Izrazito manjinska skupina, Most, nastavlja se većinski ponašati. Nju je “narod izabrao”, njoj su “birači dali povjerenje”, ona “ima odgovornost pred Hrvatskom koja je glasovala za promjene” - neumorno ponavljaju Božo Petrov i drugi, kao da su na izborima dobili dvotrećinsku većinu, kao da nemaju samo 15 posto zastupnika u Saboru i kao da – s pet fraza – jedino oni znaju što je dobro za Hrvatsku.
Budući da sve jače naglašavaju ucjenu – ili stručna vlada triju stranaka, HDZ-a, SDP-a i Mosta, ili novi izbori, i budući da takvu vladu neće prihvatiti ni SDP ni HDZ, da sam na mjestu tih dviju najvećih stranaka u interesu bih se Hrvatske odlučio za veliku koaliciju, bez Mosta. Bez “uspaljenog” Mosta kojemu je samo do najviših mjesta u vlasti, što uspješno maskiraju ljeporječivošću već sada svaljujući krivicu za moguće nove izbore na HDZ i SDP. Što god mi mislili o dvije najveće stranke, one su jedine ozbiljne i sposobne za vođenje zemlje, pa i nemaju što raditi s ucjenjivačima iz zabiti koji imaju iskustva u vođenju malih zajednica za koje i sami traže da im se ukine politički status u novoj organizaciji države. Hrvatskoj je (nova) vlast što prije potrebna i zato što hitno mora nešto učiniti u gospodarstvu, i zbog drugih unutrašnjih i međunarodnih obveza i rizika, pa bi je čekanje novih izbora moglo koštati neusporedivo više nego sami izbori. Osim toga, postoje velike šanse da i poslije ponovljenih izbora bude kao i sada, pa bi mogla uslijediti nova natezanja, ucjene i trgovine, i možda novo bezizlazje. U razmišljanju o velikoj koaliciji presudno je pitanje – mogu li SDP i HDZ zajedno? Po onome što su njihovi dužnosnici govorili posljednjih godina, zatim u predizbornoj kampanji a govore i danas – ne mogu.
No tražimo li gdje su beznadno neujedinjive, naći nećemo ništa. Uglavnom je prošlo vrijeme kad se s jedne strane mahalo državotvornošću, uspostavljanjem neovisne Hrvatske, Tuđmanovom baštinom, ratnom pobjedom, domoljubljem i drugim takvim zastavama, a s duge strane nastavljala sotonizacija Domovinskog rata, Tuđmana, generala, jednostrano optuživanje za ratno profiterstvo te pljačku u pretvorbi i privatizaciji. Na temama iz devedesetih teško je više graditi imidž stranke i pridobiti birače u predizbornim kampanjama. Te teme ljevicu i desnicu sve manje udaljavaju. Još manje je udaljavaju propast gospodarstva, rasprodaja nacionalnih bogatstava, zaduživanje u inozemstvu, propagiranje Europske unije kao jedinog spasa za Hrvatsku. I po udjelu u tom srozavanju Hrvatske i europskim obmanama HDZ i SDP su ujednačeni. Deklarativno, svjetonazorski se SDP i HDZ jako razlikuju, ali vrijeme koje je pred nama neće pitati ideš li ili ne ideš u crkvu, iz kojeg obiteljsko-odgojnog miljea potječeš, nego će tražiti ljude koji su u stanju privremeno barem zaustaviti pogibelj od katastrofe u podosta presudnih područja, kao što su gospodarstvo, siromašenje stanovništva, vanjski dug ili demografsko propadanje. Kao u posljednjih petnaest godina podjednaki krivci za stanje u zemlji, zašto HDZ i SDP ne bi sad podjednako to stanje mijenjali nabolje? Pa rezultati izbora, na kojima su dobili podjednak broj glasova, govore o takvoj njihovoj prošlosti i zapravo su poticajni za zajednički posao u budućnosti. Ako nisu uvjerljivo pobijedili ni jedni ni drugi, možda bi zajedno pobijedili oboji, a izostanak uvjerljive pobjede pokazuje i da birače velika koalicija ne bi osobito šokirala niti bi naškodila jednima ili drugima. Odmah poslije izbora uočen je apsurd Mostova zahtjeva za zajedničkom vladom, jer što će SDP-u i HDZ-u u takvoj vladi još i Most? I doista im ne treba. Zar bi im trebao provincijski narcis s uzdignutim ovratnikom od kaputa, gradonačelnik gradića od 15-ak tisuća stanovnika Božo Petrov (gradiću svaka čast, ali je upravljanje njime neusporedivo s upravljanjem državom), zatim načelnik majušne općine (svaka čast općini) Stipe Petrina koji psuje kao kočijaš, spletkar koji je polomio i noge i vrat trčeći od jedne do druge šanse za vlast jednu uništavajući drugom – Drago Prgomet, i drugi slični
Taj Petrov je trenutno najbahatiji lik u drzavi, cak ni u redovima HDZ- a ne postoji tako arogantnih elemenata. Da je on bio gradonacelnik Zagreba, Rijeke, Splita dugi niz godina, da je dugo vodio uspjesnu politiku, pa da kazes hajde covjek nesto zna, postalo mu tijesno u svome gradu, hoce da prosiri horizonte. Nego perfektni anonimac iz male selendrice s cetri macke stanovnika. Potjerao ljude tamo s radnih mjesta, smanjio place radnicima na minimalac, ljudi mu volontiraju okolo bez cente, a svoje je uhljebio kazu gradjani Metkovica na sve kljucne pozicije okolo opcini i dere se iz sveg grla da je on uspjesan politicar, da ce on staviti drzavu na mjesto. Sta je on u stavrio uradio tamo u Metkovicu? Rastjerao ljude s radnih mjesta i sveo place na mizeriju ljudima? I to naziva uspjehom? Pa to se u svakoj bogatoj drzavi naziva porazom. Gradjani preziru takve na Zapadu. Uspjesan politicar je covjek koji smisli NOVE projekte iz svoje glave, otvori nova radna mjesta i zaposli ljude. Pametan covjek koji stvori kapital iz nicega, dopelja debele investitore u zemlju i pokrene ekonomiju punom parom, a ne bijednik koji se izivljava na ranicima, na vec postojecim radnim mjestima, lesinar koji otima drzavi poduzeca i tjera ljude na socijalu. Kakav je to politicar? Pa to zna svaki klosar sa ulice. Dakle cime se hvali doticni Petrov, meni je to prosto smijesno. Pa dosta pogledati kako on tu jadnu i bijednicku politiku misli sada sprovesti i na nacionalnom niviou. Rastjerati ljude s njihovih radnih mjesta, rezati i smanjiti sve zivo i posijati bijedu i siromastvo po zemlji. Woow, uspjesna politika nema sta. Jad i bijeda, pa to zna svaka bodaletina. Dno dna!!