Kome je Đapić trn u oku

Nema sumnje da je Anto Đapić učinio puno kako bi dokazao da pravaši nisu skup gromoglasnih crnokošuljaša koji i spavati idu s mišlju na poglavnika Antu Pavelića. Povukao je mnoge, za njegovo članstvo šokantne, a za njega osobno rizične poteze kako bi demonstrirao povijesnu pretvorbu tvrdog HSP-a u stranku moderne desnice koja se, puna samopouzdanja, nada članstvu u Europskoj pučkoj stranci.

Ulazak u društvo konzervativnih političkih stranaka ujedinjene i tranzicijske Europe, na simboličkoj razini, za HSP gotovo da bi imao značenje kakvo je za Hrvatsku, kao neželjeno dijete preustrojene Europe, svojedobno imalo međunarodno priznanje.

Strateški motiv transformacije HSP-a je od početka jasan jer ga Đapić nikad nije prikrivao. Vrijeme je za kapitaliziranje dugogodišnjeg oporbenog rada dolaskom na vlast jer beskrajno oporbenjaštvo kod članstva željnog utjecaja, konkretne odgovornosti, pa i moći, stvara frustracije, tumačio je šef pravaša. Pragmatičan kakav jest, Đapić je odmah dao do znanja kako za ostvarenje tog cilja u njegovoj glavi nema ideoloških zapreka jer HSP može nakon sljedećih parlamentarnih izbora koalirati na državnoj razini i s HDZ-om i sa SDP-om.

Otkako su Ivo Sanader i Ivica Račan sklopili Savez za Europu, politički je Rubikon prijeđen i svatko može koalirati sa svakim, govorio je Đapić, ulazeći prije nešto više od pola godine u eksperimentalno savezništvo sa SDP-om u Velikoj Gorici. Prije samo pola godina Đapić je i za Sanadera i za Račana bio zreo političar koji je uspješno demokratizirao stranku, ukinuo radikalizam i koketiranje s ustaštvom, ojačao je i uzdigao na vrh ljestvica popularnosti. Obojici je bio respektabilan saveznik kojeg bi u budućnosti rado imali uza se.

Danas, međutim, HDZ na HSP gleda poprijeko, a SDP poručuje da je državna koalicija s pravašima, kako stvari stoje, nemoguća jer je HSP trgovačka i nedemokratska stranka, koja je otišla potpuno udesno.  I tko je tu lud? Što je to izazvalo tako radikalan zaokret u stavovima prema HSP-u u samo šest mjeseci? Jesu li to slijepi odjednom progledali pa vidjeli da je u demokratskog političara transformirani Đapić, poput cara iz poznate Andersenove bajke, zapravo gol? Prije će biti da jakim igračima s obje strane političke scene ne odgovara (pre)jaki HSP. Jer, onaj tko je jak postavlja ambiciozne zahtjeve i ne želi biti samo broj koji nekome nedostaje da bi u matematičkoj demokraciji, pukim zbrajanjem postotaka, došao na vlast.

Sigurno je da Đapić ne želi biti pobočnik ni Račanu ni Sanaderu te da će sve učiniti kako bi HSP dočekao parlamentarne izbore potkraj iduće godine kao treća stranka po snazi. Samo tako, naime, HSP može biti partner u budućoj vladajućoj koaliciji, a ne beživotna štaka u Sanaderovoj ili Račanovoj ruci o koju će se oni od prigode do prigode osloniti. (Pre)jaki HSP je sigurno trn u oku i Sanaderu i Račanu jer ni HDZ ni SDP ne žele iskreno ravnopravne i snažne partnere koji im neće statirati u politici, nego će je s njima kreirati. Zbog toga su, a ne zbog političke principijelnosti, odapete silne strelice sa svih strana prema HSP-u.

Prigovori Đapiću da je nedemokrat, trgovac i krajnji desničar, kojima ga časte iz SDP-a, imali bi smisla da Račan nije koketirao s tim istim Đapićem i da, zbog testiranja mogućnosti buduće suradnje s pravašima na državnoj razini, nije prije samo pola godine ušao u velikogorički eksperiment s HSP-om.

Očito je da se sklonost prema Đapiću u kratkom razdoblju otopila i u HDZ-u i u SDP-u te da ga ni Sanader ni Račan zapravo ne žele. Problem im je samo to što nisu sigurni da će ga moći zaobići.