Krešimir Bušić, koji je magistrirao i doktorirao na temu Bunjevaca i Hrvata, kaže kako se na prostoru Sombor-Subotica-Baja Hrvati i Bunjevci prvi put spominju početkom 13. stoljeća tijekom prve migracije Hrvata izvan našeg etničkog prostora, ali ne kao Bunjevci, nego kao Dalmatini.
On kaže da se najviše Bunjevaca na taj prostor doselilo naselio nakon oslobođenja od Osmanlija, koncem 17. stoljeća. – Hrvati i Bunjevci jedan su te isti narod, a ovo što se događa dijelom je plod politike, ali i neistraživanja te teme.
Dovoljno je reći kako su se kao bunjevački Hrvati izjašnjavali Ivan Meštrović, Ante Starčević, Antun Gustav Matoš, Ante Pavelić, Mile Budak… Svi oni govorili su ikavicom, a ikavica kao govor dolazi s prostora gdje žive Hrvati – kaže Bušić.
Kolijevka Bunjevaca su zapadna Hercegovina i kontinentalna Dalmacija odakle su se naselili na područja Velebita, dijelove Like, Gorskog kotara, a poslije i Vojvodine i Podunavlja. Bunjevaca najviše ima u velebitskom području i sjevernoj Bačkoj te u Lici, istočnoj Slavoniji i zapadnom Srijemu.
U Vojvodini ih je najviše u Subotici i Somboru. Bušić kaže da su prve manipulacije s Bunjevcima počele krajem 19. stoljeća i nastavljene su sve do danas, a Bunjevci se ponovno kao zasebna nacionalna manjina počinju spominjati 80-ih godina prošloga stoljeća u vrijeme režima Slobodana Miloševića.
Bunjevački Hrvati su i prije 2. svjetskoga rata bili većinsko stanovništvo toga prostora i to brojniji i od Mađara, Nijemaca i Srba. Upravo su Hrvati tijekom 18. st. ishodili od carice Marije Terzije status slobodnog kraljevskog grada Subotica koji je nosio naziv Marijaterezijapolis. – Subotica je u 19. stoljeću bila najveći hrvatski grad u Austro-Ugarskoj. Zagreb je u to vrijeme imao oko 20.000 stanovnika, a Subotica 70.000, od čega su bunjevačko-šokački Hrvati činili 75 posto stanovništva – rekao je Bušić.
Niste malo promešali stvari prvi slobodna kraljevska grad je bio Sombor a tada se zvao Cobor Szent Mihály a ne da od Zagreba bio veći nego i od Beograda. To se desjo 1749 gidine i platili su 150.000 zlatnu forintu a Subotica tek u 1779 godine. Tada e subotica bio manji grad od Sombora sada već Subotica veći grad. Ja sam iz Sombora tako da znam istiriju svog grada. Sada u Somboru živi 27 nacija ja sam mađarica i u svakoga gledam čoveka a ne naciju. Veliki bunjevac koji je rođen u Somboru i ponos svih nas koji ovde živimo je Zvonko Bogdan. Isfina je da u Sombiru posebno ima bunjevačko kolo i Vladimir nadzor ( hrvatski dom ), ali tu je reć samo da jedno i drugo dobilje finansisku pare i od države hrvatske i od srpske države. Pre dve godine poebno je bio Dužionica za bunjevce i hrvate i to u različitim datumima ali kad je grad Sonbor rekao da ne može finansirati dva samo jedno Dužionicu i da sa istim parom moraju zajedno praviti to ili ništa od finansiranje nema problema da zajedno slave kao i nekad. Znate pare kod nekih ljude je bitan ništa drugo. Lep ketnje ma ifestacije imate u Somboru Somborski kotlić sa tamburaškom muzikom, Dužionica u suboticicu to zov dužjanca, 20 agust proslave osnivanju mađarske države jel velika katolika crkva u Somboru nosi 8me prvog mađarskog kralja svetog Stipana i tada u razlučitim nošnjama pleše. Lepo je i dužionica a najlepše kad se dlavi zajedno. Nije bitno da li je neko mađar hrvat šokac srbin nego bitno kakav je čovek zlo.ili dobar.