Što se događa s vremenom?

Često se ovih dana spominje neuobičajeno, gotovo ekstremno toplo “proljetno vrijeme” u našim krajevima, piše Ivan Toman za Crometeo.hr. Ja bih prije rekao da je vrijeme nalik jesenskom, a ne proljetnom jer, ako ništa drugo, da je vrijeme proljetno, barem bi na Velebitu bila dva do tri metra snijega i temperature bi možda bile čak i niže, pogotovo one jutarnje. No, idemo danas prokomentirati nešto prilično zanimljivo. Ne znam jeste li primijetili da se često zna dogoditi zimska situacija u kojoj se Europa grije na proljetnim (jesenskim) temperaturama, dok se istodobno Sjeverna Amerika smrzava u cičoj zimi? No, također, često se dogodi i obratno; kad nad Europu dođe izražen polarni prodor, SAD i Kanada obično imaju toplije vrijeme od klimatološkog prosjeka. Pa da vidimo zbog čega je to tako. Imaju li ekstremne hladnoće koje ovih dana pogađaju sjevernoamerički kontinent i gotovo rekordna siječanjska toplina u Europi kakve veze?

Pa zdravorazumski, s obzirom na to da je prosječna temperatura na Zemlji manje više konstantna, ako na jednom mjestu dođe do nižih temperatura od prosjeka, onda na nekom drugom mjestu, naravno, mora doći do viših, kako bi prosjek mogao ostati nepromijenjen. To je logično, ali to nam ne objašnjava kako to da je, kad je nad Europom velika toplina, baš nad Sjevernom Amerikom hladnoća, a ne negdje drugo, recimo nad Kinom, Indijom ili Australijom. Pokušat ćemo vidjeti postoji li kakva povezanost između vremenskih događanja nad Sjevernom Amerikom i Europom. Pritom ćemo izostaviti mnoge atmosferske mehanizme cirkulacije zraka i ciklonalnih/anticiklonalnih sustava, vertikalnih transporta zračnih masa i vlage, cijelog niza fizikalnih veličina, morskih struja, odnosa ovih ili onih akcijskih centara itd… pokušat ćemo na jednostavan, relativno razumljiv način odgovoriti na pitanje.

OK, prvo trebamo znati da se u atmosferi Zemlje odvija globalna planetarna cirkulacija zračnih masa. Pritom je ta cirkulacija poprilično hemisferno ograničena, što znači da se zračne mase iz sjeverne hemisfere (polutke) ne prebacuju na južnu i obratno već cirkuliraju unutar svoje hemisfere. Budući da su tropski krajevi znatno topliji od polarnih, a topao zrak ima manju gustoću od hladnoga, to znači da će na nekoj visini iznad tla (npr. na visini polovice mase atmosfere = 500hPa), atmosferski slojevi biti “plići” (niži) nad polovima i “dublji” (viši) nad tropima.

Odnosno, kažemo da su izobarne plohe više nad tropima, a niže nad polarnim područjem. Zbog te nagnutosti izobarnih ploha u odnosu na horizontalu, nastaje gradijent tlaka planetarnih razmjera usmjeren od ekvatora prema polu i taj je gradijent pokretač velikih planetarnih strujanja iz smjera zapada prema istoku. Naime, zbog vrtnje Zemlje nastaje prividna sila koju zovemo Coriolisova sila, koja otklanja putanje udesno na sjevernoj polutci, pa globalna strujanja nisu usmjerena od ekvatora prema polu, nego od zapada prema istoku. Inače, da razjasnimo, spomenuti gradijent tlaka od ekvatora prema polu nije vidljiv na prizemnim kartama tlaka zraka, već je riječ o gradijentu “u sredini” atmosfere, dakle grubo govoreći na visinama od nekoliko kilometara pa do vrha troposfere (okvirno 3 – 12 kilometara visine) i nastaje zbog razlike temperature tropskog i polarnog zraka. Usput recimo i to da je ta razlika mnogo veća zimi nego ljeti, pa je stoga i gradijent veći zimi nego ljeti, a time su i zapadna zračna strujanja u srednjoj i višoj troposferi neusporedivo jača zimi nego ljeti.

Cijeli članak pročitajte ovdje.

>> Ekstremno vrijeme bit će sve češće. Ovo je globalno zatopljenje 'u akciji'