Sudeći prema zadnjim tjednima godine na izmaku, Hrvatska u 2017. godinu ulazi spremna za možda i najveći šoping u svojoj povijesti. Bombastično je najavljena kupnja borbene eskadrile vojnih aviona.
Pri tome je najava nabavke još nekoliko vojnih helikoptera zvučala kao drugorazredna vijest. Već se naveliko razmišlja hoćemo li kupiti Fantome, Gripene ili neki treći svjetski poznati leteći ratni stroj. Niti to nije sve jer je najavljeno da država kreće i u otkup Ine koju smo ranije kao zdravu tvrtku prodali Mađarima.
Sada bi je, uz vjerojatno znatno veću cijenu i u znatno lošijem stanju, trebali kupiti i vratiti u hrvatske ruke. Uz sve to, po malo stidljivo i uz ne toliku medijsku pompu, najavljuje se i omogućavanja priznanja statusa hrvatskog branitelja i pripadnicima HVO-a. Riječju, 2017. godina bit će u znaku kupovine koja bi državi u budućnosti trebala dati jedan sasvim drugačiji izgled i značaj.
Kriza se i dalje, kao najbolja moguća izlika, među vladajućima spominje u razgovora sa sindikatima, radnicima, pravima iz radnoga odnosa, rastu mirovina… Ona je jedan od razloga i masovnoga iseljavanja iz Hrvatske.
Istodobno, kada se slušaju sve najave političara o kupovini, čini se da je ekonomska kriza daleko iza nas ili čak da možda nikada niti nismo s njom niti bili pogođeni. Ili je to ili nas vladajući još nisu izvijestili o pronalasku velikih količina nafte, plina, zlata, dijamanata ili nečega petoga na području Hrvatske čime bismo pokrili sve planirane troškove.
Kako, na žalost, od toga nema ništa, preostaje nam da se poslije svega zapravo zapitamo koliko su sve te najave ozbiljne i realne.
U svim tim predbožićnim željama vrha države ostaje nepoznato koliko će sve to koštati jer je svima jasno kako se tu radi o velikom novcu koji Hrvatska nema. Kada konačno saznamo i tu sitnicu, onda će preostati riješiti jedinu nejasnoću – kako osigurati toliki novac.
Svima je jasno kako se u svim ovim planovima ne radi o stotinama tisuća ili nekoliko milijuna kuna, koji bi također bili teški za osigurati u ovako nategnutom državnom proračunu, nego o milijardama kuna.
Ni predsjednica, ni premijer, a ni nitko od ministara u Vladi RH nije se još oglasio s planom kako osigurati tolika sredstva. Bilo bi zanimljivo saznati kome se planira uzeti da bi se i dio prosinačkih obećanja ostvario.
Hoće li se to uzeti od poljoprivrede koja je na izdisaju, gospodarstva koje je na koljenima ili pak braniteljske populacije koja kontinuirano ističe koliko su im prava i primanja srezani proteklih godina. Ako se iz nekoga razloga neće njima uzimati, onda možda postoji plan uzeti dio od turizma, uz pomoć kojega već niz godina država preživljava.
Ili je ipak i ovaj put u pripremi plan prema kojemu će sve to, na neki od već provjerenih načina, platiti sami građani koje ni ovaj put nitko ništa ne pita. Pri tome nije važno ni hoće li sve te naše dugove plaćati i unuci naše unučadi. Nije važna ni odgovornost političara, njihovi propali ili neostvareni planovi, neznanje i nerad.
>> Svi ponuđači vraćaju se u igru: Procjenjivat će se Gripen, FA-50, Rafale, Scorpion i F-16