'Šteta što Zoran Milanović nije bio za suradnju. S Tihomirom Oreškovićem već jesam u partnerstvu'

Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović misli da se za Hrvatsku moglo napraviti više u prvoj godini njezina mandata i žali što je kod bivše vlade izostala želja za suradnjom. Sada, u novim političkim okolnostima, očekuje partnerski odnos. I za vrijeme razgovora u Vukovaru, gdje je ona, treći put “premjestila” svoj Ured, najaktualnija je tema – nova vlada i suradnja s mandatarom Tihomirom Oreškovićem. “Ne slažem se s onima koji kritiziraju činjenicu da gospodin Orešković nema dovoljno političkog iskustva jer Hrvatskoj u ovom trenutku nije potrebno još političara, nego državnika”, kazala je. To što Orešković ne dolazi iz političkog miljea ona vidi kao prednost, a ne kao nedostatak.

Koji su vaši motivi simboličnog preseljenja Ureda u Vukovar? Činjenica je da je situacija u ovom gradu izuzetno teška, a nijedna hrvatska vlada još nije uspjela preokrenuti negativne gospodarske trendove. Može li vaša akcija inicirati promjene?

Privremeni ured u Vukovaru planiran je davno prije raspuštanja Sabora i raspisivanja izbora. S obzirom na to da su se datumi poklopili, prolongirala sam odlazak u Vukovar. Preseljenje ne želim držati na simboličkoj razini. Želja mi je da svojom prisutnošću pokrenem stvari. Zato razgovaram s predstavnicima lokalnih vlasti, ali i s gospodarstvenicima te, najbitnije, s građanima. Najbolji uvid u probleme, ali i pozitivne ideje i projekte, možete dobiti kad ste na terenu, među ljudima. Tada vidite kako su neke političke odluke donesene bez razumijevanja stvarnog stanja i potreba, a to moramo mijenjati. Želja mi je skrenuti pozornost na Vukovar i mimo obljetnica kada ga se svi sjetimo. Tada odajemo pijetet u tišini, a u trenucima kao što je to današnji, moramo glasno progovarati o problemima i potaknuti rast i razvoj. Upravo sam zato odlučila napraviti presedan i prijam za diplomatsku zajednicu u povodu dana međunarodnog priznanja RH te obljetnice reintegracije hrvatskog Podunavlja upriličiti izvan Zagreba, i to upravo u Vukovaru, simbolu Hrvatske slobode.

Obilježava se i obljetnicu mirne reintegracije. U ovom dijelu Hrvatske živi kompaktna srpska zajednica. I nakon toliko godina, Hrvati i Srbi na dosta razina žive potpuno odvojeno. Što mijenjati da se ta getoizacija umanji? Uvođenje ćirilice, logično, dio je političkog problema?

Namjera je mirne reintegracije bila vratiti okupirane dijelove Hrvatske. To je uspješan projekt koji je međunarodna zajednica, predvođena UN-om, uspjela provesti do kraja uz aktivnu pomoć naše diplomacije i političara koji su prepoznali važnost mirnog povrata okupiranih dijelova. Time se mirna reintegracija svrstala među najuspješnije projekte UN-a. Danas se s istim problemima podjednako suočavaju i Hrvati i Srbi, svi oni žele raditi, žele bolji život. Iseljavanje mladih podjednako pogađa i jedne i druge, a najveći broj iseljenih mladih upravo je iz istočne Hrvatske. Kad je riječ o budućnosti Vukovara, potrebna je zajednička vizija bolje budućnosti, potrebno je zajedništvo u prevladavanju problema. Umjesto stvaranja problema, trebamo ih napokon početi rješavati. Boravkom u Vukovaru želim svim Vukovarkama i Vukovarcima pokazati da nisu zaboravljeni i da postoji želja i volja za razvoj grada. I nova hrvatska vlada mora biti svjesna da je Hrvatska onoliko uspješna koliko su to njezina najugroženija područja. Nijedno pismo, pa tako ni ćirilica, nije nešto što nas treba dijeliti. Za sve postoji vrijeme.

Prošlo je više od dva mjeseca od parlamentarnih izbora. Pred vama je bio posebno zahtjevan zadatak, sastavljanje nove vlade u uvjetima pred kojima do sada nije bio još nijedan predsjednik RH. Kako ste se snalazili?

Istina je, našli smo se u situaciji koju do sada nismo imali, no u takvim situacijama nema mjesta drami, nego zdravom razumu. Proces konzultacija vodila sam isključivo i jedino prema Ustavu. Konzultirala sam se i s profesorima ustavnog prava. Cijenim struku i mislim da je se u hrvatskoj politici premalo pita za mišljenje. Političke sam stranke upozoravala da se ne smije gubiti dragocjeno vrijeme i poticala sam sve na razgovor štiteći istodobno stabilnost države. Učinila sam sve da kao predsjednica budem integrativni čimbenik u jednom, za hrvatsku politiku, iznimno osjetljivom trenutku. Naša je demokracija ovim procesom konzultacija ojačana, čemu u prilog govori činjenica kako nije bilo nijedne ozbiljne primjedbe na cjelokupan proces.

Lider koalicije Hrvatska raste jedva da vam je i ruku pružio, a lider Domoljubne koalicije očekivao je, navodno, da mu povjerite mandat kao relativnom pobjedniku. Jeste li osjetili ljutnju kod gospode Milanovića i Karamarka tijekom tog procesa?

Žao mi je što gospodin Milanović nije prihvatio moju pruženu ruku za suradnju od početka mandata. Zbog toga je Hrvatska izgubila mogućnost našeg zajedničkog djelovanja na dobrobit države. Stara narodna poslovica kaže: Dajte ljudima vlast i vidjet ćete kakvi su.

Kakva su vaša osobna očekivanja o ulozi i potencijalima g. Oreškovića?

Cijela Hrvatska, pa tako i ja, ima velika očekivanja od gospodina Oreškovića. Iznimno mi je drago vidjeti probuđeni optimizam među našim građanima, ali to nas sve dodatno obvezuje. Vratit ću se na sam početak mandata kada mi je cilj razgovora s političkim strankama bilo prepoznati i sistematizirati probleme. Najveći se dio političkih stranaka odazvao i definirali smo sedam glavnih problema te se pokazalo kako je demografija najveći, zapravo gorući problem Hrvatske. Stalno se govori o rješavanju problema i reformama, no nitko nije definirao probleme koji se njima moraju riješiti. Nakon tih razgovora pokrenuta je javna rasprava, razgovaralo se, ljudi su se počeli javljati. Očekivala da će tadašnja vlada pokazati spremnost na suradnju. To zajedništvo o kojem stalno govorim ne podrazumijeva jednoumlje ili jedan put, kako si neki to tumače, već suglasje o cilju prema kojem idemo, a put do tog cilja podložan je raspravi. To je ono što osobno očekujem od g. Oreškovića. Drago mi je da smo se ovaj tjedan našli i izmijenili razmišljanja o gospodarskom stanju u Hrvatskoj, Europi, ali i globalno, u svijetu. Tom sam mu prilikom predstavila i jedan opsežniji dokument u kojem su pobrojene sve preporuke mojeg Vijeća za gospodarstvo. Kod gospodina Oreškovića vidim jasnu usmjerenost i motiviranost za rješavanje gorućih gospodarskih i društvenih problema.

Prošla vlada nije željela vašu pomoć, nikakvu. Kakav sada imate osjećaj nakon razgovora s mandatarom, je li on spreman surađivati s vama?

Vrlo sam zadovoljna našim razgovorom, on je stvarno bio iznimno sadržajan i složili smo se u jako mnogo aspekata, posebno kad je riječ o tome gdje se nalazi sada hrvatsko društvo i država i koji su nam najveći problemi koje treba početi rješavati. U skladu sa svojim ovlastima, nastavit ću raditi s g. Oreškovićem i Vladom, a tu se mnogo može učiniti, naročito u području diplomacije, gospodarske diplomacije i privlačenju ulaganja. Ja mogu pomoći otvarati i prozore i vrata potencijalnim ulagačima i Vladi ponekad olakšavati neke kontakte. U takvoj sinergiji uvijek možemo za Hrvatsku učiniti puno više.

Mandatar Orešković apostrofirao je upravo potrebu i da Vlada tu računa na vaše vanjske kontakte, a posebno je pri tome istaknuo SAD?

Da bismo se izvukli iz krize, to je ponajprije naša odgovornost, a pitanje javnoga duga izrazito tu je važno. No važno je i pitanje poticanja ulagačke klime i poduzetništva. Ne vjerujem da će nas ikakvi stranci, a ni strane države, izvući iz krize, to će zapravo učiniti naši mali, srednji i veliki poduzetnici. Uvijek domaće gospodarstvo generira nova radna mjesta. No, gledajući na strateške projekte, koji će nam svakako trebati, poput razvoja luka, prometne i energetske infrastrukture, duboko se nadam da će ova vlada vratiti one projekte koje je bivša vlada ili otpisala ili stavila na čekanje. Tu mislim na nizinsku prugu od Rijeke do Budimpešte, željezničke i cestovne koridore koji presijecaju Hrvatsku vertikalno i vodoravno, povezivanje luke Ploče. U tim velikim projektima, a tu je i LNG terminal na Krku, gledam prema vani jer tu će nam očito biti potrebna strana ulaganja. No, prvi preduvjet za stvaranje novih radnih mjesta jest rasterećenje poduzetništva. G. Orešković i ja složili smo se da jedan od prvih preduvjeta, da bismo uopće mogli razgovarati o stranim ulaganjima, jest vraćanje povjerenja. Mnogi zaboravljaju da je u vrijeme Milanovićeve vlade kreditni rejting Hrvatskoj smanjen tri puta u četiri godine. To znači da mi kredite plaćamo skuplje nego, primjerice, Slovačka, s kojom ja volim Hrvatsku uspoređivati. Za rast će biti važno i bolje korištenje europskih fondova. Naš je turizam sada izvrstan, no on je tek nadgradnja, a temelj mora biti reindustrijalizacija, poljoprivreda, u kojoj moraju uslijediti okrupnjavanje, klasteri i osnivanje agrobanke, o čemu smo upravo govorili u Vukovaru.

Imate li dojam da je g. Orešković potpuno svjestan situacije u Hrvatskoj i što treba činiti?

Da, on je ipak radio i u Hrvatskoj. Ako smijem tako reći, malo osobno, mislim da on ima istu dozu idealizma s kojom sam se i ja vratila u Hrvatsku. Kad gledate Hrvatsku izvana, malo je drukčije percipirate. A to može biti i prednost. Jer onda ne vučete sami sebe u neke zamke u koje je upao politički svijet i politika u Hrvatskoj. I mislim da će g. Orešković biti u poziciji u kojoj sam i ja bila – kad sam se vratila, bilo mi je jako teško odgovarati na ideološka pitanja. Pitala sam se “zar nismo to već prošli”, zašto se opet pojavljuju ta pitanja, a mi smo prošli to razdoblje i slobodna smo, demokratska država koja treba gledati u budućnost. I dalje smatram da se politiku u Hrvatskoj krivo shvaća. Politika ne znači sukob političara. Ideološka pitanja nisu potpuno nebitna, ali su marginalna. Problem je u Hrvatskoj što mi i dalje nemamo viziju, a kamoli strategiju razvoja. Mislim da sve te boljke hrvatskog društva g. Orešković shvaća i njegova je prednost što može do određene mjere promatrati hrvatsko društvo “izvana”. On sad tu živi, no radio je u realnom sektoru. Vjerojatno će se i on suočiti s nekim razočaranjima kao što sam se i ja suočavala, ali ne možeš dopustiti da te to obeshrabri. Jednostavno shvatiš da moraš prilagoditi svoje ponašanje, retoriku, ali ideš dalje i ne odustaješ od temeljnih ciljeva.

Koje se pouke mogu izvući iz ovog teškog formiranja vlasti? Koliko je postojeći ustavnopravni okvir sukrivac za to, što bi se u Ustavu moglo ili moralo mijenjati?

Uvijek će biti situacija koje nisu izrijekom definirane. Važno je kako se Ustav iščitava. Treba ga sagledavati holistički, sveobuhvatno. Ako ga uzimate kao putokaz u upravljanju državom, dobronamjerno i s osjećajem domoljublja i odgovornosti, tada ne postoje zamke jer je glavni cilj kojim se vodite očuvanje ustavnopravnog poretka i zaštita nacionalnih interesa. Rasprave o izmjenama Ustava ostavimo struci. Naš cilj mora biti promjena zakona i uredbi koje priječe ili otežavaju razvoj, investicije, a i život građana.

Za mjesec dana bit će godina dana otkako ste postali hrvatska predsjednica. Odnos s dosadašnjim premijerom, kohabitacija je bila otežana. A opet, čini se da ste obavili jako puno u kratko vrijeme. Što o tome kaže vaša analiza?

Kad je postalo jasno da je suradnja otežana ili, bolje rečeno, da gotovo ne postoji, odlučila sam sama raditi ono u što vjerujem, ono što sam obećala. Odlučila sam ujediniti hrvatske krajeve premještajući Ured iz Zagreba i time dati jasnu poruku kako su svi naši gradovi, sela i općine jednako važni. Već me nekoliko kolega iz Europe pitalo za koncept premještanja Ureda, svi to prepoznaju kao jako dobru platformu za razgovor s ljudima, jačanje svijesti o potrebi decentralizacije, ali i stvaranja osjećaja kako je politika opipljiva i prisutna. Kad analizirate, vidjet ćete kako sam se, iako su to neki pokušali drugačije interpretirati, najviše bavila aktivnostima koje su izravno vezane uz moje ustavne ovlasti.

Ništa vas, međutim nije moglo omesti da postavite temelje za vanjskopolitičko preusmjeravanje RH. Projekt Jadran – Baltik “uhvatio” se kao ideja, pridodano je i Crno more. Koji su glavni motivi Hrvatske da gradi ovaj projekt?

Svijet se mijenja i mi ne možemo više živjeti izvan globalnih tijekova i utjecaja, kao izolirani otok. Hrvatska je članica Europske unije i NATO-a i, bez obzira na izazove s kojima se suočava cijela europska obitelj, Europa nam ipak pruža mogućnosti koje samostalno nipošto ne bismo imali snage iznjedriti. Kao što je ključno kako ćemo urediti vlastitu kuću, podjednako je važno kako ćemo se postaviti i na globalnoj sceni. Hrvatska se mora snažnije pozicionirati među europskim prijateljima jer će jedino tako biti dovoljno snažna da pomogne susjedima na području jugoistoka Europe kako bi i oni krenuli na put prema EU. Ističem kako EU ne ide u proces proširenja, već u proces konsolidacije, jer ne širi se na neko neeuropsko područje. Tu konsolidaciju treba dovršiti, ali ne samo od zapada prema istoku. Već uvelike od juga prema sjeveru. Eto zato sam pokrenula inicijativu Jadran – Baltik – Crno more kako bismo s državama na toj uspravnici imali zajednički gospodarsko-prometni interes. Ta je inicijativa prepoznata jer unutar nje svi dobivaju, odnosno nedvojbeno prolaze bolje. To su prepoznali svi moji kolege unutar inicijative kao i EU, SAD te Kina.

Ne pada mi na pamet miješati se u unutarnje stvari susjedne države Srbije. No, decidirano mogu kazati da Hrvatska nikada nije vodila niti će ikada voditi ekspanzionističke ratove, niti pak želi ikada ikoga napasti

Kažu da je Baltik – Jadran – Crno more ujedno nova “željezna zavjesa” prema Rusiji.

Republika Hrvatska nalazi se u srednjoeuropskom okruženju i moramo postati svjesni kako je usidrena u srcu srednje Europe, kojoj sa svojom jadranskom i mediteranskom komponentom donosimo dodatne prednosti. Na tome se području, naime, nalaze države s kojima dijelimo iste vrijednosti, političke stavove, primjerice u području sigurnosne politike, te imamo niz mogućnosti za gospodarsko povezivanje. Prostor je to koji pruža niz mogućnosti, povezivanje i suradnju u gospodarstvu, infrastrukturi, energetici te digitalnom tržištu. Snažnijim političkim odnosima ojačat ćemo ovu srednjoeuropsku uspravnicu i u njezinoj regionalnoj dimenziji i u zaštiti te promicanju zajedničkih interesa u sklopu EU i NATO-a. Nije riječ o novoj “željeznoj zavjesi“ prema Rusiji, već o upotpunjavanju europske suradnje sastavnicom sjever – jug, koja nedostaje na području Jadran – Baltik – Crno more.

Očekujete li da će vam biti lakše bude li nova vlada svjetonazorski bliža vama nego što je bila prethodna?

Kao što sam otvoreno ušla u svoj mandat u želji da radim za bolju Hrvatsku i ponudila pomoć vladi na odlasku, tako ću biti spremna pomoći i ovoj. Hrvatski državljani biraju svoje predstavnike izvršne vlasti i ja to poštujem. Od mene svaka vlada može očekivati partnerski i otvoren pristup te suradnju. Uostalom, Ustav je u tome vrlo jasan. Od Vlade očekujem ono što, vjerujem, očekuje i većina građana Hrvatske, a to je uhvatiti se u koštac s brojnim izazovima kako bi se osigurao bolji životni standard naših građana, nova radna mjesta i iskoristile sve mogućnosti koje Hrvatska ima. Tome u prilog, mandataru sam predala i preporuke i mjere projekta Zaposlimo Hrvatsku, koje su pod mojim pokroviteljstvom iznjedrili stručnjaci, akademska i poslovna zajednica u organizaciji HGK i HAZU.

U osam mjeseci u Oružanim snagama dogodile su se tri velike tragedije sa smrtnim posljedicama. Sve je više podataka da je na djelu u proteklih nekoliko godina bilo zanemarivanje brige o ljudstvu. Činjenica je, primjerice, da u vojsci nema nijednog vojnog psihijatra!?

Tragedije koje spominjete, prema javno dostupnim podacima, razlikuju se jedna od druge te ne moraju nužno biti izravna posljedica stanja u kojem se danas nalaze Oružane snage. No, na same poteškoće, odnosno probleme kojih ima u Oružanim snagama, upozoravala sam još u svojoj predizbornoj kampanji, nakon čega sam doživjela izrazito neprimjeren odgovor iz Ministarstva obrane i upravo onih ljudi koji su trebali rješavati te probleme, odnosno brinuti se za stanje u Oružanim snagama. U proteklih godinu dana imala sam se prilike uvjeriti kako naše Oružane snage čine predane mlade djevojke i mladići te zajedno, rame uz rame s našim prekaljenim braniteljima koji su još u aktivnom sastavu, sa svojim iskustvom, znanjem, htijenjem i entuzijazmom, ispunjavaju sve postavljene im zadaće. No, bolji uvjeti života i rada moraju im se osigurati, uključujući i svaku potrebnu vrstu zdravstvene skrbi. Smatram kako je u Oružanim snagama općenito nužno više pozornosti posvetiti odnosu prema svakom pojedincu jer temelj Oružanih snaga jest čovjek i upravo su dobro obučeni i motivirani pripadnici Oružanih snaga ono što donosi prevagu u ključnom trenutku. Pa sjetimo se samo Domovinskog rata – Hrvatska je bila razoružana, nije bilo moderne borbene tehnike, no Hrvatska vojska svejedno je izvojevala cijeli niz ratnih pobjeda te u konačnici i pobijedila. Stoga se nadam kako će novi ljudi na čelu Ministarstva obrane i Glavnog stožera fokus svog djelovanja, ali i fokus javnosti, s raznih nabava tehnike i borbenih sustava usmjeriti barem jednim dijelom i na uvjete života i rada pripadnika Oružanih snaga kako bi se opće stanje popravilo, podigao standard vojnika te na neki način unijelo više optimizma u svakodnevni život i rad svih ovih vrijednih ljudi u obrambenom sustavu.

Upozorili ste da će se migrantska kriza vratiti i pojačati. Hoće li Hrvatska na kraju morati pribjeći mađarskim i slovenskim rješenjima?

Nadam se ne na takav način, ali od samog početka govorim da Hrvatska mora kontrolirati granicu. Postoje načini za to, a to uključuje i pripadnike naših Oružanih snaga. Mi imamo te kapacitete, a od samog početka vrlo se zlonamjerno interpretirala mogućnost uporabe Oružanih snaga na granicama, pa se išlo dotle da su lansirane gluposti poput toga da naši vojnici idu na granicu da bi pucali na nevina stvorenja. Činjenica je da na našim granicama treba uvesti red, a greška je učinjena kad je Hrvatska zatvorila svoje službene prijelaze. A još je veća greška počinjena kad se o migrantskom problemu nije razgovaralo s EU i susjedima. S njima smo morali dogovoriti zajedničku politiku propuštanja. Naša vlada tu je samo prebacivala problem drugome.

Što kao vrhovna zapovjednica mislite na medijski napuhanu utrku u naoružavanju između Srbije i Hrvatske, treba li to staviti u predizborni kontekst u Srbiji?

Ne pada mi na pamet miješati se u unutarnje stvari susjedne države Srbije. No, decidirano mogu kazati da Hrvatska nikada nije vodila niti će ikada voditi ekspanzionističke ratove, niti pak želi ikada ikoga napasti. Prema tome, svi naši susjedi mogu biti mirni što se toga tiče, ali uvijek ćemo štititi svoj teritorij, svoje stanovništvo i resurse. To je tako. Odluke koje donosimo u sklopu razvoja Oružanih snaga vezane su isključivo uz naše obrambene aktivnosti i uz nacionalnu sigurnost i, naravno, usklađene su s našim saveznicima u NATO-u kako bismo preuzeli zajedničku odgovornost za našu zajedničku obranu.

U proteklih nekoliko mjeseci strani mediji nekoliko su puta pisali o vama kao o dobroj kandidatkinji za mjesto glavne tajnice UN-a. Kako to komentirate?

Lagala bih kad bih rekla da nisam time počašćena. Drago mi je to čuti jer je to očito dokaz moje afirmacije na međunarodnoj političkoj sceni i drago mi je da se to prepoznaje. To doista doživljavam i kao priznanje Hrvatskoj. No, preda mnom su još četiri godine mandata hrvatske predsjednice i očekuju me intenzivni poslovi za bolju Hrvatsku.

Je li teži posao ovaj u Hrvatskoj ili onaj u UN-u?

Mislim da je puno lakše biti glavna tajnica UN-a nego predsjednik države. Međunarodne su funkcije puno lakše, komotnije. Glavni tajnik neke takve organizacije uglavnom je koordinator i nije osoba koja donosi odluke, nego mora voditi k nekakvom konsenzusu. Te funkcije jesu veliko priznanje i za takvo mjesto morate biti izuzetno dobar menadžer, strpljiva osoba, iznimno uključiva, koja poštuje i spremna je uvijek saslušati tuđe mišljenje, koja je spremna pregovarati i s “vragom”. U vrijeme nemira i sukoba vi kao glavni tajnik UN-a morate biti u stanju razgovarati apsolutno sa svakim, znati kako poštovati različite kulture i imati čvrstu agendu.

Dakle, Vesna Pusić kao kandidatkinja Hrvatske ne zadovoljava te referencije?

To ste vi rekli.

Pretpostavljam da vam slijedi mirniji period kohabitacije s Vladom, a obzirom na vaš dinamičan karakter, hoće li vam nedostajati poneki dobar fajt kakav ste imali s premijerom Milanovićem?

Osoba sam koja voli izgrađivati pozitivne ljudske odnose. Svu svoju energiju želim usmjeriti u konkretan rad koji će uroditi rezultatima na dobrobit naše domovine. Voljela bih da je gospodin Milanović prepoznao te moje namjere. To što nije, štetilo je njemu, a ne meni. Nasuprot tome, suradnja s gospodinom Oreškovićem na putu je da se pretvori u partnerstvo za bolju Hrvatsku. Kad preuzimamo odgovornost kao državnici, možemo se ne slagati u mišljenju, izraziti ta neslaganja, ali moramo raditi u cilju ostvarenja državnih interesa.

Izgleda da se g. Karamarko više ne ljuti na vas jer vam je ponudio novu kuću, Banske dvore, a on će se s Vladom odseliti?

Nemam dojam da se g. Karamarko na mene naljutio, niti mi je to kazao niti je ostavio takav dojam u našim razgovorima. Što se tiče Banskih dvora, mislim da je to jako dobro rješenje.

>> Jesmo li svjedočili predsjedničinu osvajanju drugog mandata?

>> Predsjednica preselila ured u Vukovar, dočekali je oduševljeni građani