Jedan od najvećih svjetskih misterija, jedan papa, jedan od najvećih vladara i osvajača, potopljeni 'grad' i interes Hollywooda da snime novi blockbuster. Mjesto radnje Hrvatska, preciznije Dalmacija, još preciznije Turanj, točnije Tukljača. Kako su svi ovi pojmovi stali u istu rečenicu? Zbog mitske Atlantide ili točnije 'hrvatske Atlantide'.
U moru ispred Tukljače nalaze se ostaci prapovijesnog naselja starog najmanje 3500 godina, ponekad neprimjereno nazvanim gradom. Iako će se arheolozima kosa na glavi nakostriješiti od spomena da je u predliburnskom razdoblju odnosno do antike uopće bilo gradova na našem području, neće ni sakriti ushićenje što su prije nekoliko godina otkrili možda i jedno od naših najvrijednijih arheoloških nalazišta, i to u plićaku u Pašmanskom kanalu između Turnja i pazite sad - najslađeg otoka na svijetu, Galešnjaka.
Naime, 'Turanjski forum' u dužini od 300-tinjak metara ide od kopna do otočića Ričul svega par desetaka metara udaljenog od srcolikog otoka Galešnjaka, kojeg je inače 2014. godine CNN proglasio najslađim otokom na svijetu.
Kada u rujnu počnu nova istraživanja ove prapovijesne lokacije na kojoj je nađena koštica masline stara preko 3000 godina te kamena sjekira starija od 3500 godina arheolozi će u tom podmorju proširiti interes svog iskopavanja.
– Ovo nalazište je toliko senzacionalno i bez neprimjerene usporedbe s Atlantidom i jedno je od najvažnijih prapovijesnih podmorskih lokaliteta u Hrvatskoj. Zasada znamo da se sastoji od naselja, a možda i pripadajuće luke. Ovaj podmorski arheološki lokalitet star je čak tri i pol tisuće godina i datira u srednje brončano doba - ističe doc.dr.sc. Mato Ilkić sa zadarskog Sveučilišta koj vodi istraživački tim.
– Prapovijesni lokalitet se rasprostire na morskome dnu dubine približno 2 do 3 metra. Mnogobrojni i raznovrsni artefakti upućuju na arheološke ostatke prapovijesnog naselja. U podmorju leže i ostaci dugačkog kamenog nasipa kojim je otočić Ričul prije 3500 godina bio spojen s obližnjim kopnom - kaže nam Mato Ilkić dodajući da je tu zapravo nekad bio poluotok i da je to prapovijesnim zajednicama osiguravao zaštitu, ali i kontrolu morskog prostora te plovidbenog puta uz istočnu obalu Jadrana.
– Očito su prapovijesne zajednice prepoznale komparativne prednosti Ričula. Njegov smještaj nedaleko obale omogućavao je kontrolu ovog važnog morskog prolaza u sklopu istočnojadranske plovidbene rute. Naime, nalazi se na najužem dijelu Pašmanskog kanala, gdje su ujedno i najjače morske struje koje često mijenjaju smjer, što je ponekad podrazumijevalo i dugotrajnije zadržavanje plovila u iščekivanju povoljnih uvjeta za plovidbu - kaze dr. sc. Ilkić i nastavlja:
– Na morskome dnu između otočića Ričul i obližnje obale pod imenom Tukljača je razasuto mnoštvo ulomaka keramike, a dijelom su vidljivi i duboko zabijeni drveni piloni. Tipološke i tehnološke osobine pronađene arheološke građe, osobito posuđa za svakodnevnu uporabu, ukazuju na korištenje naselja u kasnim odsjecima prapovijesti, a vrijeme njegova nastanka potvrdili su radiokarbonski datumi dobiveni iz tri drvena pilona s različitih pozicija.
Intenzivna izgradnja konstrukcija unutar naselja, kao i izrada kamene strukture koja ga je povezivala s otočićem, vezuje se za 15. stoljeće prije Krista. To razdoblje na našem priobalju je slabo istraživano pa vremensko smještanje nastanka te monumentalne konstrukcije u srednje brončano doba otvara nove mogućnosti za rasprave o zajednicama koje su prethodile Liburnima, a čija je materijalna kultura bila gotovo nepoznata na području sjeverne Dalmacije - kaže doc. dr. sc. Mato Ilkić, arheolog i voditelj istraživanja te ističe kako je pronađen niz artefakata.
– U istraženim sondama utvrđen je bogati kulturni sloj debljine oko jednog metra. Prevladava neukrašena keramika grublje fakture s neujednačenom primjesom kalcita. Pojedini primjerci imaju plastične trake ili bradavičaste ukrase. Uglavnom je riječ o zaobljenim loncima, zdjelama i šalicama ravnoga dna. Oblikovanjem se ističu ručke koje, osim funkcionalne, ponekad imaju i dekorativnu ulogu.
U podvodnim arheološkim istraživanjima uz otočić Ričul nađene su i druge vrste artefakata. Primjerice, to su kućni lijep i alatke od glačanoga kamena, obrađeni predmeti od drveta. Naime, organski materijali zarobljeni u morskim naslagama omogućavaju analize i donose podatke koje tek iznimno rijetko možemo dobiti na kopnenim nalazištima, čime se obogaćuju spoznaje o životu prapovijesnih zajednica na istočnoj obali Jadrana.
Otkrivena je i alatka od perforiranog jelenjeg roga, odnosno igla koja je služila za pletenje ribarskih mreža. Osim te maritimne komponente, tu su i druge, standardne privredne aktivnosti. Naime, nalazi kopnene faune, prije svega kosti domaćih životinja, čine uvjerljivo najveći dio bioarheološkog materijala. Osim stočarstva, zajednica se bavila i poljodjelstvom, na što upućuje kameni žrvanj za mljevenje žitarica.
– Ali to nije sve. Na dnu jedne istražene sonde otkrivena je i koštica masline. Taj nalaz u podmorju uz otočić Ričul predstavlja jedan od najranijih tragova maslina na istočnoj obali Jadrana - kaže profesor Ilkić.
Dodaje i kako je velika vrijednost ove prapovijesne lokacije u činjenici da pripada rijetkima nalazištima koja nisu prekrivena slojevima iz kasnijih razdoblja.
Koje sve tajne krije potopljeno naselje vidjet će se već u rujnu s novim istraživanjima. Zašto u rujnu? Pa tada postoji manja opasnost od glisera, a što definitvno govori o uvjetima u kojima rade arheolozi u podmorju. Prije nekoliko godina samo 50-tak metara od te lokacije gliser je teško ozlijedio plivača, a da počinitelj nikad nije nađen.
Baš su na tom prostoru najjače morske struje i mijenjaju se za 180 stupnjeva u jednom danu. Kurenat je kod Turnja toliko jak da se prilikom istraživanja arheolozi često moraju držati za dno, a onaj tko je tuda plivao, zna da ga struja gotovo u trenu zna odnijeti i desetak metara.
Zbog toga arheolozima često i nije potrebna usisna cijev, tzv. mamut, a teško će i onaj željan 'uspomene' s prapovijesne lokacije moći nešto i ukrasti...
Za početak istraživanja zaslužan je jedan Turanjac. Alan Mandić prvi je dao sredstva, brod i kuću na korištenje, a tek onda ponešto su uložili ministarstvo i općina. Desetljećima se znalo o povijesnoj lokaciji među znanstvenicima, a puno duže i među lokalnim stanovništvom koje je oduvijek pričalo da se 'tuda nekad hodalo do otoka'.
I dok se kod nas nije vodilo računa o prapovijesnim nalazištima s druge strane priča o 3500 godina starom nalazištu došla je u trenu čak i do Hollywooda. Možete misliti kako se Mato Ilkić iznenadio kad su ga obavijestili da ga zovu iz hollywoodskog studija. I njima je rekao da je lokacija senzacionalna i bez priče o Atlantidi i potencirao znanstveni pristup umjesto priču o mitskom kontinentu 'starom 9000 godina...' No, Atlantida je 'opsesija' i malih i velikih ekrana, pa je vijest o 'potopljenom gradu' vrlo brzo 'doplovila' do Amerike.
U svakom slučaju poziv je značio da Hollywood zanima priča, da traže pokoji detalj kako bi vidjeli ima li materijala za film. Ali nisu jedini zainteresirani! Vijest o prapovijesnom 3500 godina starom lokalitetu u današnjoj Dalmaciji i Hrvatskoj preveli su naime i Kinezi. Valjda su htjeli vidjeti ma tko to 'misli da je stariji možda i od njih'. Profesor Ilkić opet sve vraća na znanstvene okvire.
– S prapovijesnim lokalitetom kod Ričula šira znanstvena javnost upoznata je na dva međunarodna znanstvena skupa, i to 2015. u Makedoniji (Skoplje) te 2017. u Njemačkoj (Koblenz). Dosadašnji arheološki rezultati prikazani su u članku pod naslovom 'A Bronze Age underwater site near the islet of Ričul in northern Dalmatia (Croatia)', koji je nedavno publiciran u časopisu za podvodnu arheologiju pod imenom Skyllis - kaže nam uz nadu da će se osigurati znatnija sredstva za arheološka istraživanja.
No, osim arheoloških istraživanja i povijesne prilike 'hrvatsku Atlantidu' spojile su i s nekim važnim akterima svojeg doba. Tako je među mnogima koji su se tu sklonili od jakih morskih struja sa svojim brodovljem bio rimski Papa Aleksandar III 1177. godine na putu prema Veneciji hrvatskom stranom Jadrana.
Papinske galije usidrile su se između otočića Ričul i Galešnjak, a papa je baš otamo poslao svog glasnika da kopnom ode u susjedni Zadar obavjestiti nadbiskupa i gradskog priora o danu i satu dolaska u grad. Jeli je stupio na otok na srcoliki otok možda utvrdi jedno od novih istraživanja...
Za izgled Galešnjaka znao je i jedan od najvećih svjetskih osvajača i careva - Napoleon Bonaparte. Štoviše, baš ga je njegov kartograf kao takvog srcolikog ucrtao u svjetsku kartu u prvom desetljeću 19. stoljeća. Nažalost značaj ove lokacije kod nas nije nikad prepoznata pa nikad nisu do kraja ni istražena tri grobna prapovijesna humka, kao i ostaci jedine građevine na otočiću s obalom dugom 155 metara.
Ove godine planirana su i probna istraživanja u priobalju Korčule, gdje se na jednoj poziciji na nekoliko metara dubine nalaze prapovijesni ostatci. Riječ je o podmorskom lokalitetu koji je, čini se, još stariji od onoga kod Ričula.
Prema satelitskim snimkama nalazi se na 4,5 do pet metara dubine i nikad dosad nije istraživano. Pretpostavlja se da je staro mozda i 5000 godina. Istraživanje u moru ispred Korčule kreće na jesen....
Mi imamo sve: Veliki prasak, Atlantidu, Troju, piramide, Indijance Dubrovčane, početke nogometa i...kraj svijeta!!!