Nakon što je utvrđena veza Mladića i Beograda, Hrvatska mora Vučića natjerati na uzmak

Šakalova ćud nije izdržala: ratovao je do posljednjeg  daha, ovoga puta sa sucem Alphonsom Orijem, vičući, mašući rukama, praveći od sudnice cirkus. No, Nizozemac - koji se zamjerio Hrvatima kada je generalima Gotovini i Markaču prvostupanjskom presudom odrezao dugogodišnje zatvorske kazne - nije se dao impresionirati.

Ratko Mladić kriv je za genocid u Srebrenici i najstrašnije zločine, čija je lista zastrašujuća, a uključuje i sudjelovanje u udruženim zločinačkim pothvatima, progon, istrebljenje, ubojstvo, deportacije, nehumano djelo premještanja, teroriziranje, napade na civile i uzimanje talaca. Bivši zapovjednik vojske bosanskih Srba osuđen je na doživotnu robiju, pa ostaje gorak okus što obitelji žrtava Škabrnje iz ovog procesa nisu izvukle ni najmanju, možda tek moralnu zadovoljštinu, a prilično je nelagodan i osjećaj da zbog Mladićeve poodmakle dobi pravda neće stići naplatiti svoj dug. Premda nije optužen za ratne zločine u Hrvatskoj, više je razloga za zadovoljstvo ovakvim raspletom, iščekivanim duge 22 godine.

Nakon što je Haaški sud lani osudio Radovana Karadžića na 40 godina zatvora, a sada i Mladića, posve je nedvojbeno utvrđena veza bosanskih Srba s vojnim i političkim vrhom u Beogradu. Tijekom izricanja presude, u dijelu koji se dotiče sveobuhvatnog udruženog zločinačkog pothvata, naime, čulo se i to kako je Mladić bio “u izravnom kontaktu s članovima vodstva Srbije i članovima glavnog stožera vojske SR Jugoslavije kako bi osigurao da se zadovolje vojne potrebe VRS”, pa će biti iznimno zanimljivo vidjeti kako će to kapitalizirati hrvatska politika te hoće li iznaći načina da naposljetku isprovocira konačnu katarzu u srpskom društvu i natjera Aleksandra Vučića na uzmak.

U konačnici, nikoga ne bi trebalo čuditi što je Mladić tijekom izricanja presude kukavički pobjegao iz sudnice.

Da je ikada imao mrvu vojničke časti sudu bi se predao sam, nakon što je njegova kći Ana, neusporedivo bolja verzija svoga oca, digla ruku na sebe jer nije mogla živjeti s mišlju da joj venama teče krv ratnog zločinca. A takvu je kvalifikaciju naposljetku izrekao i Međunarodni sud pravde.