Podatak da Kolinda Grabar-Kitarović nije napustila radno mjesto u NATO-u, već da je uzela neplaćeni odmor za vrijeme trajanja kampanje za predsjedničke izbore, važno je otkriće od javnog interesa.
No, to nije nešto što definira Kolindu Grabar-Kitarović. To nije jedina prizma kroz koju treba promatrati je li ona dobra ili loša predsjednička kandidatkinja. Njezin mandat u NATO-u nije završio, a ona ga je imala pravo zamrznuti kad je odlazila u kampanju u Hrvatsku.
Njezina je pogreška što to nije sama dovoljno jasno rekla, već je davala izjave koje ostavljaju suprotan dojam. No, načelno govoreći, kad se sveučilišni profesor natječe za predsjednika države, u slučaju gubitka on se vraća svome poslu na sveučilište. Kad se član Sabora ili Vlade kandidira za predsjednika, u slučaju poraza vraća se u Sabor ili Vladu. Isto vrijedi i za nekoga tko je gradonačelnik.
Zašto onda pomoćnica glavnog tajnika NATO-a, kojoj mandat nije završio do kraja, ne bi imala to isto pravo? Ne bi je trebalo diskriminirati zbog toga što ima "posao iz snova" u inozemstvu.
No, trebalo bi je pitati zašto sama nije rekla punu istinu.
A ako se radnik iz privatne firme angažira kao predsjedničiki kandidat, na mah dobije otkaz. Nema se gdje vratiti. Zato industrijski i uslužni radnici, s VSS - om ili bez njega nemaju vremena za izbore i izborna natjecanja. Zato nema pravih ideja niti ključeva rješenja. Zanimljivo je kako je to diskriminirajuće između društvenih slojeva......