Dok se diplomatski napori za rješavanje ukrajinske krize pretvaraju u "dijalog nijemih i gluhih", kako je ruski šef diplomacije Sergej Lavrov opisao svoj razgovor sa svojom britanskom kolegicom Elizabeth Truss, situacija na terenu ponovno se zaoštrava, o čemu svjedoči početak velikih vojnih vježbi ruske i bjeloruske vojske.
Paralela s Kosovom
– Imam dojam kao da sam razgovarao s gluhom osobom. Čini se kao da nas slušaju, ali ne čuju – kazao je iskusni Lavrov nakon razgovora provocirajući svoju gošću.
Kada ga je ministrica Truss otvoreno zatražila da Rusija povuče vojsku s ukrajinske granice, Lavrov joj je očitao neugodnu lekciju iz geografije, upitavši je znači li to da ne priznaje suverenost Rusije nad Rostovskom i Voronješkom oblašću? Nakon što je Truss rezolutno uzvratila da Ujedinjeno Kraljevstvo "nikad neće priznati" suverenost Rusije nad tim područjem, misleći kako je riječ o ukrajinskim područjima, morala je intervenirati britanska veleposlanica u Moskvi Deborah Bronner i objasniti svojoj šefici da je riječ o regijama na zapadu Rusije.
Britanska strana ponovno poručuje kako je konflikt "neizbježan", dok američki predsjednik Joe Biden poziva Amerikance u Ukrajini da zbog povećanog rizika od ruske vojne akcije odmah napuste zemlju, upozoravajući da neće poslati američku vojsku u spašavanje Amerikanaca koji bježe iz Ukrajine. Na pitanje postoji li scenarij u kojem bi poslao američku vojsku da pomogne u evakuaciji Amerikanaca iz Ukrajine, Biden je odgovorio da takav scenarij ne postoji.
– Ne. Kada Amerikanci i Rusi počnu pucati jedni na druge, to je svjetski rat – objašnjavao je Biden ozbiljnost trenutka u kojem se svijet nalazi, a i njegov šef diplomacije Antony Blinken uvjerava da ruska invazija može biti pokrenuta "svakog trenutka".
Jedan od glavnih razloga neuspjeha pregovora koji se u okviru tzv. normandijskog formata vode između Njemačke, Francuske, Ukrajine i Rusije leži u činjenici da Rusija i Ukrajina nisu uspjele uskladiti stajališta oko ključnog drugog mirovnog sporazuma iz Minska (Minsk 2), bez čega nema ni rješenja ukrajinske krize. Ruska strana optužuje Kijev da iz sporazuma bira samo one dijelove koji mu odgovaraju, na što ukrajinska strana uvjerava kako je predana sporazumu, iako su ključne političke točke sporazuma iz Minska, i to zaslugom ukrajinske strane, ostale neispunjene.
Političke obaveze iz Minska 2, koje se odnose na proglašenje amnestije za pobunjenike i zakonodavno i ustavno definiranje autonomije proruskih regija, što je obaveza Kijeva, još čekaju na provedbu. Ukrajinske vlasti odbijaju izravan dijalog s pobunjenicima o neriješenim pitanjima i tretiraju pobunjenike kao teroriste, ustrajavajući na prometnoj blokadi i neisplati mirovina i socijalne pomoći za stanovništvo u pobunjenim pokrajinama, što je na sebe u međuvremenu preuzela Rusija, a više od pola milijuna stanovnika Luganska i Donjecka u međuvremenu je dobilo i rusko državljanstvo, što dodatno komplicira situaciju i u slučaju ukrajinskog pokušaja oružane reintegracije olakšava rusku intervenciju uz opravdanje da je riječ o zaštiti ruskih državljana.
Kijev odbija implementaciju Minska 2 ne želeći prihvatiti rješenje koje bi dovelo u pitanje jedinstvo zemlje i stvorilo još jednu "Republiku Srpsku", ali u Ukrajini (slično kao što ni vlasti u Prištini ne žele formirati Zajednicu srpskih općina na sjeveru Kosova, smatrajući da bi to dovelo u pitanje integritet zemlje), a EU i Washington ne inzistiraju dovoljno na tome kod ukrajinskih vlasti.
Upitna vjerodostojnost
Vjerodostojnost politike nove njemačke vlade prema ukrajinskoj krizi i Rusiji ponovno je dovedena u pitanje nakon što se otkrilo da je bivši njemački kancelar Gerhard Schröder, koji blisko surađuje s Putinom i uskoro ulazi u nadzorni odbor ruskog državnog energetskog diva Gazproma, nedavno bio na sastanku s vodećim njemačkim socijaldemokratima, koji su sada vodeća vladajuća stranka u zemlji.
Schröder za gomilanje ruskih trupa na istoku Ukrajine okrivljuje NATO i Ukrajinu, a njegov sastanak s istaknutim SPD-ovcima upućuje na zaključak da Schröder utječe na politiku SPD-a, a time i na politiku vlade Olafa Scholza.
Shtoeder je nagradjen uhljebnickim mjestom u Gaspromu jer je zastupao ruske interese i doveo Njemacku pod plinsku ovisnost Rusije. A nije jedini. Uhljebilaa se tu i austrijska ministrica vanjskih poslova sa kojom je Putin pleasao valcer kao i bivsi francuski premijer Fillon koji je takodjer gurao ruske interese. Hoce li Putin prepoznati vrijednost Milanovica i nagradit ga bar nekim mjestom u upravi Rosnefta ili Gasproma vidjet cemo za koju godinu. Al da se Milanovic trudi,trudi se.