Predsjednički kandidat Milan Kujundžić poslao je priopćenje kojime reagira na sudjelovanje Ive Josipovića sredinom ove godine na energetskom forumu u Houstonu gdje je pozvao najveće svjetske naftne kompanije da se uključe u istraživanje i eksploataciju nafte i prirodnog plina u Hrvatskoj, izjavivši tom prilikom, kako su oprenijeli hrvatski mediji, da bi nalazišta nafte i plina u Jadranskom moru mogla "dramatično" pomoći izlasku Hrvatske iz dugogodišnje gospodarske krize.
"Koji mjesec kasnije, nakon što je Mirela Holy naznačila da će njena podrška Josipoviću na predstojećim predsjedničkim izborima ovisiti o tome hoće li on podržati naftne bušotine u Jadranu, predsjednik Josipović zaokreće za 180 stupnjeva, izjašnjavajući se protiv, objašnjavajući "da u Jadranu ionako nema nafte" u količinama koje bi bile isplative.
Postavlja se pitanje je li predsjednik lagao multinacionalim naftnim kompanijama i svjetskoj investicijskoj javnosti da nafte ima - ili danas laže Hrvatima da nafte nema?
Može li nakon takve izjave Predsjednika na odlasku ikome biti čudan podbačaj očekivanog interesa svjetskih naftnih kompanija na natječaju za istraživanje i eksploataciju nafte i prirodnog plina u Jadranu? Od 40-ak svjetskih energetskih tvrtki koje su prisustvovale otvaranju natječaja, ponude je na koncu poslalo njih samo 6. Je li to samo još jedna u nizu Josipovićevih izjava u kojima svoju zemlju predstavlja kao nepouzdanog partnera?
Podsjetimo, nedavno je u sličnom tonu dao intervju u Financial Timesu: možemo li naći još ijedan primjer gdje se predsjednik jedne države, čovjek koji bi trebao biti na čelu njene gospodarske diplomacije, obraća svjetskoj javnosti otvoreno optužujući svoju državu, optužujući Hrvatsku za antipoduzetničku atmosferu i opisujući je kao neozbiljnu državu u kojoj je nepoželjno ulagati? I to nije prvi put. Je li predsjednik time samo učvrstio poruku investitorima da su nepoželjni?
U isto vrijeme ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak neutemeljeno se razbacuje prognozama o velikim nalazištima nafte i prirodnog plina koje bi trebale Hrvatsku pretvoriti u novu Norvešku, odnosno velikog izvoznika nafte i plina, iako tek treba obaviti detaljna istraživanja koja bi to mogla potvrditi. Jasno je da u ovom trenutku Vrdoljak nema baš nikakvih argumenata za svoje tvrdnje, te da su one nedogovorna nagađanja ili dnevnopolitičke konstrukcije. On navodi da će to dovesti do snižavanja cijene goriva, iako, dakako, nije predstavio model eksploatacije tih novih nalazišta koji bi mogao donijeti takav rezultat.
Jasno je da Predsjednik RH na odlasku i ministar gospodarstva svaki prema svojim potrebama koriste temu nafte u predizborne svrhe, bez skrupula izmišljajući ili prefabricirajući činjenice prema svojoj osobnoj potrebi, odnosno, u prijevodu, varaju i - lažu hrvatskom narodu.
Ništa manju neodgovornost ne pokazuje ni predsjednik Vlade, koji, govoreći o aktualnom sporu s MOL-om uporno ponavlja kao zadanu "činjenicu" trenutačno stanje da hrvatska strana u ovom trenutku raspolaže sa 45 posto dionica INA-e, i dalje posve zanemarujući stvarnu činjenicu da postoji pravomoćna presuda prema kojoj je u drugom krugu privatizacije do promjene vlasničke strukture i upravljačkih prava došlo na temelju koruptivnog djelovanja te da se svi ugovori i transakcije proizišli iz takvih koruptivnih radnji djelovanja moraju trenutno proglasiti - ništavim!!!
Već kao posljedica toga, može se i mora se onemogućiti mađarskoj strani prodaja bilo kakvog kontrolnog paketa bilo kome, bez obzira jesu li to ruske ili neke druge kompanije, a izdaja je nacionalnih interesa ponavljati da se pri tome ništa ne može napraviti.
Što se tiče istraživanja i eksploatacije i u hrvatskom dijelu Jadrana, treba biti svjestan koliko je za nacionalnu energetsku sigurnost važno istraživanje i eksploatacija nalazišta ugljikovodika, da naši susjedi u Jadranu to rade već desetljećima, te da smo u zaštiti našeg mora pri tome u potpunosti ovisni o tome koliko oni poštuju ekološke norme. Do stvarne eksploatacije nafte i prirodnog plina, ako doista budu potvrđene isplative količine, proći će dovoljno vremena da se osigura primjena svih najstrožih ekoloških standarda.
Koliko su kratkovidne energetske politike posljednjih nekoliko hrvatskih vlada pokazuju i posljednje premijerove izjave iz kojih je jasno je da je Vlada već odustala od zakonom definiranih hrvatskih interesa, pa tako dolazimo u apsurdnu situacije kao prije neki dan kad je INA domaću naftu koju inače prerađuje u Sisku Ina htjela prodati rafineriji u ruskom vlasništvu u BiH!
A to me podsjeća na još apsurdniju situaciju sa zabranom eksploatacije šljunka iz hrvatskih rijeka, nakon koje smo prisiljeni uvoziti pijesak koji dolazi - sa suprotne obale te iste rijeke!", napisao je Milan Kujundžić.
>> 'Ne mogu vjerovati da je žena s takvim iskustvom mogla napraviti takav gaf'
Kujundzic rastura Josipovica. Jedva cekam da njih dvojicu u suceljavanju vidim.