Kontrola liječnika: U Rijeci rade najviše, a u Zagrebu najmanje

Broj prvih pregleda pacijenata, broj dijagnostičkih postupaka, broj bolesnika koji su hospitalizirani, broj operacija kao i njihova složenost, podaci su koje je HZZO obradio za prošlu godinu za sve bolnice i medicinske djelatnosti. Brojke kojima je “izmjeren” rad liječnika primarno trebaju poslužiti kako bi se vidjelo koji specijalisti mogu po novome, ako žele, ostvariti pravo na dodatni rad u privatnom aranžmanu. Međutim, prvi put dobili smo i relevantne podatke koji govore o učinkovitosti bolničkog sustava, odjela, odnosno liječnika, u odnosu na prosječan rad po specijalisti na nacionalnoj razini, kaže ministar zdravstva Darko Milinović i poručuje ravnateljima neka analiziraju svoje podatke jer, ističe, u mnogim bolnicama ima prostora da organizacija i učinkovitost bude bolja.

U kojem kliničkom bolničkom centru koji su po stručnom statusu na istoj razini – u Zagrebu, u Rijeci, u Osijeku ili u Splitu – liječnici rade najviše? Prema postotku obavljenoga rada u odnosu na nacionalni prosjek, najbolji je KBC Rijeka, koji je od 30-ak mjerenih medicinskih djelatnosti u čak 17 iznad državnoga prosjeka. Slijede Osijek i Split sa 11 i zagrebački KBC čiji liječnici premašuju prosjek u samo osam specijalnosti.

Problem i pacijenti
Urolozi na Rebru obave gotovo 50 posto posla više od nacionalnog prosjeka jer imaju dosta transplantacija bubrega, a ortopedi na Šalati su, uz iznadprosječni rad, drastično smanjili liste čekanja. No kako su liječnici riječkog KBC-a, ukupno gledajući, zasjeli na vrh učinkovitosti? Kojim metodama?

– Ognjem i mačem – kaže u šali ravnatelj prof. Herman Haller.

– Liječnike jednostavno tjeram da rade, kontroliram poštuje li se radno vrijeme. Naravno, finim metodama. No, istakao bih da je sve veći problem što pacijenti sve češće ne dolaze na zakazane termine na dijagnostiku, a mnogi ne podižu svoje nalaze. Dakle, ima pacijenta koji zlorabe sustav, a ne postoji mogućnost da ih se sankcionira iako su nekome odnijeli termin. Na žalost, prave kazne, a ni nagrade nema ni za liječnike koji ne rade kao ni za one koji puno rade – zaključio je prof. Haller.

Kakvo je stanje u radiologiji koje pacijenti – iako propuštaju zakazane termine i ne podižu uvijek nalaze – često izdvajaju problematičnima zbog listi čekanja?

Prema podacima HZZO-a, jedan radiolog u Hrvatskoj lani je u prosjeku obavio 935 dijagnostičkih postupaka. U riječkom KBC-u 773, u osječkom 887, u splitskom 894, u zagrebačkom samo 365. To znači da jedan radiolog dnevno u prosjeku napravi između 4 i 5 pretraga, a na Rebru jednu i pol. Valja pri tome reći da bolnički pacijenti imaju prioritet u radiološkoj dijagnostici.

Kategorizacija bolnica
Napokon, ono što nedostaje za potpunu sliku jest kategorizacija bolnica. Proces je pri samom kraju i, prema neslužbenim podacima, svi klinički bolnički centri u Hrvatskoj, uključujući Vinogradsku bolnicu, koja je pripajanjem novih zdravstvenih ustanova postala KBC “Sestre milosrdnice”, bit će bolnice prve kategorije te kliničke bolnice “Merkur” i Dubrava. Nakon kategorizacije brojke će biti drukčije jer će se nacionalni prosjek u obavljenom poslu računati po kategorijama bolnica.

Kako rade bolnice u vašem gradu čitajte u subotnjem broju Večernjeg lista!