Koga briga za demokraciju. Samo vlast i slast!

Stariji će se prisjetiti, a mlađi mogu naučiti, i pronaći, kako je drug Tito često u svojim javnim istupima, ali i na zatvorenim partijskim i drugim sjednicama, govorio da neće dopustiti ovo i ono, ili da se ne smije dozvoliti to i to…

Danas je dovoljno samo malo otići na internet pa pronaći mnoge Titove govore s takvim prijetnjama, ili se jednostavno uputiti u Titov arhiv, pa ondje pronaći mnoštvo njegovih govora s takvim sadržajem, ali i zapisnike sjednica saveznih i partijskih tijela.

Taj njegov stil zatim su imitirali mnogi partijski poslušnici na nižim razinama. I tako je funkcionirao režim. Znalo se tko je glavni, tko drži vlast, tko određuje što će se i kako raditi, misliti, pisati, pa i disati.

Tko je bio protiv režima, postao je disident, oduzeta su mu sva prava javnog nastupa i djelovanja, ili je kao dužnosnik i komunist umirovljen, a mnogi su pak završili na dugotrajnim robijama s doživotnim posljedicama, ili oni sretniji na javnom stupu srama kao u slučaju “Bijele knjige” Stipe Šuvara.

To da je režim i ubijao nepoćudne, također je danas poznato, povijesna je činjenica. Što je to Tito prijetio? Evo nekih njegovih citata (kroatizirani su): „U isto vrijeme izjavljujem da narodi Jugoslavije – graditelji nove, sretnije Jugoslavije, neće dozvoliti nikome da ih ometa u njihovim naporima u toj izgradnji. Sa svima onima koji bi to produžili naš narod i naša vojska će nemilosrdno postupiti…

Ako hoćemo omladinu čvrsto držati, onda ne smijemo dozvoliti previše liberalnosti… Ja neću dozvoliti da mi se miješa netko u vojnu komandu.

Ne smije se dozvoliti da se među komunistima, izvan rukovodećeg foruma, pretresaju stvari koje se tiču samih tih drugova, nego to treba raspravljati unutar kruga i da to nikamo ne izlazi van…

Pa, ne možemo mi dozvoliti da nam ljudi štrajkaju i da ropću… Onome tko to nije razumio hoću kazati da to znači da mi nećemo dozvoliti da nam neprijatelji ometaju neometani razvitak socijalizma i da nas kompromitiraju… Dakle, riječ je o avanturističkim pokušajima nama dobro poznatih ljudi, jer smo imali posla s njima prije nego što je došlo do tog revolta.

Pratili smo ih kroz novine, kroz štampu, kroz pričanja, preko raznih tračeva itd.

Mi ih dobro poznajemo i mi im nećemo dozvoliti da dalje tako rovare… Evo na primjer, i to poslije te zadnje sjednice iako smo govorili da ne treba po kuloarima pričati, niti razne tračeve dozvoliti, u Beogradu i po mnogim mjestima se govori da ja stojim iza svega toga što se dogodilo nedavno u Hrvatskoj…

Zar bismo mi mogli dozvoliti, zar bih mogao dozvoliti ja kao šef države i predsjednik Saveza komunista da netko drugi dođe praviti nam red i mir.“

I takvih primjera ima koliko hoćete, i ne samo kod druga Tita, nego i kod drugih takvih diktatora kakav je bio on.

Ali da se u Hrvatskoj 2018. godine čuju slične prijetnje, da se s najvišeg državnog vrha čuje takvo što, to je doista nepojmljivo! U tome prednjače Andrej Plenković i Gordan Jandroković! Tako Plenković kaže da neće dopustiti da politički kredibilitet Vlade, HDZ-a i njega kao predsjednika Vlade bilo tko dovodi u pitanje.

Tko je on da to neće dopustiti? Kojim će to sredstvima zabraniti?

Kako se to u demokratskom sustavu može učiniti, da vas nitko ne smije kritizirati, dovoditi u pitanje vaš kredibilitet? Znači, oni su plaćeni novcem poreznih obveznika, a ti isti porezni obveznici ne bi uopće smjeli propitkivati njihov rad! Što će nam onda demokracija? Vratimo se onda u komunizam, iz kojeg mnogi, očito, mentalno nisu ni izišli!

Ili, Plenkovićevo glasno grlo Jandroković prijeti: „Nizom primjera pokazali smo da se itekako brinemo o državnim interesima, dignitetu Domovinskog rata i statusu hrvatskih branitelja, i zato nećemo dopustiti da nam netko drugi ulazi u taj politički prostor i da nas optužuje da se nedovoljno brinemo o Hrvatskoj i da nam se broji jesmo li dovoljno Hrvati i jesmo li dovoljno katolici.

Znamo tko smo, što želimo i kuda idemo. HDZ je stvarao Hrvatsku i razvijat će Hrvatsku i u 21. stojeću.“

Plenković ide i dalje pa uvjerava da ne treba nasjedati pričama da njegova Vlada ne provodi reforme. Istodobno ga demantira njegov ministar financija koji kaže da većih poreznih rasterećenja ne može biti jer proračun to ne dopušta.

Naravno, jer je Vlada previše toga obećala, previše novca unaprijed podijelila. Treba hraniti birače, i novcem i takvim porukama. Homogenizirati ih. Koga briga za demokraciju. Samo vlast i slast! I Titića za izvoz!