Bez kupovanja knjiga nema izdavaštva, literature ni jezika

Hoće li ovogodišnji Interliber zaliječiti rane hrvatskim nakladnicima koji su morali pretrpjeti očekivani raspad knjižara iz Algoritmovog lanca iz kojeg su ranije ispali Profil i Mozaik knjiga?

Nemali broj manjih ili srednje velikih nakladnika čije su knjige bitan dio hrvatske kulturne zbilje iz propasti najvećeg našeg knjižarskog lanca izašli su sa više stotina tisuća kuna nepovratnog gubitka. A taj im je gubitak pao na živu ranu sve slabije prodaje knjiga u Hrvatskoj koja sada ima već tragični kontinuitet. Iako su hrvatski nakladnici žilavi (baš kao i hrvatski čitatelji), ne mogu se unedogled nizati loši poslovni rezultati koji nisu plod loših izdavačkih odluka i izdavanja loših knjiga, nego te čudne recesije koja u Hrvatskoj ne prestaje unatoč rastu BDP-a.

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić odlučio je konkretno pomoći nakladnicima pa im je minutu prije dvanaest drastično spustio cijene najma na Interliberu sa tri stotine kuna na jednu kunu. Tako im je prepolovio troškove nastupa na najvećem hrvatskom sajmu knjiga koji bi slijedećih godina trebao ući u utrku sa moćnijim beogradskim sajmom za titulu najboljeg i najvećeg regionalnog sajma knjiga.

Imaju li Interliber, Zagreb, Hrvatska i hrvatski nakladnici snage i volje za takvu utrku? Pa imaju, ako će im ona donijeti i pozitivne i to u prvom redu finacijske plodove, jer knjiga ne može biti samo ukras na nekoj izmaštanoj kulturološkoj torti, nego mora biti i roba koja nalazi svoje kupce i bez presudnog državnog intervencionizma. Lijepo je kada država pomaže privatno nakladničko poduzetništvo. Lijepo je kada se razvija mreža javnih knjižnica u kojima rade entuzijastični bibliotekari. Lijepo je kada se nalaze poduzetnici koji i u teškim uvjetima otvaraju knjižare. Lijepo je kada na tisuće Hrvata želi biti piscima pa pišu li ga pišu pjesme i pjesmice, romane, kratke i druge priče, eseje, drame, autoreferentna psihološka jadovanja, priručnike ... Ali, svima mora biti jasno da budućnosti hrvatskog izdavaštva (a onda i hrvatske literature, pa na kraju krajeva i hrvatskog jezika) neće biti ako hrvatski građani neće kupovati knjige. I onda ih, naravno, čitati, jer od punjenja regala i nema nekih velikih koristi. Stoga će ovogodišnji Interliber zorno pokazati kuda ide Hrvatska. Da li u pravcu osviještene europske zemlje koja ima ekonomski nezavisno stanovništvo željno spoznaja i novih saznanja ili u pravcu zemlje u kojoj knjiga ne može opstati bez državnih financijskih štaka, jer narod ima neke druge, prozaičnije prioritete i potrebe kao što su to novi automobili i motori, vikendice na moru ili u planinama, omrznute cigarete, prevrtljivi alkohol, po život opasni opijati, najnoviji modeli mobitela, dizajnirana odjeća i obuća, prekooceanska putovanja, ljubavnice i ljubavnici koji također imaju svoju cijenu, koncerti u opskurnim klubovima, borbe pasa, privatne plaže i plantaže...