Ako se tako na dan inauguracije ili Dan nezavisnosti osjećaju Amerikanci, lijep je to osjećaj. Nakon dugo vremena Hrvatska se doimala kao država. Dan Kolinde Grabar-Kitarović bio je nacionalni blagdan, dan hrvatskog ponosa i nade, dan kad je osmijehom, srdačnošću, pristupačnošću i jednostavnošću te državničkim porukama koje je odaslala osvojila srca nacije. U pravu su kritičari plagiranog turističkog promotivnog slogana, za koji smo iskeširali 2,8 milijuna kuna, kad ismijavaju "Hrvatsku, punu života", ali baš paše uz predsjednicu. Zavela je i esdepeovce, izmamila i pljesak premijera, nevažno je što on ne bi ni tad pljeskao da se nisu čuli zvižduci Ivi Josipoviću i Stjepanu Mesiću. Nepotrebno je isticala "jedna sam od vas". Tako je zračila čim je krenula na Gornji grad. Doduše, teško je povjerovati da su se male maškare u sigurnosno pokrivenoj Ilici pojavile baš kad je s novcem u torbici krenula na inauguraciju, ali i to je imalo svoju svrhu kao i kupnja karte za uspinjaču. I s time je, kao i protokolarnim nestašlucima pri susretu s građanima, kupila mnoge. Kakav preokret. "Slika" otprije sedam, osam mjeseci danas čini se da može što hoće. Što će joj ovlasti!? Ima silan kapital! I Mesić i Josipović, i Milanović i Karamarko imaju fanove, Bandiću su i skandirali, ali od Tuđmana nismo imali nekoga s takvom političkom karizmom. I "najcrvenija" ljevica ju je hvalila. Čak ni s te strane nisu joj zamjerili što se sjetila gotovo svih, branitelja, manjina, iseljenika, žena, mladih, težaka, ribara, znanstvenika i osobito poduzetnika, ali ne i radnika. Ili, što ona koja je karijeru gradila na državnim pozicijama sada kad je zauzela državni vrh poručuje kako nova radna mjesta ne stvara država, već privatna inicijativa. Tek su ironizirali njezin popis gostiju. Nedostajao je samo Branimir Glavaš.
Sjetimo se samo kako je vrsni pravnik kojem je presumpcija nevinosti sveto pismo ponizio Tomislava Merčepa, pozvanog na Pantovčak kao čelnika braniteljskih udruga, jer je tada bio sumnjičen za ratni zločin, dok ga je predsjednica, iako mu se sudi, pozvala na inauguraciju. I to je uključivost à la Grabar-Kitarović, koja je i Hrvatsku iz sudskih klupa i "crnu" desnicu počastila svojim pozivom kako bi im onda svečano rekla da se ostavimo prošlosti i podjela i okrenemo budućnosti, da bi im rekla da će od Josipovića i Mesića tražiti savjet, očitala im lekciju o tomu da je domoljublje i "poštovanje zakona" te se zauzela za nultu toleranciju korupcije, ograničavajući time i svoj izbor savjetničkog tima. I vođama pokreta protiv ćirilice rekla je da su manjine hrvatsko bogatstvo te da će promicati i štititi njihova prava. Oduševljenje! To se zove politička mudrost. Osobito ako njezine riječi postanu i njezina djela. Ako želi svojim utjecajem mijenjati Hrvatsku, na pravom je putu. Nije uključivost samo to što je rekla da je predsjednica manjinama, iseljenicima ili onima različite spolne orijentacije, uključivost je i Merčep, i Bujanec, i Nives Celzijus, i Čačić i Horvatinčić. I njima je predsjednica. Svima je rekla: naše razlike pretvorimo u našu snagu.
No, vratimo se u stvarnost. Svi su predsjednici slično govorili i obećavali. I Josipović je imao narod iza sebe i famoznu 80-postotnu popularnost. I Milanović je bio tako svjež, pametan, uravnotežen i budio je nadu u hrvatsko bolje sutra te je nakon inauguracijskog govora raspolagao golemim kapitalom koji ne samo da je prokockao nego je neke naveo i da misle kako bi možda bolje prošli i s onima koji su nas okrali. Riječi su riječi, djela su djela!
>> Kolinda Grabar Kitarović: Ne sjećam se da mi je premijer Milanović čestitao. Nije mi zapelo za oko
>> Htjeli bi da već prvog dana ukloni Titovu bistu s Pantovčaka
Žena je odrastala u SAD i tamo kasnije provela dio života kao karijerni diplomat, tako da vrlo dobro zna izraze poput "loš stav" i "nema odustajanja". Nametnut će se kao pace maker hrvatske visoke politike, i to ubrzo - neovisno što Ustav postavlja ograničenja Predsjedniku RH u formalnom pogledu. Naime, nije isto kad dolaze valovi podsticaja i kritika s br. 1 pozicije u državi ili kad netko sliježe ramenima i samodopadno uživa u blagodatima te pozicije. Ona je spoj internacionalnog i nacionalnog, usudio bih se čak izreći da ima više onog prvog - iako su zbog nacionalnog u njenim govorima ili oduševljeni ili preneraženi, nema sredine. Kasnije joj predviđam i OUN, naprosto tamo vole baš takve, baby face i visoko kooperativne osobe, s znanjem nekoliko jezika.