Više od 13 mjeseci nakon izbora Bosna i Hercegovina konačno je na pragu formiranja državne vlasti. Uz očito posredovanje američkog i nekolicine drugih zapadnih veleposlanstava, unutar Predsjedništva BiH postignut je kompromis o imenovanju Zorana Tegeltije (58) iz Dodikova SNSD-a za predsjedatelja Vijeća ministara BiH.
Javna Vučićeva čestitka
Toj dugo očekivanoj odluci Predsjedništva BiH prethodio je politički dogovor, odnosno odluka da Bosna i Hercegovina u sjedište NATO-a, preko svoje stalne misije u ovoj alijansi, pošalje Program reformi, a ne Nacionalni godišnji plan (ANP), koji je dugo bio predmetom sporenja bošnjačke i srpske strane. Program reformi zapravo sadrži mjere koje BiH planira poduzeti, a koje su bile predviđene i predloženim ANP-om. Prema potpisanoj odluci, ovaj dokument bit će proslijeđen NATO-u u roku od jednog dana nakon što Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH potvrdi imenovanje predsjedatelja i ministara Vijeća ministara BiH.
Cijeli proces imenovanja bi mogao biti završen relativno brzo jer su tri nacionalne stranke koje su pobijedile na izborima u listopadu prošle godine još ranije dogovorile raspodjelu resora. Sve je zapelo zbog ANP-a i nastavka približavanja NATO-u, na što čelnik SNSD-a Milorad Dodik nije želio pristati. Bošnjačka strana je pak slanjem ANP-a u Bruxelles uvjetovala potporu Tegeltiji kao mandataru.
Da bi jučer moglo doći do deblokade uspostave vlasti, moglo se zaključiti već po iznenadnom susretu članova Predsjedništva BiH s veleposlanicima SAD-a, Italije, Francuske, Ujedinjenog Kraljevstva i Njemačke te voditeljem misije i posebnim predstavnikom EU u BiH i to samo sat prije nego će javnost biti informirana da je politički dogovor postignut. Utjecajne zapadne zemlje i EU od početka su uključeni u proces uspostave vlasti pa je njihov angažman na pronalaženju kompromisa potpuno očekivan.
Konačan dogovor i deblokadu uspostave državne vlasti predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović najavio je još prije tjedan dana i od tada konstantno ponavljao u javnim istupima da je rješenje na pomolu. Ako ne dođe do novih komplikacija i političkih igara, uspostava državne vlasti bit će snažan poticaj reformama i boljem radu državnog parlamenta, ali i provedbi reformi, uključujući izmjene Izbornog zakona, što je za bh. Hrvate ključno pitanje. Kompromisni sporazum za izlazak iz krize svi različito tumače. Bošnjačka oporba optužuje Bakira Izetbegovića i Željka Komšića da su popustili Dodiku odustajući od ANP-a, dok srpska oporba tvrdi da je Dodik “izdao Republiku Srpsku” i potpisao pristup BiH NATO-u. Ipak, jasno je kako je u pitanju kompromis u kome su svi morali pomalo popustiti. Zanimljivo je da su izravnu i snažnu potporu sporazumu dali Turska i Srbija, vrlo utjecajne države u BiH. Dodik je čak odmah nakon postizanja sporazuma otputovao u Beograd, gdje mu je Aleksandar Vučić javno čestitao.
Kriza nije potpuno riješena
Izgledno formiranje Vijeća ministara ipak ne znači i potpuni izlazak BiH iz političke i institucionalne krize. Naime, tri naroda i njihovi politički predstavnici imaju suprotstavljene stavove o brojnim pitanjima važnim za budućnost BiH. Osim toga, čeka se i na uspostavu vlasti u Federaciji BiH, o čemu se moraju dogovoriti HDZ i SDA, kao politički predstavnici Hrvata i Bošnjaka. To pitanje u izravnoj je u vezi s promjenom Izbornog zakona BiH, a dvije stranke su nakon mjeseci hladnog rata tek nedavno otvorile dijalog i nagovijestile mogućnost rješenja ovog važnog pitanja.
Što se tiče novog Vijeća ministara, ključna novina je ulazak Dodikova SNSD-a umjesto SDS-a i PDP-a kao srpskih predstavnika. SDA i HDZ zadržavaju dosadašnji broj mjesta, uz očekivanja da obje stranke neke od pozicija ustupe svojim koalicijskim partnerima. U slučaju HDZ-a do su stranke okupljene oko Hrvatskog narodnog sabora, a kod SDA to su SBB Fahrudina Radončića i DF Željka Komšića.
Sa NATOM se mora suradjivati na Balkanu posto ta vojna alijansa stiti interese i granice gotovo svih evropskih drzava i sigurno nece dozvoliti da na podrucju Balkana neka drzava sklopi vojnu alijansu sa nekom drugom velikom silom ili grupom neevropskih drzava.NATO isto tako mora uvaziti stavove Srbije i Republike Srpske da ne pristupe toj vojnoj alijansi zbog nedavne istorije. U gradjanskom ratu u BiH NATO je intervenisao protiv bosanskih Srba a isto tako je bombardovao Srbiju i ratovao protiv nje bez odobrenja UN sa ciljem oduzimanja dijela njene drzavne teritorije . Hrvatska i Turska ( koje zapovjedaju Hrvatima Bosne i Bosnjacima i zele BiH u NATO-u) su clanice NATO i to vlasti republike srpske moraju znati. Dakle kompromis o NATO mora da se nadje. Uostalom Austrija i Svicarska koje su u Evropi sigurno nikada nece pristupiti NATO savezu i to svi u NATO savezu dobro znaju.