Jedna od autorica SDP-ova programa zdravstvene politike, saborska zastupnica te stranke i pročelnica Zavoda za anatomiju Medicinskog fakulteta u Rijeci prof. dr. sc. Romana Jerković, govori o problemima u hrvatskom zdravstvu i kako ih riješiti, ali i o predstojećim EU izborima na kojima će i ona, kako stvari stoje, biti na SDP-ovoj listi kao kandidatkinja.
Kako SDP vidi hrvatsko zdravstvo, koji su ključni problemi i kako bi ih riješio?
Hrvatsko zdravstvo sustav je koji dosad nije kolabirao samo i isključivo zahvaljujući entuzijazmu i naporima više od 70.000 liječnika i medicinskih sestara/tehničara koji usprkos svemu požrtvovno rade svoj posao. Jedino što u sustavu zaslužuje lijepe riječi to su oni. Kada me pitate za ključne probleme vjerojatno očekujete da ću reći kako su to duge liste čekanja, nedostupnost zdravstvenih usluga, financijske dubioze... Međutim, ja mislim da je ključni problem nešto drugo. Prvo i najvažnije – čovjek je prestao biti u fokusu zdravstvene politike. Ne donosimo zakone, mjere i pravilnike po mjeri čovjeka i za čovjeka. To je duboko pogrešno i dugoročno devastirajuće za jedan narod. Nažalost, to nije problem samo sa zdravstvenom politikom. Čovjek je odavno prestao biti u središtu javnih politika. Drugi važan problem je loše upravljanje. Kada se ta dva problema udruže i predugo traju, kao što je u Hrvatskoj slučaj, tada imate iznimno štetne posljedice kao što su katastrofalno stanje zdravlja nacije (debljina, ovisnosti, depresije...), dugovi u zdravstvu i sve ono što objektivno jesu veliki problemi zdravstvenog sustava. Ali to su samo posljedice. Uzroci su nešto drugo. Što se tiče rješenja, optimist u meni vjeruje da ne postoje problemi, a tiču se uređenja društva i funkcioniranja države, za koje ne postoje rješenja. Neka smo jako dobra rješenja, kao što je plaćanje bolnica po učinku i Program 72 sata, ponudili za vrijeme SDP-ove Vlade. Treba ih nastaviti.
Videokomentar - Kakva je sudbina Davora Bernardića? Ako izgubi ovo – čeka ga potop!
Gdje za sve to naći novac?
Novac postoji, ali se loše troši. Zbog lošeg upravljanja i kratkoročnog promišljanja. Teško da me netko može uvjeriti u suprotno. Hrvatsko zdravstvo je kao stari rasušeni brod koji pušta na sve strane. Nema komunikacije ni koordinacije između dionika u sustavu, a posljedica je neučinkovitost i neracionalnost.
Što kažete na kritike da je i SDP, kao i HDZ, propustio tržište u javni sektor, što se prvenstveno odnosi na ideju da se bolnice u popodnevnim satima otvore turistima radi dodatne zarade. Može li to dovesti do dvostrukog sustava?
SDP se uvijek i jasno zalagao za javno zdravstvo. Ono je humanije, pravednije, jeftinije i konačno učinkovitije. Nikada se nismo zalagali za zdravstveni turizam na štetu hrvatskog pacijenta. Ni govora. Kada smo govorili o otvorenim vratima bolnica, domova zdravlja i specijalnih bolnica i lječilišta, tada smo prije svega mislili na naše ljude koji neopravdano dugo čekaju na dijagnostičke postupke. Rad u poslijepodnevnim i večernjim satima je način da se smanje liste čekanja. A ako ustanove imaju ljudski i infrastrukturni kapacitet da razvijaju zdravstveni turizam, onda im država i Ministarstvo to trebaju olakšati, a ne otežati ili onemogućiti.
Kako bi SDP riješio liste čekanja?
Onako kako smo to već jednom učinili. Omogućili bismo rad u poslijepodnevnim i večernjim satima, a zdravstvene radnike koji rade prekovremeno pošteno platili. Jednostavno da ne može jednostavnije. Taj je model upravo počela primjenjivati Slovenija i pokazuje se vrlo učinkovitim.
A nedostatak medicinskog osoblja, sestara i liječnika koji odlaze iz Hrvatske?
Liječnici i sestre i prije su odlazili i nastavit će odlaziti. Nije problem što oni odlaze, već što je sustav obrazovanja zdravstvenih kadrova i sustav zdravstva okoštao i nefleksibilan. Važno je što prije shvatiti da se upisne kvote moraju povećati i da ulazak mladih liječnika u sustav specijalizacija treba biti brži i jednostavniji. Danas nam nedostaje više od 200 timova u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, a za šest godina odlazi u mirovinu najbrojnija generacija liječnika dosad, njih više od 1200 (sadašnji je prosjek oko 750 umirovljenih liječnika godišnje). Već sad imamo akutno stanje koje zahtijeva brze terapijske mjere, a ne čini se ništa.
Slažete li se s Bernardićem da je Milan Kujundžić najgori ministar zdravlja dosad?
Nije lako biti ministar. Potrebna je poprilična hrabrost da se upustite u tako ozbiljan posao koji lako može postati nezgodna avantura. Zdravstvo nije i ne može biti izolirani otok u surovoj hrvatskoj realnosti, ali ministar mora biti proaktivan i lider. Mislim da pokazuje svoju veličinu nastavi li s dobrim projektima koje su mu prethodnici ostavili, što s Kujundžićem nije slučaj jer je zaustavio dobre projekte koje je naslijedio. Dobar i mudar ministar sluša ljude koji u sustavu rade, probleme prepoznaje i nudi rješenja. U sustavu bremenitom problemima, a zdravstvo to bez dvojbe jest, ministar ne može imati pasivnu ulogu kakvu trenutačno ima.
Kakva je trenutačno situacija u SDP-u, je li se stanje smirilo, odnosno je li Bernardić siguran na mjestu šefa stranke, barem do EU izbora?
Bernardić je na čelu SDP-a godinu i pol dana, no mislim da će dočekati i kraj mandata. Voljela bih da su unutarstranačke polemike kojima smo brutalno zamorili hrvatsku javnost bile oko sadržaja i programa, a ne motivirane osobnim interesima i vlastitim pozicijama. To je rejtingu stranke jako naštetilo. U prilog tome da se radi o osobnim interesima govori i činjenica da su neki iz Kluba SDP-a otišli u vladajuću stranku koja je vrijednosno, ideološki i politički potpuna suprotnost SDP-u.
Ako stranka na EU izborima osvoji manje od tri mandata, hoće li to biti dovoljan razlog za nove stranačke izbore?
Nakon lošeg izbornog rezultata važno je preispitati odgovornost svih i ne bih isključila i potrebu novih unutarstranačkih izbora.
U odnosu na 2013, sada je u sustavu javnog zdravstva 1000 lijecnika vise, a iselilo se pola milijuna ljudi iz Hrvatske. Dajte vise dosta sranja da nedostaje lijecnika. Treba lokalna zajednica sama brinuti da zadrzi lijecnike u provinciji. U Zagrebu ih ima previse i velika vecina nee radi 50. % radnog vremena, ostalo tezgare kod privatnika ili u svojim privatnim poliklinikama.