Zoran Milanović našao se u kampanji na placu u Krapini i na štandu – Kolinde Grabar-Kitarović. Šetao je, družio se između tezgi sa Zagorcima i u toj gužvi krenuo u smjeru svijetloplavih šuškavaca. Kad je već zagazio i primijetio kamo ide – bilo je kasno. Nije se u posljednji čas okrenuo na peti, već se nasmijao i prošao ravno između HDZ-ovih pristaša. Društvo plavih tek je otvorilo usta kad su ugledali Milanovića ispred sebe. Kao da su vidjeli duha.
Taman su Kolindini pristaše dijelili kemijske olovke i letke s njezinim likom, no nitko nije, iz šale, gurnuo u ruke jedan i najvećem izbornom rivalu.
Bio bi štos da je netko od HDZ-ovaca rekao:
– Evo, gospon Zoki, i za vas jedna kemijska s natpisom “Kolinda.hr”. Uzmite, slobodno, još i Kolindinu autogram-kartu, može i dvije za svog susjeda, ili nekoga tko vam je drag...
Milanović, eto, nastavlja kampanju za predsjednika Hrvatske bez – Kolindine kemijske.
Nije loša kemijska, lijepo piše. Jedna je u toj gužvi završila i u našem džepu. Solidna.
Zagorke: Njemu nema ravne...
Proveli smo prošli tjedan na cesti s Kolindom Grabar-Kitarović i sa Zoranom Milanovićem. Vozili stotine kilometara lijevo-desno iza Kolinda-busa po Gorskom kotaru, a zatim i iza sive Škode po Zagorju u kojoj je bivši premijer odrađivao kampanju. Otišli smo vidjeti kako to izgleda na terenu. Ne u velikim dvoranama, ne na velikim skupovima gdje članovima stranaka cure suze i gdje mašu zastavicama te u slogovima izvikuju ime svog kandidata. To ionako možemo vidjeti na televiziji, tu nema ništa nova.
Naprotiv, bili smo u provinciji, u malim mjestima, i najmanjim koja su dvoje najpopularnijih kandidata posjećivali. Družili smo se s ljudima s ceste, s onima koji će na kraju, kemijskom olovkom, izabrati frontmena države.
– Joj, baš je lepi. I puno je ljepši ovako uživo nego na televiziji! – kaže gospođa Đurđa, umirovljenica iz Krapine, nakon što je nekoliko minuta porazgovarala s Milanovićem. Sreli su se tu na placu, taman kod štanda s čarapama i gaćicama. Tražila je tople čarape za unuke, a naišla na čovjeka s TV-a. Još pod dojmom slučajnog susreta i razgovora na placu, ona nastavlja:
– Ostavio mi je Zoran baš dobar dojam. Bio je neki dan i na N1, gledala sam cijeli intervju i njemu nema ravne! Idem i na prvi krug, i zatim i u drugi krug, da mi netko ne uzme moj glas!
Da vam ne uzme glas?
– Da, tako je. Da mi ne uzmu glas. Znate na što mislim...
I Kolinda je nekidan bila tu u Krapini, jeste li bili na njezinu skupu?
– Ne... Mislim da je bio skup u našoj kinodvorani. Ali, meni je njezinih predstava bilo dosta – oštra je Đurđa.
Rukovanja su lajtmotiv u kampanji. Najbrže je rukovati se i proći dalje. Ipak, Milanović uz rukovanje malo i porazgovara s ljudima, zadrži se nekoliko minuta u razgovoru sa svakim, a Kolinda – pruži ruku u hodu, nasmiješi se i ode.
Milanović hoda sam, može mu prići tko god želi. S njime u društvu je tek nekoliko ljudi. Ne bi ni primijetili da prođe kraj vas. Njegova ekipa stane u jedan auto i jedan kombi.
S druge strane, Kolinda je u gužvi, štićena je osoba, iza nje je mnogo ljudi. Brojna je pratnja. Ne zaustavlja se.
– Joj, pobjegla je tako brzo, nisam je stigao ni okinuti – s razočaranjem kaže čovjek u plavom šuškavcu nakon skupa u Ravnoj Gori. Došla je, bila nikoliko minuta i – otišla.
U centru Delnica, s Kolindom se nakon njezina predizbornog skupa za stotinjak ljudi rukovala Gospava Štimac (63).
– Rukovala sam se ja s tri predsjednika! S Mesićem, pa i s Josipovićem, a sad i s Kolindom. Ljubazna je. Tako treba s ljudima. A bilo bi dobro i da nam češće dođe u Delnice – kaže Gospava.
Njezina prijateljica, Mirjana, dodaje:
– I ja i Kolinda imamo nešto zajedničko! I ja bih htjela biti pjevačica... Zasad pjevam u zboru.
Hoćete li izaći na izbore, pitamo Kolindine simpatizerke, i ako padne snijeg?
– Hoću, naravno! Samo, bolje bi bilo da imam malo bolje cipele. Znate, mirovina je mala. Premala... Ali, da, glasat ću za nju, kako ne – govori treća prijateljica.
Ipak, idemo redom, nećemo više preskakati priču. Idemo prvo na predizborni skup Kolinde Grabar-Kitarović u Ravnoj Gori. To je najmanje mjesto u kojem je dosad u kampanji bila. Štoviše, bio je to prvi predizborni skup ikada uopće u mjestu od 2400 stanovnika.
– Uzbuđenje raste, trebala bi Kolinda svaki čas – kaže načelnik općine Mišel Šćuka (40). I on je prošao kampanju, pobijedio je kao HDZ-ov kandidat bivšeg načelnika, SDP-ovca za – 30 glasova.
Kako je izgledala vaša kampanja za prvog čovjeka Ravne Gore?
– Imao sam jedan štand. Puno manji od konkurenta. I na štandu sam imao – pitu od jabuke. Pekle su je moja mama Zdenka i supruga Sandra te još jedna kolegica Sandra! Možda i 20 protvana štrudli su ispekle, otišle su vreće jabuka! – govori Šćuka kako je on vodio kampanju.
U tom trenutku stiže Kolinda-bus.
– Najstariji član, naš stric Lojzije, bio bi presretan da je vidi u Ravnoj Gori. Nema ga, nažalost, više, no on je i s 96 godina bio aktivan. Sjećam se kako smo mu nosili tortu za rođendan, bio je dobri duh mjesta, što god je trebalo, on bi pomogao – kaže Majda Burić, državna tajnica koja je odrasla u ovom malom mjestu.
Na skup Kolinde u dvoranu iznad kafića Fancy došlo je ravno 87 ljudi.
– Velika je to stvar za naše malo mjesto, kad ti predsjednik dođe. Ljudi je gledaju kao predsjednicu, ne toliko kao kandidatkinju – kaže prvi čovjek mjesta.
Koliko je članova vaše stranke u Ravnoj Gori?
– Oko 250, možda nešto i više.
A koliko je glasačkih mjesta?
– Pet. Tu iznad kafića, zatim u Domu kulture, gdje je i Mišo 80-ih imao koncert, zatim u Osnovnoj školi Stara Sušica, u Domu stari Laz i u Vatrogasnom domu Kupjak. U plavom šuškavcu s HDZ-ovim logom, uz predsjednicu i djevojka Klara Jurković (20).
300 prepelica, jaja po 1,25 kn
– Kuća mi je tu, par minuta hoda od centra. Vesela sam što Kolinda dolazi u moj kraj, a ja sam je već susretala, nije mi ovo prvi put.
Što biste poručili Kolindi?
– Neka stvari krenu nabolje! Da više ne ide na gore...
Koliko je mladih u stranci?
– Možda 30-ak u ovom kraju. Ja sam u HDZ ušla sa 16 godina, prije četiri godine.
Zanima li djevojku politika?
– Ne... Studiram održivi turizam u Rijeci, politika me ne zanima, ali volim pomoći. Voljela bih imati svoj OPG. Ili raditi u turizmu.
Što biste uzgajali?
– Moji već imaju prepelice.
Koliko?
– Otprilike 300 prepelica. I prodajemo jaja. Cijena je 1,25 kuna po komadu. Turisti koji dolaze u Gorski kotar često ih nose kući kao suvenir – kaže Klara.
I tri su starije susjede došle vidjeti Kolindu uživo. I čuti što ima reći.
– Idemo gore! U dvoranu. Rekli su da ima kave i štrudle od borovnice. Idemo se i mi počastiti – ohrabruju jedna drugu.
U trenutku kad je Kolinda izašla iz autobusa, izašao je i – jedan buket. Neka gospođa plave kose iznijela je buket žutog cvijeća iz busa. Unijela ga u dvoranu. Predala Kolindi. A zatim, isti buket i – vratila u autobus. Bio je to krug jednog buketa. Pripremili su se ipak i domaći, načelnik je donio buket, dao ga najpoznatijoj susjedi iz ovog kraja. No, eto, jedan buket putuje s Kolindom u autobusu. Ulazi i – izlazi.
Predsjednica, u trapericama i sakou, u prugastoj bluzi, održala je govor mještanima koji je trajao 14 minuta. Ispričala im što je namjeravala, mahnula, i vratila se u autobus. Krenula u Delnice.
U gužvi, srdačno se pozdravila i s obitelji iz Begova Razdolja kod koje je bila svojedobno kod kuće.
– Zapamtila nas je jer smo skuhali dobru kavu – kaže u šali gospođa Biljana.
– Večernji list? Pa vi ste bili kod nas ne tako davno, kad ste radili priču o migrantima koji prolaze kroz naše mjesto – prepoznao je tata Bojan Francišković Večernjakove reportere. On i supruga Biljana, sa sinom Davidom (11) i kćeri Emom (5) došli su čuti što će Kolinda reći.
– Velika je stvar da se sjeća da je prije tri godine bila kod nas. Puno nam znači da zna gdje živimo. I što su naši problemi. Jer, Begovo Razdolje najviše je mjesto u Hrvatskoj, na 1100 smo metara nadmorske visine i nije isto kao kad živite u Zagrebu ili Rijeci – govori Biljana Francišković.
Suprug Bojan objašnjava:
– Mi koji živimo na tako visokim mjestima imamo probleme o kojima drugi niti ne razmišljaju. Eto, prva nam je benzinska postaja udaljena 25 kilometara od kuće. Ta nam je najbliža. I trošak života automatski je veći nego u velikom gradu. Bilo bi dobro da imamo neke olakšice, da dobijemo uvjete poput nekih koji žive na otocima. Jer svjesni smo da nam nitko neće pomoći tako da nam da novac u ruke, to niti ne tražimo, ali nam država može pomoći da nam nekako olakša davanja.
Kolinda se već davno spustila u Delnice, krećemo za njezinim autobusom, na drugi predizborni skup. Ovoga puta za 200 ljudi. Ona na pozornici, drži govor, a u kućici s gemištima stoje Dario Zetović (31) i Radovan Klaus (63), i govore gostima:
– Danas je besplatan čaj i kuhano vino!
Koliko je otišlo kuhanog vina?
– 20 litara...
Je li vam hladno stajati ovdje cijeli dan?
– Ma radimo mi, danas je oko nule, pa radimo i na -15 Celzijevih stupnjeva, nije nam hladno stajati tu na zimi. Radili bismo mi i na -20 stupnjeva, ali tada više nema ljudi, svi se sakriju u kućama – kaže Zetović.
Za koga ćete glasati?
– A glasat ćemo za onoga za koga smatramo da je najbolji. Ali, to nećemo reći. Iako, možeš sam zaključiti po našim plavim Kolindinim šuškavcima – smiju se.
Tko je sve bio u Delnicama od predsjednika?
– Bili su mnogi. I Sanader. OK, on nije bio predsjednik, bio je i Josipović. Sjećam se kako je došao u Crni Lug, i to helikopterom. Došao je na nogometno igralište, pogledao kada je bio ledolom i otišao. A nije se nešto poslije promijenilo na bolje... – govore dečki.
Pokraj njih, jedna umirovljenica
– Teško živim. Imam 1650 kuna penziju, sama sam. I meni trebaju cipele, nove. To mi treba. Snijeg će veliki brzo...
U dućanu pokraj trga u Delnicama gdje je Kolinda držala govor, prodavačica kaže:
– Ne, nisam se mijenjala za smjenu. Ne zanima me taj govor. Velim, i da sam slobodna, ne bih išla na skup.
Za koga ćete glasati? Za Milanovića, Škoru? Juričana?
– Ne znam. Zaista...
Dva jegera za gablec
Mijenjamo stranu i vraćamo se na predizborni put Zorana Milanovića. Dan poslije, u Zagorju, društvo s kojim dijeli mjesto u sivoj Škodi, u krapinskoj kavani Ilir reći će:
– Gdje god se pojavimo, on kupi češnjak. Prošli smo zaista mnogo mjesta, često bili na tržnicama, i on svaki put kupi – češnjak. Već se šalimo, pa ga pitamo “Zoki, pa što će ti toliko češnjaka?”, a on se smije i kaže: “Pa kako za što?! Pa protiv uroka!”
U Zagorju Milanović nije pronašao češnjak, već jeger. Kobasice.
– Kupio je dva jegera, negdje malo iznad kilograma – kaže Miljenko Grah (54), kod kojeg je bivši premijer obavio šoping za gablec.
– Zanimljivo mi je bilo popričati s njime, čak i zna gdje je moje mjesto, ja sam iz Zagorskih Sela, čak je znao i da imamo problema s cestom.
Je li vam drago da je Milanović vaš kupac?
– A vidi, meni je svaki kupac drag! Baš svaki. I Milan Bandić kod mene kupuje jeger... Ne radim razlike.
Među simpatizerima i Alojz Rožman (71), umirovljenik iz Špičkovine.
– Snimio sam fotku s gospodinom Milanovićem, pokazat ću je ponosno prijateljima, i svojima u Domu umirovljenika. Znate, ja sam već 21 godinu u SDP-u! – govori Alojz.
Je li vam zasmetalo kad se Milanović kao premijer šalio na račun vaše Špičkovine?
– Ma kakvi! Pa mi smo mu nakon toga napravili zabavu u mjestu, došao je u vatrogasni dom Špičkovina, pa tamo smo gemište točili, družili se... Znate, ja sam cijeli život putovao. Bio sam i u Sibiru godinu dana i šest mjeseci, a tada sam zamalo završio i u sibirskom zatvoru. Nisam znao jezik, nisam se dobro sporazumio s tamošnjom policijom, no brzo sam se s Rusima nekako sporazumio i izgladio problem. Zapravo, nije ni bio problem, ali krivo smo se shvatili. Radio sam u to doba plinovod s našom Hidroelektrom – priča Rožman.
Nastavljamo dalje za Milanovićem. Prema Svetom Križu Začretje. Nema skupova, druženje je s građanima. Pozdravi, kava.
Milanovićev vozač sjetio se i – kako su ga već u dva navrata u kampanji zaustavili. Zbog sumnje da prevozi migrante!
– Zoran je u automobilu, a iza smo mi u kombiju. I već u dva navrata, zaustavila nas je policija, misleći da švercamo migrante! Moraju raditi, provjeravati, ništa čudno, dečkima je to posao. Kad su policajci vidjeli da u kombiju nisu migranti, propustili su nas dalje. Dogodilo nam se to na autocesti za Rijeku i jučer kad smo prolazili kraj Donjeg Lapca – kaže vozač Milanovićeva kombija.
Društvo iz njegova auta kaže:
– U Slavonskom Brodu sreli smo čovjeka, prodavača bombona, koji je rekao: “Zorane, prije osam godina sreli smo se u Kastvu, bio sam u istoj ovoj jakni i rekao sam: “Vi ćete biti premijer. Tako je i bilo. A sad vam kažem: Vi ćete biti novi predsjednik.”
Hoće li biti?
– Uvjereni smo!
Milanović je u Svetom Križu Začretje obišao i tvornicu Prostoria. Mjesto koje izvozi 80 posto svojih proizvoda u inozemstvo, tvornicu kakve nam nužno trebaju kako bi zemlji poraslo gospodarstvo...
U obilasku, susreo se s djevojkama koje rade na odjelu – stolarije. U prašini, ručno obrađuju stolice.
– Glasat ću za Milanovića, a za kog drugog? – kaže Anita Hren (41).
– Članica sam SDP-a u Donjoj Stubici, već sam Zorana vidjela u nekoliko navrata i moram reći da se osjećam dobro u njegovu društvu. Pristupačan je. Ima moj glas – govori Anita.
Milanović je nastavio za Zabok. Pa za Čakovec. Kolinda je u to doba već odradila veliki skup u Rijeci pa nastavila dalje za Karlovac i dalje po Lijepoj Našoj.
Utrka između Kolinda-busa i sive Milanovićeve Škode traje i dalje. Dva kruga ostala su za “Veliku nagradu Hrvatske”, njezino sedmo izdanje. Tko će prvi do cilja, do rotora na Pantovčaku, teško je prognozirati. Ovo dvoje kandidata trenutačno su u prvom redu, oni vode kolonu. Stil je vožnje drukčiji, vidjeli smo ovih dana prateći ih po provinciji. Kolinda kampanju vodi u velikom stilu, no drži se na distanci – govoreći ljudima izdaleka. Dijeli kemijske. Milanovićev je pristup – direktan. Stane i razgovara, oči u oči. Bez velike pompe. Bez kemijskih za poklon. Cilj je oboma – isti. Vila Zagorje. Pantovčak 241. Pa da vidimo.
Milanovic je lijecina samo mulja i laze dok je bio premijer upropastio Hrvatsku isad misli da mu je narod zaboravio