Stanje u zdravstvu i zdravstvena reforma bili su ključna tema današnje sjednice Gospodarsko-socijalnog vijeća na kojoj je ministar zdravstva Vili Beroš sindikatima i poslodavcima opširno obrazlagao načela i ciljeve njegove zdravstvene reforme. Konkretne mjere, poput povećanja participacije, prebacivanja tereta plaćanja bolovanja na nekog drugog ili ukidanje olakšice za zapošljavanje mladih – ministar nije spomenuo ni jednom jedinom riječju.
Sjednica je, inače, bila zatvorena za javnost, a prema interpretaciji jednog od sudionika, ministar je kazao kako je njegova namjera da osnaži zdravstvo kao javno dobro, zdravstvenu zaštitu učini dostupnijom, no činjenica je da sustav kakav je sada nije financijski održiv. Predsjedavajući GSV-a sindikalac Vilim Ribić objasnio je nakon sjednice da su se u razgovoru socijalni partneri složili u mnogim aspektima i nitko nije problematizirao određene principe i sadržaje o kojima je govorio ministar.
Smanjenje liste čekanja
Očekuje se tako integracija socijale i zdravstva, centralizirana javna nabava, specijalizacija bolnica.
– Mnogi su rekli da je najbolje reforme provoditi u krizi, a bilo je i argumenata da to nije moguće u ovim kriznim okolnostima – rekao je Ribić.
Ministar Vili Beroš uvjeren je da ovu krizu moramo iskoristiti za početak reformi.
– Ne slažem se s mišljenjem nekih da krize nisu vrijeme za ovakve reforme. Mislim da nemamo puno vremena. Od 1981., kada je zadnji put bitno mijenjan zakon, izgubili smo 40 godina. Ova vlada i ja odlučni smo pokrenuti reformu. To je proces, to nije jedan akt. Jedan od koraka će se zbiti ovaj ili sljedeći tjedan, a to je potpisivanje odluke o ujedinjenoj javnoj nabavi – najavio je Beroš nakon sjednice GSV-a. Zanimali su nas konkretniji detalji te projekcije spojene javne nabave.
– Cilj ujedinjene javne nabave jest racionalizacija raspoloživih financijskih sredstava za nabavu opreme, lijekova i potrošnog materijala, ali još je važnije ujednačavanje kvalitete i standardizacija proizvoda za sve zdravstvene ustanove. Sama ideja objedinjene javne nabave proizlazi iz revidirane Mreže u dijelu bolničke zdravstvene zaštite. Naime, u pripremi je nova Mreža javne zdravstvene službe temeljem koje će se ugovarati zdravstveni sadržaji prema potrebama gravitirajućeg stanovništva. Novom mrežom će se definirati i funkcionalna integracija bolničkog sustava, horizontalno i vertikalno, na sekundarnoj i tercijarnoj razini zdravstvene djelatnosti. Funkcionalnom integracijom će se povećati iskoristivost svih bolničkih resursa te posljedično smanjenje listi čekanja i smanjenje troškova. Davati projekcije u ovom trenutku je preuranjeno te ćemo u višim fazama procesa usuglašavanja na razini Radne skupine raspolagati preciznijim podacima – odgovorio nam je ministar.
Sindikati nisu bili jednako pomirljivi u očitovanju na prijedlog izmjena u zakonu o zdravstvenoj zaštiti jer smatraju da centralizacijom općih i specijalnih bolnica Vlada želi samo preuzeti nadzor nad njihovim upravljanjem. Međutim, nadzorom se ne mogu riješiti problemi općih i specijalnih bolnica, niti riješiti probleme zdravstvenog sustava u cijelosti. Do sada se Vlada RH kao vlasnik zdravstvenih ustanova koje u ukupnom dugovanju sudjeluju sa 75% (specijalne bolnice s 1% te opće bolnice s 24%) pokazala kao loš gospodar pa sindikati ne vide na koji način će tu svoju lošu karizmu riješiti u općim bolnicama na pozitivan način. Štoviše, smatraju da će nakon toga zdravstveni sustav biti još neučinkovitiji.
Rasterećenje poslodavaca?
Nadalje, temeljem planirane privatizacije svih djelatnosti doma zdravlja osim patronaže, radiologije te palijativne skrbi, sindikati postavljaju pitanje koje su to fizičke i pravne osobe preko kojih će domovi zdravlja ostvarivati zadaće i ciljeve zdravstvene zaštite ili koordinirati njihovim radom. Tko će uopće raditi u domu zdravlja i koje će službe obavljati te poslove? I, na kraju, hoće li domovi zdravlja uopće pružati zdravstvene usluge?
Aktivni su i poslodavci, pa je tako glavna ekonomistica HUP-a Iva Tomić pripremila analizu koja pokazuje da neopravdana bolovanja Hrvatsku stoje više od milijardu kuna. Kontrole su pokazale kako je svako treće bolovanje neopravdano, no Tomić ipak u radu o bolovanju upozorava da se češće kontroliraju suspektna bolovanja, pa bi ukupan broj lažnih bolovanja mogao biti manji. No, hrvatski radnici na teret poslodavaca godišnje na bolovanju provedu devet milijuna dana, što tvrtke godišnje stoji nešto više od tri milijarde kuna, ne računajući troškove zamjene bolesnih radnika.
Kao mogući smjer reforme u tom dijelu spominju smanjenje opterećenja poslodavca, posebno u dijelu do prvih 10 dana bolovanja, jače kontrole bolovanja, skraćenje ukupnog trajanja bolovanja na teret poslodavca s 42 dana u neprekinutom trajanju na maksimalno 30 dana na godišnjoj razini.
Sindikati protiv centralizacije bolnica: Država se nije iskazala kao vlasnik
Županije financiraju niz aktivnosti i programa u zdravstvu, koji predstavljaju nadstandard u odnosu na razinu zdravstvene zaštite koju osigurava država. Županije provode preventivne programe, osiguravaju subvencije kamata na stambene kredite za deficitarne zdravstvene kadrove, dodjeljuju hitne medicinske timove...
– Centralizacija bolnica neće riješiti probleme u zdravstvu. Upravo 10 državnih bolnica stvorilo je 75% duga, a prije nekoliko godina radi sanacije prenesena su osnivačka prava bolnica na državu, pa su vraćena županijama jer to nije dalo rezultate, navele su sve sindikalne središnjice.
>> Pogledajte i ovaj video - Ministar zdravstva Vili Beroš predstavio reforme i investicije Nacionalnog plana za oporavak
Konkretan slučaj. Od operacije kao uzroka bolovanja do dogovora o rehabilitaciji za vrijeme kojeg je radnik i dalje na bolovanju je oko 2-3 mjeseca. Onda kreće rehabilitacija koja se terminima vuče još par mjeseci. Primjer koji sam navela je opravdano bolovanje, neopravdano razvučeno zbog tromosti i nesposobnosti zdravstvenog sustava. Smanjite svoju nesposobnost, pa će i kraće trajati bolovanja.