Kad je prošli četvrtak ušao u taksi-kombi, mislio sam da je ruski mafijaš. Elegantno odjeven, s dvije manje crne torbe u rukama. Tražio je da pojačam glazbu, a on je sjeo na kraj vozila. U četvrti red. Cijelo je vrijeme razgovarao na mobitel, i to, koliko sam uspio čuti, na nekoliko jezika. Nije mi rekao kamo idemo, odnosno samo me uputio da vozim u smjeru Salzburga. Tek kada sam u petak upalio televizor i vidio da je njegovo uhićenje udarna vijest, shvatio sam da sam vozio Ivu Sanadera – priča Alfred Painschab, 50-godišnji taksist iz austrijskog sela Radentheina. Priča i smije se, ne shvaćajući da upravo otkriva prvi detalj istražiteljima i javnosti još potpune nepoznanice – posljednjeg dana na slobodi bivšeg hrvatskog premijera.
Zna se da je Sanader iz Zagreba otišao nekoliko sati prije ukidanja imuniteta te da je dan poslije uhićen. Čuli smo dvije verzije događaja; njegovu kako je išao na ranije dogovoren poslovni put i istražiteljsku kako je pokušao pobjeći u London ili Washington. No, što se zaista događalo u međuvremenu, između četvrtka u 11.10 i petka u 15.40? Gdje je, kako i s kim Sanader proveo to vrijeme? Što je radio, možda nekome o političkoj glavi ili samo na pokušaju spašavanja svoje vlastite... do sada ni policija nije uspjela otkriti.
Stoga smo krenuli upravo tim pravcem, prateći rutu odbjeglog premijera. Jedna slovenska radijska postaja svako malo pušta skeč kako dr. Ivo u deželu nije krenuo po zimske gume, poput velikog broja Hrvata, jer mu ne trebaju, s obzirom na to da ga doma čekaju lanci. Pet kilometara nakon tunela Karavanke zaustavlja me austrijska policija. Schengen, ma naravno. Valjda je i njima bilo neugodno doznati da se Sanader u društvu kćeri bezbrižno vozikao istim putem. Njih nisu zaustavili. Mene jesu. Hrvatske tablice ovdje više nisu u modi. Put prema Villachu, na sreću, ne traje dugo.
Cijeli tekst o tome kojim je putem išao odbjegli premijer i gdje je proveo posljednje sate na slobodi pročitajte u današnjem Obzoru Večernjeg lista
BOGOMOLJCU KOME SE SVI UKUĆANI RUGAJU Dok se nisi počeo Bogu moliti ti si bio svima mio. A sad najedanput u svojoj si kući kao usred neprijateljskog logora. Ranije si se opijao, i pušio, i po malo krao, i psovao, i izležavao u radne dane, i činio sve ostalo što je odvratno pred Bogom i poštenim svetom. Ipak si tada bio svima u kući mio. A sad kad si se uputio putem pravde, poštenja i molitve, sad su svi na tebe skočili kao ose. Raduj se, brate, po sto puta raduj se. Zar ne vidiš da se Jevanđelje odigrava u vašoj kući. U istoj kući gde se do sada ćaskalo o porezu i kuluku i lopovima i jatacima i kmetovima, u toj istoj kući počela su se ispunjavati proročanstva jevanđelska. Vaša kuća uzdigla se do nebesa, postala js binom hrišćanske drame, uhvatila je vezu sa apostolskim i mučeničkim vremenima. Istorija crkve hrišćanske zbiva se u malom obimu u vašoj kući. Evo proročanstva Hristovih, koja su se zbila bezbroj puta na ovoj plansti zemaljskoj i koja se sad počinju zbivati u vašoj kući: Svi će vas mrzeti imena moga radi; ali koji pretrpi do kraja taj će se spasti (Mt. 10,22). I neprijatelji čovjeku postaće domaći njegovi (Mt. 10,36). Blago vama koji plačete sada jer ćete se nasmijati. Blago vama kad na vas ljudi omrznu i kad vas odbace i osramote, i razglase ime vaše kao zlo radi Sina Čovječijega (Lk. 6,21-22). Zaista, zaista vam kažem da ćete vi zaplakati i zaridati, a svijet će se radovati; i vi ćete žalosni biti, ali će se vaša žalost okrenuti na radost (Jn. 16, 20). Šta ima jasnije od ovih proroštava? Gle, ona se ispunjavaju i danas, ukraj tvoga ognjišta, na tebi. Zato primaj sve pogrde ne kao pogrde nego kao ordene. Znaj, da će se gonitelji tvoji pokajati; rugači tvoji će umuknuti, i ti ćeš se radovati. Danas si poslednji u domu oca tvojega, ali ćeš uskoro biti prvi. A oni koji te gone, služiće ti. To je prorečeno, i to se obistinilo na hiljade puta i na hiljade mesta. Vladika Nikolaj