i konkretnim agrotehničkim mjerama koje će im omogućiti pravodobno reagiranje u slučaju pojave nekog ekstremnog događaja, a s ciljem zaštite proizvodnje. Jasno, to nije tako lagano jer će prilagodba ovisiti o nizu čimbenika. O tipu klimatološkog ekstrema, o kulturi koja se uzgaja, fazi rasta, tipu tla i slično.
Je li realan scenarij po kojem bi nas, kao ljudsku vrstu, ne postignemo li u nekom idućem razdoblju klimatsku neutralnost, mogla pogoditi i globalna nestašica hrane?
Klimatske promjene zasigurno su jedan od najvećih izazova za održivost poljoprivrede i sigurnost hrane u nadolazećim desetljećima. Očekuje se da će one dovesti do velikog okolišnog stresa koji će, nažalost, naročito biti uočljiv u ranjivu sektoru poljoprivrede, koji je izravno ovisan o vremenskim uvjetima.
Progresija klimatskih promjena tijekom 21. stoljeća dovest će do smanjenja visokokvalitetnih poljoprivrednih površina zbog porasta razine mora, erozije, salinizacije, acidifikacije. Ipak, već neko vrijeme radi se na idejama o mogućnosti prilagodbe na klimatske promjene kojima bi se ublažio njihov neizbježan utjecaj na život ljudi na planetu. Svjetska organizacija za hranu i poljoprivredu pokrenula je inicijativu Klimatski pametna poljoprivreda, kojoj je primarni cilj razvoj i promoviranje poljoprivrednih strategija i mjera koje bi osigurale održivu poljoprivredu i sigurnost hrane u budućnosti u područjima pogođenim klimatskim promjenama. Jasno je i da su znanstvena istraživanja u ranjivu sektoru poljoprivrede prioritet kako bi se smanjio stupanj neizvjesnosti vezan za učinke klimatskih promjena na sigurnost hrane.
Vjerujete li da je doista moguće postići klimatsku neutralnost do 2050. godine?
Smatram da je vidljiv jasan napredak na tom polju, no svakako je potreban znatno veći napor i puno brža reakcija na trenutačnu klimatsku krizu koja je najveći izazov čovječanstvu do danas.
Nužno je što prije postići klimatsku neutralnost kako bismo se barem zadržali unutar trenutačnih predikcijskih klimatoloških modela. Ipak, treba istodobno staviti veliki naglasak na pronalaženje inovativnih rješenja za prilagodbu na klimatske promjene te definirati konkretne mjere kojima će se čovječanstvo uspješnije prilagoditi. I dok je većina mjera Europske unije usmjerena na ublažavanje klimatskih promjena smanjenjem emisija stakleničkih plinova, mjere u području prilagodbe tek su u začecima.
Više zelenih tema pronađite na Rezolucija Zemlja!
Sve me strah ne uvedu neke zabrane,