Ako se može suditi prema referendumskom pitanju u emisiji "Nedjeljom u 2" Aleksandra Stankovića koje je glasilo "Može li Željko Komšić poboljšati položaj Hrvata u BiH?", više od dvije trećine gledatelja te emisije u Hrvatskoj je dalo potvrdan odgovor, onda se može zaključiti da u Hrvatskoj naši sunarodnjaci imaju više vjere u novog člana Predsjedništva BiH od onih koji su u državi te su mu na izborima dali manje glasova nego gledatelji.
Taj detalj, koji sigurno nije reprezentativni uzorak jer je riječ samo o gledateljima jedne emisije, daje nam za pravo da kažemo kako Hrvati u Hrvatskoj još ne razumiju položaj i odnose sunarodnjaka u Bosni i Hercegovini. U toj emisiji Željko Komšić je, komentirajući rezultate referendmskog pitanja, rekao kako mu to neće biti teško ostvariti jer oni koji su se prije njega brinuli o položaju Hrvata u BiH, u vezi s tim nisu ništa napravili.
Kada malo bolje pogledamo stanje u kojemu su bosanskohercegovački Hrvati, onda svakako treba priznati da je Ž. Komšić dijelom u pravu. Da su njegovi prethodnici bili uspješniji, sigurno da nakon izbora ne bi pričali o Željku Komšiću kao hrvatskom predstavniku u Predsjedništvu BiH kojega su izabrali Bošnjaci.
Zašto je to tako? Čini mi se samo zbog toga što nitko u 15 godina, otkako su provedeni prvi višestranački izbori u BiH, nije definirao realne nacionalne interese bosanskohercegovačkih Hrvata. To ne može učiniti jedna stranka ili interesna skupina, nego mora biti rezultat rasprave političkog i intelektualnog šarenila među Hrvatima i svim drugim narodima. Tek kada je definiran cilj, a u ovom slučaju to je nacionalni interes Hrvata, onda možemo mjeriti bori li se i koliko netko za to.
Volio bih da nas novi član Predsjedništva BiH opovrgne svojim postupcima. Međutim, pitanje je kako će se boriti za nacionalne interese Hrvata ako odluče da je to treći entitet, a program je njegove stranke ponajprije protiv toga.