Velika je stvar za mladu ustavnu demokraciju kad uspije opstati unatoč svim podmetanjima kojima je bila izložena dok joj je tobože na braniku stajao Peđa Grbin, čije će ime trajno ostati zabilježeno u ustavnopravnoj teoriji po "biseru" prema kojem hrvatski narod ne može referendumom mijenjati Ustav, već samo predstavnici tog naroda. Mjesecima je stručnu i opću javnost zlostavljao svojim antidemokratskim prijedlogom zakona o referendumu da bi odustao od tog, pokazalo se uzaludnog posla, tek kad je spojio dvije činjenice – broj prikupljenih potpisa za referendum o referendumu i skorašnje izbore. Tada se ispostavilo kako je tvrdoglavo branio svoje političke pozicije "želeći dobro građanima", ali kako oni to nisu shvatili, na koncu je odustao od tog rješenja koje bi kod građana ubilo i ono malo preostale volje za referendumskim angažmanom. I nakon što je godinama narod gledao s visina, sada se i Grbin poput svoga šefa Zorana Milanovića uoči izbora ne samo spustio među narod nego ga i stao braniti od "bezobraštine" Ustavnog suda koji je zaštitio "pljačkaše Hrvatske".
Unatoč iskustvu s antidemokratom Grbinom, njegov furiozni istup proširio se medijima kao da iza tih pravnih tumačenja stoji općepriznati ustavnopravni stručnjak, a ne politikant čija su nam tumačenja, inicijative i postupci učinili već dovoljno štete. Grbin sa svojim kolegama snosi ogromnu odgovornost za podrivanje autoriteta Ustavnog suda. Dužnosnik o tomu mora voditi računa i ne može si dopustiti komunikaciju i odnos kakav mogu "obični" kritičari, političari, novinari ili analitičari, a osobito ne kao građani. Dužnosnik mora voditi računa o cjelini sustava i u svome pravu na oštru kritiku, na koje se poziva Grbin, mora paziti da ne prijeđe granicu. A Grbin ju je prešao. Ne zbog toga što je po više kriterija i notorno bio posve nevjerodostojan predsjednik saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, već zato što s te pozicije nema pravo reći Ustavnom sudu, tko god u njemu sjedi: "Gospodo, vjerodostojnost ste davno izgubili, nemojte se još ukopavati". Čak i da je u pravu te da je pravno i politički meritoran cijeniti vjerodostojnost ustavnih sudaca, on tom izjavom s pozicije autoriteta funkcije podriva povjerenje građana u instituciju.
U Grbinovu slučaju dodatan problem je i što on zanemaruje da se kritika mora temeljiti na činjenicama. Međutim, on je u neznanju ili zlonamjerno posve pogrešno interpretirao odluku Ustavnog suda u kojoj nema govora o "zaštiti pljačkaša", već je riječ o ukidanju odredbe koja svojim proceduralnim, nomotehničkim i kaznenopravnim manjkavostima simbolizira sramotnu razinu zakonodavne i pravne kulture ekipe koju je svojim antologijskim pravnim stavovima predvodio Peđa Grbin. A ukidanje odredbe štiti jedino Andru Vlahušića, člana HNS-a i Kukuriku koalicije. Ukinuta je i drastična sankcija – eliminacija izborne liste koja ne poštuje 40-postotnu spolnu kvotu – zapravo zbog istog razloga kao svojedobno drastična kazna SDP-u zbog kašnjenja s financijskim izvješćem. Ustavni sud zaštitio je nezavisne kandidate (i male stranke), kojima je vladajuća većina (uz pomoć zastupnika manjina!) trostruko otežala sudjelovanje na izborima, pravdajući to, kakvog li cinizma, jednakošću jer istu obvezu imaju i velike stranke. Grbin se u "kritici" vodio isključivo svojim lukrativnim političkim razlozima. Valja se nadati jedino da je njegova bezobraština štetna onoliko koliko je on vjerodostojan.
>> 'Gospodo, vjerodostojnost ste davno izgubili, nemojte se još ukopavati'
Kompletan mandata cijele te ekipe je štetan za sve nas