Kome smeta skromni papa Franjo

U Crkvi se sve češće može čuti rogoborenje protiv pape Franje i načina na koji on vodi Katoličku crkvu. Među svećenicima, dakako. A ta gunđanja često dopru i do vjernika, pa su oni pomalo zbunjeni, jer je papa Franjo osvojio cijeli svijet već od prve minute svoga pontifikata i prosječnom vjerniku ili pak pukom promatraču doista se čudnim čini da novoga papu ne simpatiziraju svi istim simpatijama. Odnosno, da mu kao glavni grijeh ističu upravo njegovu skromnost i siromaštvo koje zagovara.

Kako bi se razumjelo papu Franju treba, zapravo, iščitavati ono što je on govorio kao kardinal Jorge Bergoglio, dok je bio nadbiskup u Buenos Airesu. Ovih je dana hrvatskoj javnosti u tome svjetlu predstavljena nova knjiga “Papa Franjo – o životu i vjeri”, u izdanju splitskog Verbuma, koja postaje još jedan od “ključeva” za razumijevanje ovoga pape i njegovih poteza.

Tako, primjerice, dok mu se zagovaranje skromnosti i siromaštva tumači tek na razini puke geste, zanimljivo je pročitati što mu je rekao jedan zidar prilikom jednog od svojih čestih obilazaka sirotinjskih četvrti u Buenos Airesu. “Ponosim se vama, jer kad sam dolazio ovamo autobusom s kolegama, vidio sam vas kako sjedite otraga, kao da ste naš. Rekao sam ljudima, ali nisu mi vjerovali”, rekao je ganut taj zidar, a ljudi su o Bergogliu često govorili: “Čini nam se kao da je jedan od nas.”

Zapitati se kada je netko, npr. kod nas u gradskom prijevozu, recimo u ZET-u, vidio nekog nadbiskupa ili biskupa, odmah bi se protumačilo malicioznim, bez obzira postavio to pitanje neki zidar ili novinar, premda je gola činjenica da crkvene elite i njihovi pripadnici nisu “jedni od nas”. Mogu se mjeriti s ostalim društvenim elitama, političkim, gospodarskim i inim, ali ih u tramvaju ili gradskom autobusu nećete ugledati, jer se u njima ne može ogledati moć i nedodirljivost, koju upravo papa Franjo svojim primjerom osuđuje kao posve neprimjerenu i nepotrebnu Crkvi. Stoga je i na meti objeda i kleveta, jer je cijelim svojim životom posve odudarao od spomenutih elita.

Knjiga “Papa Franjo – o životu i vjeri” donosi i važan odgovor na pitanje mnogih zašto je upravo i kako Bergoglio postao nasljednikom Benedikta XVI., a kroz to se da jasnije nazrijeti i Benediktovo odreknuće od papinske službe, koje je šokiralo Crkvu. Naime, vatikanist Vittorio Messori piše kako je upravo Bergoglio bio najjači protukandidat Ratzingeru u ondašnjim konklavama, ali je svim svojim zagovornicima rekao da glasove namijenjene njemu prepuste Ratzingeru jer je on bio “teološki um”, koji će najbolje nastaviti kontinuitet Ivana Pavla II.

Nakon što je Benedikt XVI. vidio da će se Crkva moći reformirati isključivo tako da padnu crkvene “elite”, koje je pak nemoguće tek tako razvlastiti, odlučio je “srušiti” sebe kako bi pale i grešne crkvene strukture, znajući očito tko će ga naslijediti na kormilu Crkve. Odnosno, koga će među sobom izabrati kardinali kako bi – uzevši ime sv. Franje Asiškoga – popravio Crkvu. U kojoj ti popravci očito mnoge nerviraju, pa su čak i skromnoga Franju odlučili sotonizirati, usprkos jasnim evanđeoskim porukama, koje on tako gorljivo i autentično širi, budeći nadu i vjeru i kod onih koji su se odavno pomirili da je sve ugaslo.