Budu li se članovi Nacionalnog stožera civilne zaštite u perspektivi odlučili za pisanje kakve knjige, koja bi otkrila kako se uistinu, mimo svjetala reflektora, odvijala pozadinska bitka s epidemijom koronavirusa u Hrvatskoj, bit će to, nesumnjivo, bestseler. Ljudi u koje su uprte oči cijele nacije zacijelo bi i cijela poglavlja mogli posvetiti i osobnim dramama koje su proživljavali tijekom ovih zlokobnih vremena, kakvih zasigurno nije nedostajalo, i o kojima ne govore javno. Ponešto od toga ipak je iscurilo u medije. Prijezir svjetine prema Davoru Božinoviću, koliko je poznato, obično se zadrži na bljuvotinama na forumima i društvenim mrežama, no Krunoslav Capak i Alemka Markotić nisu bili takve sreće.
Ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo koji je još proljetos medijima otkrio kako prima brojne neugodne e-mailove u kojima ga građani prozivaju da terorizira narod, koncem listopada je primio ozbiljne prijetnje smrću, sebi i svojoj obitelji. Ravnateljicu Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, pak, nekakav je umobolnik pokušao virtualno reketariti tražeći od nje da mu uplati točno određeni iznos u kriptovaluti, a ne tako davno ju je neka junačina u jednom trešnjevačkom parku u televizijskom eteru izvrijeđala repertoarom “na pasja kola”. I to baš kada je po tisućiti put svoje ogromno znanje i iskustvo, skupa sa svojim dobronamjernim porukama, željela podijeliti s pučanstvom.
Usmjeravanje vlastitih frustracija prema znanosti i struci, dakako, nije samo hrvatski specifikum, primjerice, sindikat slovenskih liječnika neki je dan apelirao na nadležne da reagiraju na “prijetnje sigurnosti i životu” epidemiologa i infektologa s prve linije borbe s koronavirusom, a u nekim su se gradovima nedavno pojavili i leci, odnosno posteri na kojima se članovi vladina stožera nazivaju “ubojicama slovenskog naroda”.
Kako javljaju slovenski mediji, pojedinačne prijetnje smrću dobili su i glavna infektologinja Bojana Beović i direktor Instituta za javno zdravlje Milan Krek. Uistinu, prema ljudima koji su s prvim danom epidemije interes javnog stavili ispred vlastitog, izbrisali granice radnog vremena i vlastiti život stavili na čekanje, javnost počesto nije bila poštena, tako ni prema našim stručnjacima. Ali ni blagonaklona, kako je pokazalo recentno istraživanje objavljeno na N1 televiziji, prema kojem se 46 posto ispitanika izjasnilo da Nacionalnom stožeru civilne zaštite RH (više) ne vjeruje.
Takvom poraznom rejtingu, ipak, doprinijeli su i oni sami, spornim izjavama i odlukama rušeći vlastiti autoritet i kredibilitet. Najnoviji u nizu nevjerojatnih autogolova zabili su si na tiskovnoj konferenciji prije nekoliko dana, s koje su pozivali građane da tijekom predstojećih božićnih blagdana prate mise putem malih ekrana i radijskih prijamnika, a na pitanje novinara i Alemka Markotić i Krunoslav Capak spremno su odgovorili da se odlaska u Crkvu ni ove godine neće odreći. Kada su već posljednjih mjeseci prečesto primali nezaslužene udarce, amortizirajući pogrešne odluke i zakašnjele mjere Vlade, što im je sada trebalo demonstrirati da postoje jednakiji među jednakima, da je njihova “potreba za duhovnim mirom”, kako su se izrazili, snažnija od potrebe tzv. običnoga puka?
Nakon što smo proteklih dana uspjeli prepoloviti broj zaraženih, iako je broj preminulih i dalje zastrašujuće visok, posljedice latinske izreke “quod licet lovi, non licet bovi”, odnosno, “što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu” tek će se vidjeti, već u prvim danima siječnja. Hoće li za to, uz neodgovorne “volove”, opet virus biti kriv?
Gđa Rašović bi bila uvjerljiva da je istom žestinom napala proljetni jasenovački dernek usred totalnog lockdowna, kada se ni mala djeca nisu smjela ići igrati u park.