Više tržišta, manje države, reforme uz žestoku borbu protiv korupcije - završne su riječi kineskog premijera Li Keqianga, prilikom zatvaranja 11-dnevnog zasjedanja Narodnog kongresa proteklog vikenda. Li je poručio da moćne interesne skupine u zemlji imaju sve više razloga za zabrinutost i da će sve učiniti da se ostvari "kineski san".
I dok kineski vođe najavljuju reforme za još jaču Kinu na Zapadu smatraju da je završni čin komunističke vladavine u Kini upravo počeo! Napisao je to prije deset dana vodeći svjetski sinolog, prof. dr. David Shambaugh u eseju objavljenom u Wall Street Journalu i započeo raspravu o stabilnosti jednog od tek nekoliko preostalih komunističkih režima na svijetu, stabilnosti najbrojnije zemlje u kojoj je sve veliko i sve traje dugo, za koju vrijede drugačija pravila nego za druge.
Četiri signala kolapsa
Pa tako glasi i šala: neće komunizam u Kini dugo trajati, možda samo stoljeće-dva. Shambaugh je svoju znanstvenu karijeru praktički posvetio Kini, profesor je međunarodnih odnosa i direktor programa kineske politike na Sveučilištu Georgea Washingtona, predavao je i na Sveučilištu u Londonu, autor je brojnih knjiga o Kini i Aziji, a često komentira međunarodnu politiku u brojnim novinama. Dakle, ako autoritet poput Shambaugha kaže da je kineski komunistički režim blizu svoga sloma, zanimljivo je vidjeti što se zapravo događa u Kini, koja je i dalje zapravo jako udaljena od ostatka svijeta.
Ono u što nijedan autoritarni režim nikad nije posve siguran jest što građani zapravo misle, što vrije ispod površinske poslušnosti režimu. A kineski predsjednik Xi Jinping, koji je vlast preuzeo u redovitoj smjeni svakih deset godina, najviše se boji da on ne bude kineski Mihail Gorbačov, pa kineski komunisti po zadatku moraju gledati dokumentarnu seriju o propasti Sovjetskog Saveza u kojoj se manje govori o tome što je bilo trulo u sovjetskom sustavu, a više o slabostima i mekoći posljednjeg vođe Gorbačova. Zato Xi provodi potpuno drugačiju politiku, umjesto glasnosti i perestrojke uvodi represiju, a zapadne vrijednosti poput ustavne demokracije, civilnog društva, slobode medija i neoliberalne ekonomije nastoji potpuno zaustaviti na granicama Kine.
Politička represija počela je još 2009., i prije nego je Xi preuzeo vlast od Hu Jintaoa 15. studenoga 2012. "Na meti su tisak, društvene mreže, film, umjetnost i književnost, religijske grupe, internet, intelektualci, Tibetanci i Ujguri, disidenti, odvjetnici, nevladine udruge, studenti i udžbenici", piše Shambaugh.
Dodaje kako je 2013. centralni komitet poslao drakonsku naredbu poznatu kao "Dokument broj 9" kroz partijsku hijerarhiju, prema kojoj valja prognati sve što nalikuje na podršku univerzalnim vrijednostima Zapada. Samouvjerenija vlast ne bi uvodila tako drakonske mjere, to je simptom nesigurnosti i zabrinutosti vodstva Partije, ocjenjuje autor. Osim na širenju represije, Shambaugh svoju najavu sloma komunizma koji je razvio neobičnu verziju kapitalističke ekonomije temelji na još četiri recentne pojave. Prva je to što su ekonomske elite već jednom nogom izvan zemlje, svi su spremni na bijeg.
Šangajski istraživački institut Hurun otkrio je 2014. da je 64 posto najbogatijih Kineza, 393 milijardera koja su ispitali, već emigriralo ili je na putu da to učini. Gotovo svi bogataši šalju djecu na studij izvan Kine, a ovih dana otkriven je i veliki biznis s rađanjem: tisuće kineskih žena dolaze u SAD roditi i vraćaju se kući s djecom, državljanima SAD-a! U Americi bogati Kinezi kupuju nekretnine ne pitajući za cijenu pa je smještaj osiguran u slučaju da profesor Shambaugh ima pravo, u slučaju sloma komunizma i egzodusa najbogatijih koji je možda već i počeo.
Nema govora o propasti
Treći signal mogućeg kolapsa jest neraspoloženje komunističkih vlastodržaca koje je autor osjetio sudjelujući na njihovim stranačkim skupovima. Jedan takav skup, "Kineski san" koji je inicirao osobno predsjednik Xi, održan je lani, sudionici su se uredno pretvarali da sudjeluju u zatupljujućim cjelodnevnim partijskim programima, ali izrazi lica i govor tijela govorili su da se smrtno dosađuju i da ne vjeruju partijskim parolama, piše Shambaugh koji je na konferenciji o kineskom snu bio jedan od nekolicine stranaca. Shambaugh je i u prosincu bio na konferenciji u kineskom Kumrovcu, u partijskoj školi, i iznenadio se kad je vidio da se jako slabo ili nikako prodaje pamflet koji je osobno napisao predsjednik Xi, naputak koji je partijce trebao poučiti kako raditi s masama. Ako su partijski vođe izgubili vjeru u pokret i polet, korupcija cvate bolje nego ikad, unatoč žestokoj kampanji koju provodi Xi, a koja se čini selektivnom.
Najavu propasti režima u Kini već je na nož dočekao Tyler Cowen, utjecajni ekonomist, koji tvrdi da nema ni govora o propasti, zato što su u Kini već provedeni pučevi, ali je Partija ostala na vlasti, ekonomija je snažna, Partija popularna.
>>Cilj je na krilima crvenog zmaja smanjiti jaz između zapadne i istočne Europe
>>Dok Rusija zbog nafte tone, ruke trljaju SAD, Japan, Kina i Europa
Kinezi su izuzetno pametan i miroljubiv narod, i svi bi se trebali ugledati na njih. Ideologije su mrtve, Kinezi gledaju sebe, cuvaju svoju zemlju od unutarnjih i vanjskih uzdrmaca, a sve ostalo svi mogu raditi sta ih volja, Poslovati kako ih volja, svatko moze doci i izici iz zemlje i poslovati s kim ga volja, i domace stanovnistvo i stranci. I takvu politiku bi svi trebali imati u svojim zemljima. Cuvati svoju zemlju od konflikta i ratova, a sve ostalo nek se dokaze tko je bolji i uspjesniji na trzistu.