Sociolog Dragan Bagić inspiriran predavanjem Matta Cartera koje je prošlog tjedna održao na Vernu napisao je članak o jedinom preliminarnom istraživanju o tome kada hrvatski birači donose odluke o tome kome će na izborima dati svoj glas i koliko ih se predomišlja, odnosno promijeni odluku neposredno brije izbora.
Iako se ovo istraživanje odnosi na lokalne izbore 2013. na primjerima naših dvaju najvećih gradova pokazalo je kako čak 28% birača u Zagrebu i 38% birača u Splitu u zadnji je čas promijenilo odluku za koju će listu za Gradsko vijeće glasati.
– Za lokalne izbore 2013. godine proveo sam svojevrsni eksperiment s namjerom da pokušam procijeniti navedene veličine za hrvatsko biračko tijelo. Nažalost do danas se nisam stigao posvetiti toj temi te iz provedenoga istraživanja pripremiti i objaviti znanstveni rad. Carterov podatak, te interes kolega za njega, me ponukao da se vratim tim podacima te napravim prvi korak u analizi – da izvučem barem neke preliminarne pokazatelje – piše na svom blogu Dragan Barić.
Pojašnjava kako je eksperiment proveo u dvije lokalne jedinice s relativno različitim političkim situacijama: Grad Zagreb i Grad Split. U oba slučaja inicijalna istraživanja su provedena na slučajnim stratificiranim uzorcima birača s prebivalištem na području tih gradova od 800 ispitanika.
– U ponovljenom kontaktu dobio sam odgovore od otprilike 1/4 originalnog uzorka (dakle, po cca 200 ispitanika). Inicijalno predizborno istraživanje za Split provedeno je između 8. i 14. svibnja, a predizborno istraživanje za Zagreb je provedeno između 10. i 15. svibnja. Prvi krug izbora održan je 19. svibnja 2015. godine. Dakle, u oba slučaja predizborno istraživanje je provedeno u prosjeku oko 7 dana prije održavanja izbora – objašnjava Bagić.
Kada je u pitanju namjera izlaska na izbore, podaci u oba grada pokazuju da je od cca 200 anketiranih njih više od 10% promijenilo odluku. Dio onih koji su namjeravali izaći na izbore (odgovori na pitanje “sigurno ću izaći” i “vjerojatno ću izaći”) nisu izašli, a dio onih koji nisu namjeravali izaći (odgovori “vjerojatno neću izaći” i “sigurno neću izaći”) je na kraju ipak glasao. Zanimljivo je da u pogledu ovog pokazatelja nema razlike između dva grada, u kojima je se politički kontekst ipak razlikovao (u Zagrebu je Bandić bio izvjestan pobjednik, a konkurenti su mu bili relativno etablirani akteri, broj kandidata je bio mali; u Split je sve bilo otvoreno, nije bilo favorita u utrci za gradonačelnika te je nekoliko kandidata imalo podjednake šanse za uspjeh, broj kandidata je bio relativno veliki). Međutim, treba napomenuti da među 200 onih koji su anketirani u drugom navratu većinu čine ispitanici koji su u prvom istraživanju iskazali namjeru izlaska na izbore, dok tek manjinu čine oni koji su iskazali namjeru apstinencije. Očito su na ponovnu anketu češće pristajali politički zainteresiraniji građani, koji i inače sudjeluju na izborima, prate događaje itd. Oni koje ti izbori nisu zanimali nisu željeli sudjelovati niti u još jednoj anketi. Stoga ovaj podatak od desetak posto onih koji su promijene svoju odluku bolje opisuje ponašanje onih koji u istraživanjima iskazuju namjeru izlaska na izbore (dakle oko 10% njih se predomisli i na kraju ne izađe).
Ja preferencije neću sigurno promijeniti. Glasam za Hdz i domoljubnu koaliciju. Četiri preduge godine bahati Milanče me je vrijeđao, omalovažavao, šikanirao, lagao i siromašio. I sada je došao dan kad mu vraćam na izborima. Idemo do pobjede!