Ne rekavši kako, novi je hrvatski premijer najavio da će do kraja mandata dići stopu rasta hrvatskog BDP-a iznad tri posto, smanjiti nezaposlenost te za 30 posto povećati izvoz. Isti dan kad je izabrana nova vlada do dijela medija došao je i dugo očekivani program njemačkog ekonomskog Ifo instituta, u kojemu bi mogao biti odgovor koji je izostavljen iz nastupne prezentacije hrvatskog premijera.
Ifo institut je jasno naveo da Hrvatska može dići stopu rasta za približno jedan posto u odnosu na trenutačno ostvarenje (približno dva posto) samo na dva načina. Jedan je da provede eksternu devalvaciju, odnosno oslabi tečaj kune za 13 posto, a drugi da istu tu prilagodbu provede kroz smanjenje cijene rada, odnosno internu devalvaciju. Izračunali su da smanjenje cijena rada za 10 posto ima isti učinak na rast izvoza i stranih ulaganja, pa onda posredno i na bruto domaći proizvod, kao da domaća valuta oslabi za nekih 17 posto. Na vlastima je, kažu, da odluči hoće li ići na jednu od te dvije varijante ili će kombinirati obje pomalo.
Lovrinović predlaže slično
Ifo institut nije rekao ništa što se do sada nije znalo, slične izračune pripremio je Međunarodni monetarni fond prije dvije godine, no tada ih je Hrvatska narodna banka odbacila kao pristrane i neuvjerljive, a Milanovićeva se vlada nije ni upuštala u polemike sa tom institucijom.
Što će učiniti Tihomir Orešković i stranke koje sastavljaju vladu tek treba vidjeti, no oba su politička tabora, i Hrvatska demokratska zajednica i Most, tijekom kampanje davali do znanja da im nije mrzak prijedlog u kojemu bi narodna banka, a ne izvršna vlast, odrađivala glavni posao povećanja konkurentnosti. Pad Ivana Lovrinovića, profesora koji godinama kritizira hrvatsku monetarnu politiku i predlaže slično što su napisali i ljudi s Ifo instituta, mogao bi značiti da se Tihomir Orešković opredijelio, premda se on po pitanju monetarne politike nije javno izjašnjavao. Na kraju krajeva, tečaj je izvan njegovih ingerencija, a iz Hrvatske narodne banke poručuju da će javno odgovoriti Ifo institutu kad prouče studiju, koja je u najvećem dijelu posvećena tečajnoj politici, problemima s deviznom klauzulom i devalvaciji.
Ima područja s kojima se Orešković u potpunosti slaže sa stavovima njemačkih autora, primjerice po pitanju javnog duga, fiskalnog deficita, privatizacije i rada na jačanju poslovne klime prema preporukama Svjetske banke, iz njihove “doing business” analize.
U dokumentu Ifo instituta nema poreza na nekretnine, odnosno “mrtve kapitale” i neaktivne imovine kako ih premijer naziva i općenito Nijemci ne navijaju za jačanje prihodne strane proračuna kroz uvođenje novih ili povećanje postojećih poreza, nego spominju porezne utaje, širenje porezne baze, pojednostavljivanje u oporezivanju i slično.
Jačati ulaganja u drugi stup
Premijer se zasad nije izjasnio niti o nizu sugestija vezanih uz smanjivanje prava kako u području radnih odnosa, tako i prava iz mirovinskog ili zdravstvenog sustava. Primjerice, Ifo institut spominje ograničavanje naknada za nezaposlene na šest mjeseci, javne radove ili društveno korisni rad za korisnike socijalnih pomoći, mini poslove po uzoru na Njemačku, produljenje radnog vijeka, destimuliranje ranijeg umirovljenja i invalidskih umirovljeničkih prava. Kad je riječ o budućim mirovinama, njihova je preporuka da se jačaju ulaganja u drugi stup, što je u suprotnosti sa nedavnim izjavama iz vladajuće koalicije o zamrzavanju tih uplata ne bi li se time smanjio javni dug.
Ifo predlaže i smanjenje plaća u javnom sektoru, dulji radni tjedan u privatnom sektoru, uvođenje fiksnih naknada ili glavarina za pakete zdravstvenih usluga, široku liberalizaciju radnih odnosa, jačanje konkurencije privatnog i javnog obrazovanja, stvaranje prostora za povećanje učiteljskih plaća iskazivanjem tehnološkog viška u prosvjeti...
Ifo institut je dosta pažnje posvetio i poziciji prezaduženih građana te je pozvao da se donese zakon o osobnom bankrotu koji je u međuvremenu vlada Zorana Milanovića i prihvatila, te je zakon stupio na snagu 1. siječnja 2016. godine. Autori programa iz Ifo instituta navode da mnogi od tih poteza koje su i sami nazvali dolinom suza mogu tek za dvije ili tri godine donijeti opipljivije koristi, no nimalo ne dvoje da se Hrvatska ne može provući ako ih ne primijeni.
Hrvatska je po kupovnoj moci mala drzava da svoj razvoj bazira na potrosnji i vracaju nam se kao bumerang ti svi silni podignuti kredite za place i 'nezaradjene' mirovine. To oko devalvacije nije nista novoga, jer se kuna devalvira godinama. Ide to polako pa se toliko ne osjeti. Pokusaj interne devalvacije kukulele koalicije je stao i nismo nista postigli. I da, nazalost, reforme ce biti bolne. I place ce na dolje i mirovine i placati ce se vise zdravstvene usluge, jer jednostavno to financiramo kreditima koje su nase unuke (odnosno od onih koji ostanu tu) bacili u duznicko ropstvo.