Konfuzija mudrijašenja i iskrenih želja

Prekjučer su veliki naslovi na najčitanijim portalima i novinama vrištali “Zaokret u vrhu Crkve: šef Biskupske konferencije podržao izjavu o Istanbulskoj”, “Veliki zaokret: Crkva podržava interpretativnu izjavu uz Istanbulsku konvenciju”, pa sve do “Veliki zaokret: Crkva podržala Istanbulsku konvenciju”. Muha od koje je medijski stroj napravio slona bio je razgovor s predsjednikom HBK, zadarskim nadbiskupom Želimirom Puljićem, u emisiji “Znakovi vremena” Hrvatskog katoličkog radija. Nadbiskup je govorio o Istanbulskoj konvenciji, s naglaskom na objašnjenju Interpretativne izjave koju Vlada uz saborsko glasovanje o njoj prilaže, o čemu je Puljić prošli tjedan razgovarao i s premijerom Plenkovićem.

Taj je susret održan u Nadbiskupskom sjemeništu u Zadru na zamolbu premijera. Nadbiskup je upao u stupicu i, ako u svemu što se poslije događalo ima njegove krivice, ona prije svega leži u naivnosti, a dijelom možda i u samodopadnosti – premijer mu je došao u Zadar na noge, a nadbiskup je valjda povjerovao kako ga može obratiti. Umjesto da mu je poručio kako ga ne može primiti jer ima goste, pomaže prijatelju postavljati parket ili igra odbojku, primio ga je na razgovor koji je imao smisla kao i raspravljati s vukom o vegetarijanstvu, i to na njegov zahtjev. Istodobno su plenkisti preko Nacionala pumpali priču kako nadbiskup Puljić želi detronizirati Bozanića, a onda ga dočekali na medijski volej.

U razgovoru za HKR nadbiskup Puljić je, istina, i sam dao dovoljno materijala za zgodnu selekciju koja će, uz malo medijske manipulacije, biti dobrodošla za zbunjivanje javnosti tjedan prije velikog skupa protiv ratifikacije Istanbulske konvencije na splitskoj Rivi. Što je sporno monsinjor Puljić rekao u intervjuu? Problem dijelom leži u klasičnom mudrijašenju, gdje je, odgovarajući na konkretna pitanja o Konvenciji, monsinjor išao nadugo i naširoko, gubeći povremeno fokus pa je tako, između ostalog, rekao i sljedeće:

“Problematični su pojmovi, problematični su neki termini. I to je trebalo raščistiti, kako bi se konvenciju moglo prihvatiti i usvojiti. Usuđujem se reći, ili nju, ili praviti novu konvenciju, kojom bi se zaštitilo upravo nezaštićene. Rekao bih, nezaštićenu djecu, posebice djecu prije rođenja, od samog začeća. Kamo sreće kad bi se takva konvencija isto usvojila. I zaštititi starce, bolesne, o kojima papa često u svojim nastupima govori da su postali otpad. To je strašno.”

Radi se o promašenom naklapanju. Kakva nova konvencija? Misli li doista nadbiskup da će institucije EU donijeti konvenciju kojom će štititi nerođene? Uz to ćaskanje o tome što bi bilo kad bi bilo, pokazao je i zabrinjavajuću neupućenost oko pravne težine Vladine interpretativne izjave: “I izjava koju su oni dali (Vlada), samo ne znam, to bi morali pravnici vidjeti koliku ima težinu, ali po sebi je dobra izjava”.

Pravnici su je već vidjeli i jasno objasnili kako ona nema nikakvu pravnu težinu i da se obveze preuzete međunarodnom konvencijom moraju poštovati.

Što mu je Plenković nabajao u Zadru dijelom se da iščitati i iz sljedeće teze: “Čini se, da je ova interpretativna izjava koju je naša vlada objavila 20. ožujka 2018., vjerujem da su oni razgovarali s centralom. Ali je četiri dana nakon toga istu stvar objavilo i Vijeće Europe u kojem ponavlja slične stvari.”

Predsjednik HBK, dakle, javno govori kako vlada suverene države ima neku “centralu” kojoj podnosi raport. Zašto je pristao na susret s predsjednikom takve vlade koji djeluje kao kolonijalni guverner u službi “centrale”?

Monsinjor nastavlja: “To je dakle tumačenje iz centrale došlo. Mi nismo imali tu informaciju. Mogli smo je pročitati u novinama. Jer ta informacija na neki način objašnjava da država, iako ratificira, nije obvezna to uvoditi u obrazovni sustav i nije obvezna to uvoditi u pravni sustav. To samo Vijeće Europe daje tumačenje. I u tom kontekstu mislim da je dobro da je hrvatska Vlada tu interpretativnu izjavu izdala, jer je to vjerojatno natjeralo onda i ove u Bruxellesu da objave svoje tumačenje. Može to biti i umirivanje situacije.”

Komična je nadbiskupova tvrdnja kako je interpretativna izjava hrvatske Vlade potaknula Vijeće Europe da i oni objave slično “svoje tumačenje”. Ispada kako je nadbiskup povjerovao da je Plenković spasio cijelu Europu od rodne ideologije. Da nije riječ o omašci, monsinjor potvrđuje vraćajući se na istu temu u nastavku intervjua: “E sad me zanima zaista koliku tu težinu ima. Ako to ima svoju pravnu težinu, i imat će vjerojatno, onda je to vrijedan potez koji ste učinili kao Vlada i osobito mi je drago što se nakon vašeg interventa, vaše interpretativne izjave, očitovalo i Vijeće Europe koje ponavlja sličnu stvar.” No ovo je samo jedan dio intervjua, koji je mogao izazvati nedoumice. Ostatak je bio vrlo jasan.

Tako primjerice, govoreći o rodnoj ideologiji, nadbiskup Puljić ističe: “Ali ovdje bih kategorički rekao što se tiče rodne ideologije – nitko tako plastično, nitko tako jasno i nitko tako bez imalo uvijanja i rukavica nije govorio o rodnoj ideologiji kao on (papa Franjo). Osamnaest puta u pet godina.”

Zatim dodaje: “Zaista mi je žao da se ovih dana i Svetom Stolicom i papom manipuliralo. Da su barem rekli: ‘Čini mi se da je i papa’. Nego se ovako kategorički nastupa, ‘papa Franjo’ i ‘Sveta Stolica sudjelovala u Istanbulskoj konvenciji’. A Sveta Stolica je sudjelovala tako što se kritički osvrtala.”

Ista stvar odmah se nakon tog radijskog intervjua dogodila i njemu, pa je konfuzija koja je nastala kao nesretan spoj mudrijašenja, iskrene želje da se konflikt prevlada dijalogom i naivnosti u pogledu Plenkovićevih namjera, dala povod za medijsku manipulaciju koja je kulminirala naslovnicama o tobožnjem zaokretu Crkve koja sada podržava Konvenciju.

U ionako povodljivoj i naelektriziranoj javnosti odmah su krenule i nove teorije zavjere.

Neki su se, nasjedajući na taj spin, prisjetili kako je prije mjesec dana Dubravka Šuica u Otvorenom govorila kako će s Biskupskom konferencijom nastaviti razgovore o Konvenciji, zaključujući kako je crkveni vrh od početka šurovao s istanbulcima. Neki su pak počeli špekulirati da je nadbiskup ucijenjen.

No hladan tuš za pobornike ratifikacije došao je već sutradan. Nadbiskup Puljić izdao je priopćenje u kojem “potvrđuje dosadašnja priopćenja i izjave HBK o problematičnosti određenih članaka i stavova u Istanbulskoj konvenciji.” U njemu razrješava dvojbe oko interpretativne izjave: “Naime, u Istanbulskoj konvenciji stoji da država koja je ratificira, ne može mijenjati ili ograničavati obveze koje se u njoj nalaze. Dakle, interpretativna izjava ne mijenja pravni učinak ratifikacije i ne može zaštititi Hrvatsku, hrvatski pravni poredak, obrazovni sustav i društvo u cjelini od uvođenja rodne ideologije putem Istanbulske konvencije.”

I na kraju zaključuje: “Nadbiskup smatra kako bi ratifikacija Konvencije u sadašnjem trenutku mogla izazvati veliku štetu narodu i državi. Stoga bi bilo pametno i razborito odgoditi ratifikaciju Konvencije i otvoriti prostor za istinski dijalog u hrvatskom društvu, bez političkih ili medijskih pritisaka. U tom vidu vođen je i razgovor na Hrvatskom katoličkom radiju.”

Poučak cijele priče za nadbiskupa Puljića jest da se ubuduće u javnim nastupima trudi biti jasniji, razgovjetniji i sažetiji i da se čuva istanbulaca i kad darove nose, jer je vjerojatnije da će ga oni pokušati izmanipulirati nego da će on njih prosvijetliti i obratiti.

Plenković se iz svega ovoga opet mogao uvjeriti kako mu uz ovakve medijske savjetnike i pomagače ne trebaju neprijatelji. U strahu od velikog prosvjeda koji će se održati u Splitu sljedećeg četvrtka, Vladin PR zabio je još jedan autogol pokušavajući manipulacijom uvjeriti javnost kako je preko noći došlo do obrata stava Crkve prema ratifikaciji Istanbulske konvencije.

No kao jedini rezultat tog mizernog pokušaja dobili su, od inače opreznog predsjednika Hrvatske biskupske konferencije, još jednu potvrdu kako bi “ratifikacija Istanbulske konvencije bila štetna za narod i državu”, a teško da će Plenković više ikoga iz crkvenog vrha dobiti na razgovor kao što je uspio s nadbiskupom Puljićem prošli tjedan.

Ostaje još vidjeti hoće li mediji sada jednako vidljivo objaviti i nadbiskupovo interpretativno priopćenje. I hoće li, primjerice, ministar Kuščević koji se uhvatio na laž iz kuhinje iz koje se i sam hrani pa mudro izjavio “raduje me da Crkva razmišlja”, nakon priopćenja nadbiskupa Puljića dati novu izjavu “žalosti me što Crkva ipak ne razmišlja”. I što im još preostaje da izbjegnu punu Rivu u četvrtak?