Koga briga što je dr. Alemka Markotić u kampanji podržala Kolindu

Hrvatska je, sada se to već sa sigurnošću može reći, u prvoj fazi epidemije izbjegla talijanski scenarij, kasnije nažalost viđen i u Španjolskoj kao i Sjedinjenim Američkim Državama. Potresne vijesti o agoniji ljudi svih generacija koji umiru u prepunim bolnicama boreći se za zrak, premoreno medicinsko osoblje s ranama na licu od nošenja zaštitnih maski, ali i uznemirujuće scene vojnih konvoja koji odvoze ljesove na grupno spaljivanje posmrtnih ostataka pacijenata preminulih od COVID-19, nisu se dogodili u Hrvatskoj.

Zloslutna zagrebačka Arena sa svojim metalnim krevetima ostala je pusta, kao i šator koji je tik uz bolnicu Dubrava podigla vojska. Sve se rjeđe čuje potpora našem zdravstvenom osoblju s prozora i balkona, jer za tim više nema potrebe, a nema tko ni pljeskati jer je narod, ohrabren dobrim rezultatima, sve češće na ulicama i u parkovima. Prije dva mjeseca nije mirisalo na dobro, pa ipak, dobro se dogodilo. No, je li se tek – dogodilo? Je li baš riječ o pukoj slučajnosti, je li korona tek “proletjela” Hrvatskom na putu prema Italiji ili je ovakvom raspletu krize ipak pridonijela stručnost? Je li Hrvatska izbjegla nacionalnu tragediju stoga što je na vrijeme proglasila “lockdown”, što su naši epidemiolozi poput CSI detektiva tragali (i još uvijek tragaju) za kontaktima kontakata šaljući ih u izolaciju i što su stožer preuzeli ljudi od autoriteta, stručnjaci prije svega, infektologinja Alemka Markotić i epidemiolog Krunoslav Capak?

Ili se ipak pokazalo, a tvrdili su to mnogi kauč-epidemiolozi, da je riječ o prenapuhanoj priči, malo jačoj gripi, što se u konačnici i pokazalo, a starci ionako od nečega moraju umrijeti? Ako je suditi prema temi kojom se proteklih dana bave gotovo svi relevantni portali, televizijske minute i tiskani mediji, već je sada jasno da će biti puno generala nakon bitke. Odjednom se, naime, raspravlja o tome kako je dr. Alemka Markotić na proteklim predsjedničkim izborima podržala Kolindu Grabar-Kitarović snimivši videoporuku potpore u kojoj HDZ-ovu kandidatkinju hvali zbog njezina diplomatskog iskustva i potpore sustavu domovinske sigurnosti.

Sada kada je prva opasnost minula, kada se uz mjere opreza neometano odvija do jučer nezamislivi šoping u Ikei, preko noći se broje “politička krvna zrnca” dr. Alemki Markotić, koja je svakoga dana u 14 sati strpljivo odgovarala na sva moguća i nemoguća pitanja javnosti, ni jednog trenutka ne namećući svoja politička opredjeljenja, već samo svoje stručne preporuke i procjene i upravo stoga joj je Hrvatska vjerovala. Koga briga što je dr. Alemka Markotić u kampanji podržala Kolindu, za koga navija u nogometu, što misli o abortusu i sluša li Hladno pivo? Premda je u početku borbe s epidemijom bilo prijedloga da se, jednog dana kada sve prođe, junaci iz Stožera dočekaju na Trgu poput svih naših besmrtnih sportaša, ne treba biti previše dalekovidan da bi se već sada pretpostavilo da takav scenarij ipak neće biti moguć.

Prije svega jer samozatajna dr. Markotić prva ne bi na to pristala tvrdeći da je samo radila svoj posao, ali i stoga što je nabacivanje blatom po ljudima koji su Hrvatskoj osigurali jednu od najnižih stopa smrtnosti u Europi već počelo i, prema svemu sudeći, neće stati. Evo, i njezin kolega dr. Capak jučer je na N1 uzalud govorio da političke ambicije nema niti ga se može očekivati na listi HDZ-a, jer e-mailovi u kojima ga nazivaju “Hitlerom današnjice” svejedno stižu. “Novo normalno” sa sobom je donijelo, zapravo, vratilo i ono “staro nenormalno”, a opet tako tipično, normalno na hrvatski način.