Koliko je ljudi napravljeno majmunima?

HDZ i SDP još su jednom pokazali svu bijedu hrvatske politike koja uzima sve više maha, i ponašanje koje se uzima kao gotova stvar, kao nešto normalno, uobičajeno!

Prvi je svakako skandalozni istup ličkog šerifa Darka Milinovića, koji se pobunio što za šefa Plitvica nije prošla njegova kandidatkinja. I tako je samo javno priznao ono što znamo godinama, da se natječaji za javne funkcije i poslove u državnoj upravi namještaju, da se samo gleda tko je čiji, čiji je igrač jači u stranačkoj nomenklaturi, i ništa drugo.

Natječaji su samo najčešće farsa, jer se već unaprijed zna koga će se uzeti, a sve druge treba otpiliti.

Evo najnovijeg primjera, koji nije bio u medijima, a radi zaštite izvora neću navesti o kojem se ministarstvu radi. Ono je raspisalo natječaj za više desetaka novih radnih mjesta. Moj se izvor javio jer po svim kriterijima konkurira za jedno od tih mjesta. No odbijen je s formalnim razlogom da nije predao svu natječajnu dokumentaciju. On ju je, međutim, svu predao. Ali za to ne možete od nikoga dobiti potvrdu. Na urudžbenom zapisniku ne smiju otvarati, otvara samo komisija koja odlučuje, a očito je već unaprijed odlučeno koga će se zaposliti, pa ove druge, nepodobne, treba glatko odbiti i praviti ih majmunima.

Koliko je takvih ljudi napravljeno majmunima? I zar je onda čudno da mladi bježe iz zemlje, kad znaju i imaju iskustva s takvim namještanjima poslova?

Na stranu što je Milinović pokazao svu bijedu svoje politike, i politike HDZ-a, i ne samo njega, ali sad na sva zvona hvaliti Plenkovića također je totalni promašaj! Jer se praksa nastavlja.

Zar je rješenje samo u raspuštanju ličkog HDZ-a? Pa jedino normalno rješenje, uz to, bilo bi trenutačno izbacivanje Milinovića iz HDZ-a! Ni jedna normalna, demokratska stranka ne bi mogla podnijeti u članstvu i na visokoj funkciji imati tipa kojemu se podrazumijeva da je stranačka podobnost ispred stručnosti, i to još lokalna stranačka, šerifovska podobnost. Za takve ljude ne bi smjelo biti mjesta u ozbiljnoj stranci. Kao što je iz stranke već trebalo izbaciti i požeškog župana. Sve drugo je samo polovično rješenje, i slanje opet krivih poruka u javnost.

S druge strane, SDP se neprestano želi predstaviti drukčijim, boljim izborom od HDZ-a. Krajnje licemjerno, ako se zna da godinama funkcioniraju kao i HDZ.

Davor Bernardić iz dana u dan lupeta frazetine od kojih glava boli. Jedna od tih frazetina mu je i ona o boljoj Hrvatskoj. Vjerujem da velika većina nas pod boljom Hrvatskom misli i na pravnu državu, na poštivanje sudskih presuda, na političku odgovornost, na dizanje ljestvice odgovornosti u političkim strankama.

I onda taj isti Bernardić nema ništa protiv toga što je bivši vukovarski gradonačelnik ponovno izabran za šefa vukovarskog SDPa. Jer je Bernardićev argument da se svatko ima pravo kandidirati, i da je Željko Sabo osuđen za nešto za što nitko drugi u Hrvatskoj nije osuđen!

Zamislite takvu argumentaciju, koju ni pas s maslom ne bi pojeo! Jer je Sabo prvi osuđen za takvo nedjelo, za čistu političku korupciju. Možda da podsjetim Bernardića i ekipu, zašto je Vrhovni sud izmijenio odluku Optužnog vijeća Županijskog suda u Osijeku koji je bio izdvojio tajno snimljenu snimku protiv Sabe kao nezakonit dokaz.

Treba podsjetiti da je Vrhovni sud prihvatio žalbu USKOK-a i odredio da se ta snimka vrati u spis i uvrsti među dokaze. Vrhovni sud je u obrazloženju naveo kako “nastojanje optuženika da kupnjom vijećničkog mandata članice druge političke stranke izmijeni izvornu biračku volju građana Vukovara predstavlja izrazitu prijetnju demokraciji”. Pravnici su raspravljali o toj odluci Vrhovnoga suda, jer je bila presedan u sudskoj praksi. Ali odluka je zakonita i pravomoćna, i treba je svatko poštivati. I svakome bi u ušima trebalo zvoniti ono da je ponašanje Sabe predstavljalo izrazitu prijetnju demokraciji!

Ista takva prijetnja demokraciji je Milinovićevo ponašanje, i ponašanje svih takvih likova koji su državu, županiju, grad ili općinu prisvojili kao svoje vlasništvo!

Takvim likovima ne bi smjelo biti nigdje mjesta u politici, kao ni mjesta u stranci likovima poput Sabe koji su osuđeni za kaznena djela koja predstavljaju izrazitu prijetnju demokraciji.

No činjenica da su i Sabo i Milinović i dalje članovi svojih stranaka, i to još na funkcijama, dovoljno govori o stanju duha u tim strankama i o njihovom poimanju demokracije. Zato se bijeg iz zemlje nastavlja!