Konferencija Znanost susreće regije: “Skrivene među nama - Jednoroditeljske obitelji“, koja je održana početkom travnja u Almeria centru u Zagrebu i online putem platforme Microsoft Teams, izazvala je veliku pozornost sudionika i zainteresirane javnosti.
Održavanje Konferencije podržao je i financirao Zajednički istraživački centar/ Joint Research Centre, služba Europske komisije za znanost i znanje iz Bruxellesa, a konferencija je bila usmjerena na izradu Socijalnog plana Grada Zagreba za iduće trogodišnje razdoblje, posebice na kreiranje budućih mjera gradske politike prema jednoroditeljskim obiteljima pogođenim krizom izazvanom pandemijom COVID-19, pri čemu je istaknuta važnost suradnje Grada Zagreba i akademske zajednice, kao i drugih stručnjaka u cilju zajedničke izrade analize potreba te prijedloga mjera i aktivnosti usmjerenih jednoroditeljskim obiteljima.
Na Konferenciji su sudjelovali predstavnici JRC-a iz Bruxellesa, upravnih tijela Grada Zagreba, zastupnika Gradske skupštine Grada Zagreba, predstavnici akademske zajednice, ustanova, organizacija civilnog društva i drugih nositelja socijalne politike Grada Zagreba, kao i predstavnici drugih lokalnih zajednica. O temi konferenciji te planovima Grada Zagreba ragovaramo s v.d. pročelnice Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom dr.sc. Romanom Galić.
Početkom travnja održana je konferencija Znanost susreće regije: “Skrivene među nama - Jednoroditeljske obitelji“, koja je izazvala je veliku pozornost sudionika, medija i zainteresirane javnosti. Kakvi su Vaši dojmovi s konferencije?
Iako su očekivanja uvijek velika, jer to vas tjera da budete bolji, mislim kako je ova konferencija iznenadila i nas same, organizatore. Jako smo zadovoljni konferencijom, izlaganjima, raspravom, kao i odazivom stručnjaka, medija i javnosti općenito.
To u suštini pokazuje da je pogođena tema o kojoj smo progovorili, te da jednoroditeljske obitelji zaslužuju ne samo više medijskog prostora, nego i prostora u javnim politikama koje se donose.
Konferencija je, među ostalim, bila usmjerena na izradu Socijalnog plana Grada Zagreba za iduće trogodišnje razdoblje, posebice na kreiranje budućih mjera gradske politike prema jednoroditeljskim obiteljima pogođenim krizom izazvanom pandemijom COVID-19. U kojoj je fazi izrada Socijalnog plana i kako ste zadovoljni napretkom?
Grad Zagreb ima iskustva u donošenju strateških dokumenata, socijalnih programa, pa i Socijalnog plana, koji je naša zakonska obveza sukladno Zakonu o socijalnoj skrbi. Naime, ovo je drugi Socijalni plan koji se donosi i mogu reći da smo u začetku donošenja istog, trenutno u fazi mapiranja pružatelja socijalnih usluga, te su nam ovakva iskustva, konferencije i različita pogledi na probleme i osobe u riziku itekako korisna i važna. Prvenstveno mislim na iskustva i spoznaje akademske zajednice, ustanova, organizacija civilnog društva, pa i samih korisnika. O zadovoljstvu, a vezano za izradu Socijalnog plana, mogu tek nakon završetka.
Istaknuta je i važnost suradnje Grada Zagreba i akademske zajednice, kao i drugih stručnjaka u cilju zajedničke izrade analize potreba te prijedloga mjera i aktivnosti usmjerenih jednoroditeljskim obiteljima. Koje su to mjere i aktivnosti koje planirate poduzeti?
Kad govorimo o, posebice osobama u riziku, sugrađanima koji su u potrebi i kojima je pomoć zajednice nužna kako bi zadovoljili pa i one najosnovnije potrebe, istaknula bih kontinuiranu i jako dobru suradnju sa socijalnim partnerima. Osim organizacija civilnog društva i ustanova socijalne skrbi nezaobilazni partner je i akademska zajednica, koja nam je svojevrsni i korektiv, ali i putokaz kojim smjerom trebamo ići.
Konferencija je donijela važne zaključke na kojima možemo temeljiti mjere i aktivnosti buduće gradske socijalne politike prema jednoroditeljskim obiteljima. Neki od njih su razvoj većeg broja kvalitetnih i dostupnih socijalnih usluga koje moraju omogućiti pomirenje roditeljske i radne uloge kao i jačanje kapaciteta predškolskih i školskih ustanova.
No, ono što je posebno važno i što je bilo više puta apostrofirano je uvažavanje korisničke perspektive. Na samoj konferenciji istaknuto je da se radi o heterogenoj skupini i da joj kao takvoj treba pristupiti. O potrebama najbolje govore oni koji se sa njima susreću, dakle sami korisnici.
Iako ih je, a i prema podacima iznesenim na konferenciji, svakim danom sve više, čini se da je još uvijek prisutna određena stigma oko takvih obitelji te da se majke ili očevi često srame potražiti pomoć. Koje se mjere i akcije poduzimaju da bi se to promijenilo te kome se jednoroditeljske obitelji mogu obratiti ako im je potrebna pomoć?
Statistički podaci pokazuju upravo to, da je sve veći udio jednoroditeljskih obitelji. Tako je u RH u 2001. bilo 15,16%, jednoroditeljskih, a u 2011. 17% dok je taj broj u Gradu Zagrebu 2001. 17,6%, a 2011. 19,6%, Tu ističem i podatak za Grad Zagreb, prema kojem je udio jednoroditeljskih obitelji u ukupnom broju obitelji s djecom 27,3%. U posljednja tri desetljeća bilježi se stalno povećanje broja jednoroditeljskih obitelji, te je prema višegodišnjim podacima Državnog zvoda za statistiku, svakih 10 godina broj jednoroditeljskih obitelji porastao u prosjeku za 18 807 obitelji.
Nažalost podatke za 2021., od posljednjeg popisa stanovništva još nemamo, ali s obzirom na sve ove dosadašnje podatke, za očekivati je da se udio jednoroditeljskih obitelji povećava.
Činjenica je, a što su pokazala mnoga istraživanja, kako je odnos i stav društva prema jednoroditeljskim obiteljima često različit, ovisan o samom uzroku jednoroditeljstva. Tako stavovi ovise o tome jesu li jednoroditeljske obitelji nastale razvodom, smrću, izvanbračnim rođenjem. Pokazalo se da društvo ima najpovoljnije stavove prema udovičkim obiteljima, pa rastavljenim, a najnegativnije prema nikada vjenčanim roditeljima.
Kako se struktura obitelji mijenja, kako raste udio jednoroditeljskih tako se i stavovi društva mijenjaju, te su one s vremenom postale prihvaćenije. Treba više o njima govoriti, približiti ih građanima, isticati procese koji su za dobrobit djece, te prihvaćati promjene.
Bez obzira da li se radi o jednoroditeljskim ili dvoroditeljskim obiteljima, ili pak samcima, mislim da su Centar za socijalnu skrb i Gradski ured za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom prve instance kojima se osobe mogu obratiti. Ako ove institucije nisu te koje mogu pomoći (ovisno o potrebama), sigurna sam da će kolegice i kolege znati usmjeriti na prave adrese.
I Vi ste doktorica znanosti, koliko smatrate da je važna suradnja institucija s akademskog zajednicom te postoji li ona ili može li se i kako unaprijediti?
Moja doktorska disertacija bila je usmjerena upravo jednoroditeljskim obiteljima, na temu: „Kvaliteta života i psihosocijalna dobrobit majki u jednoroditeljskim obiteljima“, tako da sam i sama spojila ovu akademsku stranu, sa onom praktičara i donositelja odluka. Bez čvrste i dobre suradnje, umrežavanja, te međusobnog uvažavanja, nema napretka, nema dobrih strateških dokumenata, koji su onda temelj i podloga za kvalitetne usluge, pomoći ili intervencije. Suradnja Grada Zagreba i akademske zajednice, govorim prvenstveno iz područja koje mi je najbliže, a to je socijalna politika, godinama je jako dobra.
Može li se unaprijediti, apsolutno da. Uvijek može bolje i više. Kako? Da češće uvažavamo prijedloge koji dolaze iz akademske zajednice, i da ih uključujemo tamo gdje još nismo.
Prema rezultatima istraživanja koje ste proveli i prezentirali na konferenciji, stopa rizika od siromaštva u RH najviša je u kućanstvima koja čine jedan roditelj s uzdržavanom djecom, čak više od 30 posto, što je vrlo alarmantan podatak. Koje mjere treba na institucionalnim razinama poduzeti da se to promijeni te jesu li neke aktivnosti u tom smjeru već učinjene?
Istraživanje koje sam provela sa suradnicima, u 10 zagrebačkih osnovnih škola na uzorku od 722 majke koje imaju barem jedno dijete koje pohađa od petog do osmog razreda, pokazalo je da majke iz jednoroditeljskih obitelji imaju značajno lošije riješeno stambeno pitanje, nižu materijalnu priuštivost, češće se suočavaju sa ekonomskim teškoćama, niža mjesečna primanja i svoj materijalni status kao i kvalitetu života procjenjuju nižom od majki iz dvoroditeljskih obitelji.
Državni zavod za statistiku svake godine objavljuje niz statističkih podataka, pa tako i o kategorijama stanovništva koji su najugroženiji ili u najvećem riziku od siromaštva i socijalne isključenosti. Podaci za 2021. govore da je stopa siromaštva za jednoroditeljske obitelji (kućanstva koja čine jedan roditelj sa uzdržavanom djecom) čak 30,5 %. Sve ovo potvrđuje da su jednoroditeljske obitelji novi socijalni rizici, te ukazuju na nužnu potrebu za unapređenjem formalne podrške ovim obiteljima prvenstveno u sustavu socijalne skrbi. U tom smjeru neke su aktivnosti poduzete i od strane Grada, no još ne dovoljno i ne u onoj mjeri koje je to nužno s obzirom i na sve veći broj jednoroditeljskih obitelji, ali i tako visoki postotak rizika od siromaštva u kojem se one nalaze.
Osim toga, na konferenciji su sudjelovali i predstavnici drugih lokalnih zajednica. Koliko ste upoznati s djelatnostima drugih lokalnih zajednica u tome kontekstu i koje biste izdvojili kao dobar primjer?
Važno je istaknuti kako Zagreb njeguje praksu razmjene iskustava sa drugim gradovima u Hrvatskoj. Sa kolegama iz drugih lokalnih zajednica prvenstveno sa velikim gradovima Splitom, Rijekom i Osijekom imamo izvrsnu suradnju. Vrlo često dijelimo informacije, potičemo jedni druge. Iz Zagreba je pokrenuta inicijativa i prva konferencija na temu „Siromaštvo u urbanim sredinama“ koja je onda organizirana u Splitu, Osijeku, pa Rijeci. Na Konferenciji za jednoroditeljske obitelji sudjelovali su i kolege iz Osijeka koji su prezentirali svoj uspješan model socijalne politike te mjere i aktivnosti usmjerene prema jednoroditeljskim obiteljima.
Cijela konferencija se odvijala uoči obilježavanja Svjetskog dana zdravlja pa nam je bilo posebno važno čuti što od mjera i aktivnosti za jednoroditeljske obitelji ima Poreč kao vrlo aktivan i uspješan član Hrvatske mreže zdravih gradova.
Konferenciju je financijski podržao Zajednički istraživački centar iz Bruxellesa, a njihova predstavnica osobno je prisustvovala na konferenciji. Koliko Vam je značajna suradnja s JRC-om?
Iznimno nam je zadovoljstvo što je JRC drugi put financijski podržao aktivnosti Grada Zagreba i prepoznao naša nastojanja da akademsku zajednicu još više približimo našoj socijalnoj politici. 2019. godine je počela naša suradnja kada je JRC prepoznao i financijski podržao evaluaciju mjera i aktivnosti za 2017. i 2018. Socijalnog plana Grada Zagreba. JRC djeluje u cilju približavanja znanstvenika i kreatora politika te potiče rasprave o relevantnim pitanjima politika koristeći znanstvene dokaze. Ono što nas najviše veseli je kako JRC zapravo približava znanost građanima te nastoji povećati povjerenje ljudi u znanost. Činjenica da su predstavnici JRC-a već drugi puta podržali naše konferencije daje nam za vjerovati kako u dobrom smjeru razvijamo našu socijalnu politiku.
Na čelu ste Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, s više od 25 godina iskustva na području socijalne zaštite. Iza vas je jako puno uspješnih projekata; gdje danas pronalazite inspiraciju za svoj posao te je li ikad došlo do zasićenja, prije svega stoga što to nije nimalo lagan posao?
Od 1.1. ove godine sam v.d. pročelnica velikog ureda, ali iza mene je 25 godina rada u sustavu socijalne zaštite. Puno je dobrih projekata, što je samo rezultat, s jedne strane dobrog tima u uredu, a s druge ljubavi za ono što radite. Bez toga nema uspjeha. Raditi u ovom sustavu je iznimno teško, posebno kada je sustav socijalne zaštite tako nepravedno godinama zanemarivan i pod stalnim povećalom javnosti. Nedovoljno se ističu dobre stvari, a neprestano nezadovoljstvo onim što sustav čini.
Teško je onda pronaći motivaciju, no izvor motivacije je upravo u ljubavi za posao, struku, ljude kojim ste posvećeni, i to je jedina „tajna“. Zasićenje? Za sada ne! Može biti lošijih dana i lošijih razdoblja. Ali mene vodi ljubav prema ovom poslu i ljubav prema ljudima. Novi dan, novi početak.
Tijekom dugogodišnje karijere, susreli ste se s brojim izazovima. Koji su projekti i aktivnosti na koje ste u svojoj dosadašnjoj karijeri najviše ponosni te što biste voljeli ostvariti, a dosad niste imali vremena te gdje se vidite za, primjerice, 10 godina?
Grad Zagreb poznat je po svojoj socijalnoj politici, puno je dobrih stvari, ali još je i puno prostora za napredak. Vremenom se stvari mijenjaju, suočeni smo sa novim socijalnim rizicima, novim potrebama, starenjem stanovništva, produljenjem životnog vijeka i potrebom za osmišljavanjem novih usluga usmjerenih starijim osobama. Potrebe djece i visoka stopa dječjeg siromaštva, svakako je nešto čemu u budućnost treba posvetiti više, puno više pozornosti. Izazovne godine su iza mene, posebice ove dvije posljednje. Pandemija COVID 19, briga za korisnike u kako one u ustanovama tako i one u vlastitom domu, potres, neizvjesnost.
U svih spomenutih 25 godina puno je toga što je bilo dobro: od razvoja izvaninstitucijskih socijalnih usluga za naše korisnike kako bi im omogućili što duži i kvalitetniji život u vlastitom domu, brige za one smještene u domovima, uspostave gerontoloških centara s dostupnim aktivnostima u svim gradskim četvrtima, uspješna i kvalitetna suradnja sa organizacijama civilnog društva, razvoj europskih projekata usmjerenih najranjivijim skupinama i zapošljavanju istih, briga o osobama s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju, uspostava i početak rada novih socijalnih ustanova. Puno, lijepih, ali i onih manje lijepih trenutaka, no jako sam ponosna na svoj tim kolegice i kolege u uredu, na ljude koji vole ono što rade.
Profesionalno ima puno toga što još imam za pružiti i ostvariti.
Za deset godina, ne znam, teško je reći, bojim se i poželjeti. No gdje god da se nađem svakako će to biti rad s ljudima i pomaganje onima u potrebi i sigurna sam s istim entuzijazmom i s puno ljubavi za ono što radim.
Jer kako kažu nije sve u ljubavi, ali bez ljubavi sve je ništa. A ja to živim svaki dan.