Usluge od općeg interesa, poznatije u široj javnosti kao javne usluge, iznimno su važne u ljudskoj svakodnevnici. Neovisno o tomu koji sektor zahvaćaju, odnosno u kojoj mjeri su privatizirane, javne usluge neophodne su za normalno funkcioniranje i život građana, poslovanje poduzetnika, djelovanje državnih institucija.
Imajući na umu raznolikost nacionalnih potreba, čini se logičnim da upravo države članice EU imaju značajnu diskreciju u području uređenja organizacije pružanja i financiranja ovih usluga. To pak znači, kako su države članice EU slobodne urediti pružanje i financiranje javnih usluga na svom području. Osim toga, države članice EU ovlaštene su same definirati koja bi se usluga, zbog svoje specifične naravi i zaštite javnog interesa, trebala smatrati javnom uslugom.
Kao primjer javnih usluga mogu se navesti komunalne usluge. U komunalne usluge spadaju, primjerice, usluge odlaganja komunalnog otpada, usluge javnog prijevoza, usluge održavanja groblja i krematorija, usluge održavanja javne rasvjete, usluge čistoće, te mnoge druge.
Ono što bi se uopćeno moglo reći za komunalne usluge jeste kako one, uglavnom, imaju lokalnu komponentu. Ovakav zaključak može se izvući, ukoliko se promatra otvaranje tržišta javnih usluga, odnosno njihova privatizacija i liberalizacija na unutarnjem tržištu EU.
Naime, kao i u području drugih javnih usluga, države članice EU imaju značajnu slobodu prilikom uređenja redovitog i kontinuiranog pružanja komunalnih usluga. U tom smislu mogu biti, na određeni način, „zatvorene“ za poduzetnike iz te države članice, ali i za poduzetnike iz drugih država članica EU. Primjerice, dodjelom posebnih i isključivih prava određenom poduzetniku na sakupljanje, odnosno odlaganje i obradu otpada, dodjeljuje se prednost takvom poduzetniku, u odnosu na sve druge koji žele pružati takvu vrstu usluga. Pri tomu, ukoliko je zainteresirani poduzetnik iz druge države članice EU, pritisak na otvaranje tržišta komunalnih usluga mogao bi biti veći, obzirom da se takav slučaj neće procjenjivati samo u nacionalnim okvirima, već i na razini EU.
Riječ je, naime, o tomu da u ovakvom slučaju može postojati negativan utjecaj na trgovinu među državama članicama. Osim toga, odredbe koje jamče slobodno kretanje robe, kapitala, odnosno slobodno pružanje usluga, ali i poslovni nastan, mogu biti povrijeđene na ovaj način.
Jednako tako, dodjela prednosti domaćem poduzetniku u pružanju komunalnih usluga, može značiti povredu pravila učinkovitog tržišnog natjecanja na tržištu država članica EU.
Tada javne usluge, koje su prvotno bile „lokalne“ naravi, postaju ne samo predmet ocjene na nacionalnoj razini te države, već se analiziraju i na EU razini. Uz analize Europske komisije (primjerice kod sumnje na postojanje nedopuštenih potpora), tu je i Sud Europske unije.
Ovo je iznimno važno, obzirom da određena općina ili grad koji organiziraju pružanje i financiranje komunalnih usluga, moraju biti spremni objasniti zašto upravo dodjelom posebnih prava, odnosno dodjelom financijskih sredstava (ili na neki drugi način) treba štititi javni interes. Na pitanje komu ovakva objašnjenja treba ponuditi, odgovor bi bio – domaćim i inozemnim poduzetnicima, koji žele pružati takvu vrstu usluga.
Zaštita javnog interesa nije u sukobu s liberalizacijom tržišta komunalnih usluga, kao javnih usluga. Osim toga, privatizacijom poduzetnika, koji su prije bili u rukama gradova, ili država ne mora se nužno doprinjeti poboljšanju kvalitete usluga, osiguranju bolje cijene, ili dostupnosti komunalnih usluga svima. Iznimke od primjene pravila koja vrijede na tržištu dopuštena su samo pod strogo određenim uvjetima. U tom smislu, i poduzetnici koji su, primjerice, u rukama gradova, ukoliko pružaju komunalne usluge pod određenim uvjetima, trebaju biti podvrgnuti pravilima tržišta. Pojednostavljeno, komunalno poduzeće koje je u rukama, primjerice grada, mora poštovati otvorene i konkurentne natječajne postupke javne nabave. Jednako tako, mora poštovati tržišne slobode i natjecanje, te biti u ravnopravnom položaju sa svojim takmacima na tržištu komunalnih usluga. Otklon od primjene pravila treba biti iznimno mali i uvijek služiti samo zaštiti javnog interesa korisnika.