Kad su četiri mlade sove ušare precijenile da su im krila dovoljno jaka da uzlete, ne znajući da neće imati dovoljno snage za povratak u visoko roditeljsko gnijezdo, postale su briga Luane i Marijana Komlinovića i njihove kćeri Ive.
– U tri dana “sletjele” su četiri hrabre, ali nejake sovice. Odmah smo ih smjestili u praznu “Konobu kod vesele pure”, prolistali literaturu i pretražili internet, propitali znance i brzo postali zamjenski roditelji. Jednom na dan hranimo ih sirovim iznutricama, kostima i mesom peradi pomiješanim s perjem, a kao poslasticu dobivaju miševe. Sve četiri izvrsno napreduju. Očito im paše “domaća” hrana i čekamo da samostalno polete u slobodu svojim uznemirenim roditeljima u granama breze u našem dvorištu – kaže bračni par Komlinović.
– Da bismo ih raspoznali i radi “evidencije”, nazvali smo ih Ušo, Uša, Uška i Uško, iako ne znamo kojeg su spola. Stalno su jedna uz drugu, sa sve jačim perjem, izrazito narančastih zjenica, mirne i tihe, ali halapljive u gutanju mesa – dodaje Iva. Kod Komlinovića u Slatinskoj ulici u Petrinji odrasli par sova ušara doselio se koncem zime, potjeravši iz već gotovoga gnijezda starosjedilačku svraku.
– Naši šarplaninci Tyson i Raf postali su najveći zaštitnici sova. Odmah su razumjeli kada im je tata naredio da ih ne diraju. Samo obilaze i gledaju njihov prostor, ne uzbuđuju ih ni niski letovi odrasle sovice koja oblijeće i komunicira sa svojim mladuncima – kaže Iva.
– Ostavit ćemo im otvorena vrata da Ušo, Uša, Uška i Uško sami odluče kada će u slobodu – zaključili su Luana, Iva i Marijan Komlinović.
Jako dobro.