Zagrebačka nadbiskupija dobila je novog nadbiskupa koadjutora mons. Dražena Kutlešu. Što znači taj dodatak „koadjutor“? To je jedan od počasnih naslova biskupova ili nadbiskupova pomoćnog biskupa, ali s vrlo jasnom odrednicom, a ona je da će upravo nositelj te titule naslijediti konkretnog biskupa ili nadbiskupa. Dakle, koadjutor je nasljednik, a riječ dolazi iz latinskog „ko… + adjutor – pomoćnik, pomagač“.
No, nadbiskup je na vrhu. Na početku hijerarhijske ljestvice na kojoj se nalazi kapelan tj. župni vikar, kojega se oslovljava s „velečasni“, baš kao i njegova „šefa“ župnika. Kapelani su, u pravilu, tek zaređeni svećenici, koji župnim pomoćnicima ostaju nekoliko godina dok ne svladaju tajne zanata, a nakon toga imenuje ih se za samostalne župnike. Ima i velikih župa koje upravo zbog svoje veličine znaju imati i po nekoliko kapelana, koji nisu nužno i svaki put svećenici početnici. No, oni su zajedno sa župnicima u rangu „velečasnih“. Odnosno, na jugu Hrvatske umjesto titule „vlč.“ ispred svećeničkog imena u pravilu će stajati „don“, skraćenica koja dolazi od latinske riječi „dominus“, koja znači gospodin ili gospodar. I za velečasnog i za dona karakteristično je da su dijecezanski svećenici, a ne redovnici, pa se već iz same njihove titule može raspoznati činjenica kojoj crkvenoj formaciji pripadaju.
Iznad velečasnoga dolazi prečasni. Radi se o tituli koja naglašava odgovornost nekog važnog velečasnog, poput dekana, kanonika, povjerenika nekog crkvenog odjela ili ustanove, a dolazi od latinske riječi reverendissimus i znači upravo to – prečasni.
Titula prečasnog stepenica je do titule monsinjora, koja po „Malom religijskom rječniku“ prof. dr. Adalberta Rebića dolazi iz talijanskog i francuskog jezika (monsignore) i znači „moj gospodine“, a iza nje se skriva počasni naslov katoličkih svećenika koji podjeljuje sam papa. Monsinjore osim uznosite titule resi i svečana ljubičasta odjeća. Biskupi i nadbiskupi u pravilu su istodobno i monsinjori, no monsinjori ne moraju nužno biti i biskupi, nego i niže rangirani svećenici, svakako prečasna gospoda, pa je ponekad teško razlikovati monsinjora od biskupa monsinjora. Odat će ih tek križ (pektoral) koji biskup nosi na prsima. Ispred imena tih prelata stavlja se skraćenica njihove titule: mgr., msgr. ili mons.
Titula „oca“ ili „brata“ više pripada redovničkim zajednicama, pa se franjevce oslovljava skraćenicom „fra“, isusovce s „pater“, a salezijance s „don“. No, pritom uvijek valja paziti da skraćenica „fra“, „pater“, „fr.“ ili „o.“ dolazi ispred imena, a ne ispred prezimena. Iznimka mogu biti tek isusovci, ispred čijeg prezimena se češće stavlja titula „pater“.
Naslov kardinala dolazi od latinske riječi „cardo“ (stožer), pa je on, prema dr. Rebiću, stožernik, glavni papin pomoćnik u upravljanju Crkvom. Naslov kardinala imale su u drevna vremena u Rimu glavne crkve kojima je na čelu bio svećenik, za razliku od onih kojima su upravljali đakoni. Ti svećenici i đakoni pomagali su papi u upravljanju Crkvom. Od 12. st. daje se kardinalska čast biskupima dilje svijeta koji onda sudjeluju u upravi Crkve, objašnjava dr. Rebić.
VIDEO Polnoćka u zagrebačkoj katedrali
Počasni naslov za kardinale je „uzoriti“ ili „eminencijo“, a za biskupe i nadbiskupe „preuzvišeni oče“. Eminencija je na latinskom upravo to – uzoritost. Počasni naslov koji su najprije nosili franački kraljevi, a potom i drugi državni i crkveni časnici. Papa Urban VIII. (1630.) pridržao ga je samo za kardinale. Tako će se kardinala osloviti s „uzoriti gospodine kardinale“, a njegova nadbiskupa koadjutora s „preuzvišeni oče nadbiskupe“. Baš kao i nekog „preuzvišenog oca biskupa“.
Biskup (ili nadbiskup), zapravo, svećenik je s najvišim stupnjem sv. reda: nasljednik apostola, učitelj vjere i ćudoređa. Može dijeliti sve sakramente, posebno sv. potvrdu i sv. red. Nositelj upravne i učiteljske vlasti na čelu biskupije (biskup ordinarij), objašnjava dr. Rebić, dok posvećeni ili pomoćni biskup (titularni ili naslovni), koji ima biskupski stupanj sv. reda pomaže biskupu ordinariju u obavljanju biskupskih funkcija, ali nema vlastite biskupije, nego je imenovan na ime neke utrnule biskupije, najčešće iz ranijih kršćanskih vremena. Biskupe se može oslovljavati i s titulom „ekselencije“.
Na vrhu hijerarhije je poglavar Katoličke crkve tj. papa, kojega vjernici radije nazivaju „Svetim ocem“, a ako imaju priliku prići mu blizu, npr. na općoj ili privatnoj audijenciji, onda će mu poljubiti prste i obratiti se s „Vaša Svetosti“. Naziv mu dolazi iz grčkog (papas: otac). On je vidljivi namjesnik Kristov i nasljednik sv. Petra apostola, najviši učitelj, svećenik i zakonodavac Crkve. Njegova je vlast nad svim biskupima i crkvenim saborima, objašnjava dr. Rebić. Nezabludiv je u pitanjima vjere i ćudoređa, kad naučava „ex cathedra“ (dogma Prvog vatikanskog sabora). Do 1870. imao je svjetovnu papinsku državu, a 1929. Lateranskim ugovorom priznat mu je svjetovni suverenitet nad Vatikanom.
VIDEO: Papa Franjo: Svaki put kad žena dospije na visoku poziciju u Vatikanu, stvari se poboljšaju
Za Kuharića nije trebalo ponavljati da je kardinal. Dovoljno je bilo da kažeš Kuharić i da odmah znaš da je faca. Čim su titule važne, znači da iza njih ne stoji ništa.