Kockica bez prozora, prokišnjava, a nema ni sigurnosni izlaz

- Imam ja jednu dobru ideju, najjeftiniju, a to je da se gospodin Milanović iseli iz Banskih dvora u Kockicu, a da gospođa Kolinda Grabar-Kitarović dođe u Banske dvore u kojima je i bio predsjednik Republike gospodin Tuđman - izgovorio je lanjskog siječnja predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko.

Hram Komunističke partije

Kazao je to nakon što je vlada Zorana Milanovića bila donijela odluku da se predsjednici, koja se još u kampanji zalagala za preseljenje u jeftiniji ured, na upravljanje dade rezidencija u Visokoj ulici u Zagrebu.

U proteklih godinu dana Milanovićeva vlada nije se preselila onamo kamo ih je Karamarko, tada je izgledalo u šali, slao - u zgradu na zagrebačkom Prisavlju u kojoj je u socijalizmu bilo sjedište Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske - niti je za predsjednicu pronađen jeftiniji ured od onoga na Pantovčaku pa je Tomislav Karamarko opet za sjedište Vlade, ali ovoga puta one u kojoj će biti potpredsjednikom, ponovno predložio negdašnji hram Komunističke partije.

Nekoć simbolom političke moći na bivšem Šetalištu Karla Marxa, u koje su mnogi odlazili po “svoje mišljenje”, Kockica (čiji je službeni naziv bio Zgrada društveno-političkih organizacija) građena je od 1963. do 1968. godine, nakon što je arhitekt Ivan Vitić pobijedio na natječaj otvorenom dvije godine prije početka gradnje. Među požutjelim listovima projektne dokumentacije o Kockici nalazi se i dopis arhitektonskog biroa Vitić u kojem se navodi da će zgrada - u kojoj će biti smješteni Centralni komitet Saveza komunista Hrvatske, Republički odbor Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske, Gradski komitet Saveza komunista Zagreb i Gradski odbor Socijalističkog saveza radnog naroda Zagreb - “predstavljati vidni spomenik koji će buduće generacije komunista i građana socijalističke Jugoslavije podsjećati na historijsku ulogu i značaj Saveza komunista u narodnoj revoluciji i izgradnji socijalističkog društva u našoj domovini.”

Nacrtom je bila predviđena i izgradnja kongresne dvorane u koju bi se ulazilo izvana, ali ona nikada nije napravljena. Površina Kockice iznosi 14.500 četvornih metara, no tek je trećina “korisnog” uredskog prostora. Ostalo su veliki hodnici, dvorane... Nekoć su ovdje bili i tuševi, kasnije prenamijenjeni u zahode. Po sredini zgrade četiri su dizala koja vode do zadnjeg, desetog kata. U slučaju požara, dizala se automatski zaustavljaju. Zgrada nema protupožarne izlaze. Nema ni prozora koji bi se mogli otvarati i zatvarati. Na dijelu zgrade na strani istok-zapad krov prokišnjava pa zaposlenici u uredima ispod stropa imaju - kante.

Strop se urušava

- Sjedila sam za svojim stolom kad je lanjskog 3. prosinca otpala ploča sa stropa. Jako sam se prepala. Sva sreća da se kolegica s tog mjesta preselila dan prije, a čovjek koji je popisivao inventar bio se sagnuo - priča nam zaposlenica u uredu na 8. katu.

Novca za neke ozbiljnije adaptacijske zahvate na zgradi posljednjih godina baš i nije bilo, a da bi se preinake ovdje mogle početi raditi, potrebno je ishoditi dozvole Ureda za zaštitu spomenika kulture jer je Kockica kulturno dobro. Prije godinu i pol dana takva je papirologija ishođena za pompozno najavljeni projekt energetske obnove ove zgrade, za koju se godišnje za režijske troškove izdvaja između 3,5 i 4 milijuna kuna. Prilikom potpisivanja ugovor za radove vrijedne oko 20 milijuna kuna koji su u konačnici zgradu trebali “podići” iz vrlo lošeg energetskog razreda “D” bilo je najavljeno da će energetska obnova trajati oko godine dana. No, radovi još uvijek nisu ni počeli, a prvotni je rok produljen do kolovoza ove godine.

Na spomen da bi u ovoj zgradi - u kojoj su kao sekretari Centralnog komiteta stolovali Vladimir Bakarić, Savka Dabčević-Kučar, Milka Planinc, Jure Bilić, Josip Vrhovec, Mika Špiljak, Stanko Stojčević i Ivica Račan, a u kojoj su danas Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture i Ministarstvo turizma - mogla stolovati Vlada, zaposlenici samo vrte glavom i odmahuju rukom.

- Potrebno je jako puno uložiti. A i kamo ćemo mi? - kažu ulazeći u zgradu koju danas rado posjećuju Japanci, studenti iz Portugala, arhitekti iz Španjolske... Razgledaju oni ovdje to čudo socijalističke arhitekture, zastaju pokraj mozaika Ede Murtića, staklenih paravana Raula Goldonija, zavire u Kongresnu dvoranu u kojoj su metalni reljef Stevana Luketića i mozaik Zlatka Price... Tapiserija Jagode Buić visi na zidu na prvom katu i spušta se sve do prizemlja. Ne bude li preseljenja Vlade, ovog će proljeća biti konačno i oprana i izložena na vidljivije mjesto, u predvorje Kongresne dvorane. 

>>Karamarko o preseljenju Vlade: Trenutačno imamo mnogo važnijeg posla

>>'Neke u HDZ-u srce vuče u Kockicu. Za HDZ bi bilo bolje da preseli u zgradu SOA-e'