Da informatizacija osnovnih, pa i srednjih, škola u Zagrebu ne zadovoljava upućeniji odavna znaju, ali je to (ne)svjesno potvrdilo i zagrebačko poglavarstvo u tekstu "Čak 31 osnovna škola u gradu nema Internet" (Večernji list od 13. rujna o. g.). To da u Zagrebu 66 posto škola nema odgovarajući priključak na Internet i da je 55 posto računala tehnološki zastarjelo, zastrašujući je podatak. U školama koje imaju jedno ili dva računala učenici ih najčešće ne mogu koristiti jer su računala uglavnom smještena u upravama i računovodstvima škola. Čak i one škole koje imaju određen broj računala ne mogu se zadovoljiti kvalitetom informatizacije jer je prosječna starost računala 5-7 godina, što govori da je većina zastarjela prema svjetskim informatičkim kriterijima.
Proteklih smo dana mogli također doznati da se u zagrebačkim školama ruše zidovi, pada žbuka sa stropova, prokišnjavaju krovovi, da je trula stolarija, dotrajala električna i vodovodna instalacija. Ako je tako u materijalno najbogatijem gradu u Hrvatskoj, možemo samo pretpostaviti kakvo je tek stanje u siromašnijim gradovima i regijama.
Međutim, sve rečeno dobiva posebnu težinu i definitivno govori o prioritetima i nedostatku svijesti zagrebačke vlasti o važnosti školstva kad se zna da je Poglavarstvo upravo donijelo odluku da će u sljedećoj godini izdvojiti dodatnih 225 milijuna kuna za dovršenje stadiona u Maksimiru. Namijenjenim iznosom za stadion u Maksimiru moglo bi se sagraditi 25 novih škola. Ako je Bandićev antipod Zlatko Canjuga spiskao više od 500 milijuna kuna (50 škola) građana Zagreba da bi udovoljio svojim provincijalnim ambicijama i želji tadašnjeg predsjednika, pitam se ima li razlike između Canjuge i današnje gradske vlasti? Svi oni koji su donijeli odluku o dodatnu ulaganju u Maksimir dok u školama pada žbuka sa stropova i dok dvije trećne škola nema odgovarajući priključak na Internet političke su i mentalne Canjuge.
Nakon tih činjenica prestaje svaka priča o pozitivnim učincima decentralizacije financiranja škola, u što su nas uvjeravali od ministra Strugara do zastupnika vladajuće koalicije koji su izglasali taj zakon. Uvjeravali su nas da je zakon o decentralizaciji pretpostavka poboljšanju materijalnog položaja škola, od čega za sada nema ništa, a istodobno je decentralizacijom zaposlenima u srednjim školama 25 posto smanjena novčana mjesečna naknada za prijevoz. Nakon svega, koliko je doista uvjerljiva priča aktualne gradske i državne vlasti da je obrazovanje temelj društvenog razvitka?